U nedostatku medicinskog kadra u Dubrovniku vijest kako je u pedijatrijsku ordinaciju u Mokošici došao pedijatar koji se iz Zagreba preselio na hrvatski jug, posebno veseli. Mladom liječniku, iznenađenom medijskom pažnjom, pojasnili smo kako je razlog tome što smo ovdje navikli na relaciju u obrnutom smjeru – prema metropoli.
Specijalizant pedijatrije Zoran Krišto Legčević u grad je stigao prije nekoliko tjedana. Trenutno radi kao ispomoć u pedijatrijskoj ambulanti u najvećem gradskom naselju i već se uklopio u radno okruženje. I selidba je pri kraju, potrajalo je jer ‘nije moguće obitelj preseliti u jednom danu‘.
- Kako je najkritičnije stanje u Mokošici, tu sam prvo išao u ispomoć kako bi sve ambulante bile pokrivene ali se dugoročno nadam ambulanti u Lapadu. Sad mi je na brizi oko tisuću mokoške djece – kaže dr. Krišto Legčević.
Tisuću pacijenata prosjek je u sustavu primarne zdravstvene zaštite.
- Uglavnom su ambulante te veličine, čak i veće. U Zagrebu sam imao i više pacijenata – kaže liječnik koji je šestu godinu u pedijatriji. Prije toga je radio u obiteljskoj medicini, neko vrijeme i na Hitnoj.
Pitanje smještaja, s kojim je njegova obitelj zadovoljna, riješeno je u dogovoru s Domom zdravlja Dubrovnik. Iz velike preseliti u manju sredinu, nosi i prednosti i nedostatke. Na pitanje je li ih primjećuje, liječnik odgovara:
- Privatno, za sada, nedostatke još ne vidim. Poslovno je malo teže dati ‘support‘ djeci koja boluju od nekih kroničnih i teških bolesti. U Zagrebu je to jednostavnije jer su specijalisti koji se time bave odmah pored vas. I laboratorij je tu i mogućnosti dijagnostike su puno veće, ali ne možemo očekivati da u svakom mjestu imamo sve. Tako je tu malo zahtjevnije baviti se time, ali generalno, to sam i očekivao – kaže Zagrepčanin s dubrovačkom adresom.
Zanimalo nas je i zašto Dubrovnik?
- Supruga i ja, dok smo bili studenti, iskoristili smo najbolje od Zagreba. Baš smo htjeli promjenu, posebno blizinu mora. Ovo je ljepša sredina za djecu, manji je grad, manje gubljenja vremena u automobilu. Imamo dvoje male djece, njima će biti najljepše.
Sa suprugom je dolazio u Dubrovnik više puta, bili su ovdje i lani. Je li zato Dubrovnik prevagnuo?
- Između Splita i Dubrovnika, gradova koje supruga i ja često posjećujemo, Dubrovnik nam se činio ljepši, upravo zato što je manji. Taman je veličinom. Da smo u Split otišli, ne bismo ništa napravili jer Split i Zagreb su tu negdje po načinu života. Volim ovakvu klimu, brdovito je što nam se isto sviđa.
A morski zrak?
- Da, pogotovo očekujem da ću u srpnju i kolovozu ovdje ljepše živjeti nego na betonu u Zagrebu – kaže kroz osmijeh pa hvali i dubrovačku vodu:
- Zagrebačka voda mi je bila užas, ova je odlična, to je prvo što sam primijetio.
Iako je kratko tu, već se upoznao sa susjedstvom. Namjerava li ovdje ostati na dulje vrijeme, postati Dubrovčanin?
- Za sada, dok god nam je dobro, tu smo, i to dugoročno. Preselili smo, radimo, živimo, ugodno nam je i vjerujem da će tako i ostati - zaključuje dr. Zoran Krišto Legčević.
Nadaju se tome i dubrovački roditelji jer mokoška pedijatrijska ambulanta ostala je prazna nakon odlaska liječnice u mirovinu. Potom su se u njoj izmjenjivale u smjenama preostale dubrovačke pedijatrice. Natječaj za to mjesto Dom zdravlja Dubrovnik bezuspješno je raspisivao više puta, no unatoč tome što se nudio smještaj i bonus na plaću, interes je izostao. Trenutno je situacija zadovoljavajuća jer u šest pedijatrijskih ordinacija na jugu radi isto toliko pedijatara.