Dva smo Međunarodna dana žena obilježili u ozračju pandemije, treći Osmi mart dočekujemo u jeku ruske invazije na Ukrajinu. Više nema sumnje da se u svijetu događaju tektonske promjene, uz globalnu zdravstvenu krizu naša generacija svjedoči i najširem geostrateškom preslagivanju još od Drugog svjetskog rata. No, neke teme sigurno će potrajati i nakon završetka pandemije i raspleta rusko-ukrajinskog sukoba, ma kad i kako on prošao. Muško-ženski 'odnos snaga' svakako ostaje pri vrhu liste vječnih rasprava. S našim sugrađankama iz različitih profesija prokomentirali smo prigodno položaj žene u društvu i izazove koje donosi njihova tzv. emancipacija.
Zdravstvo preuzele dame
Dobitnicu ovogodišnje Nagrade Grada Dubrovnika i jednu od heroina borbe s pandemijom doc.dr.sc. Ljiljanu Betica Radić, prim., spec.infektologije, raduju promjene na poslovnom planu:
- U medicinskoj profesiji nekad su dominirali muškarci, a već dulje imamo trend povećanja broja žena u medicini, pogotovo ako uzmemo u obzir i medicinske sestre koje su dio našeg tima. Prema demografskom atlasu Hrvatske liječničke komore, žene su prisutne u daleko većem broju od 63 posto, ali teško se može reći da imamo proporcionalnu ulogu na vodećim pozicijama. Slična je situacija i u ostalim sektorima društva. Kako se položaj i moć povećavaju, sve je manje žena.
U medicini postoje neke specijalizacije koje su se u tradicionalnoj podjeli poslova smatrale „muškim“ kao npr. kirurške, ali i to se danas mijenja zbog tehnološkog napretka i promjene stereotipa u društvu – ističe dr. Betica Radić.
- Zato im je teže ostvariti karijeru, stručno i akademsko napredovanje u zanimanju koje od vas traži maksimalno odricanje, posvećenost i predanost poslu. Zato neke žene same sebi postave granice i prekinu stručno i/ili znanstveno napredovanje ili ne preuzmu rukovodeću funkciju jer ih čeka puno prepreka na tom putu. Osobno dugujem veliku zahvalnost mojoj obitelji, posebno majci za pomoć koju su mi pružali. Moderno društvo trebat će puno više voditi računa o boljoj organizaciji posla, kako bi olakšalo ženama da usklade profesionalni i privatni život, ostvare svoj potencijal i uključe se do najvišeg stupnja medicinske struke i znanosti, kao i u donošenju zdravstvenih politika – zaključuje dubrovačka infektologinja.
Pročelnica za kulturu i baštinu Grada Dubrovnika Julijana Antić Brautović smatra kako se u posljednjih stotinjak godina dosta toga za žene promijenilo nabolje.
- Kod nas promjena ipak nije toliko izražena jer nemamo multinacionalne kompanije ili ogromne bankarske kuće gdje su razlike u plaćama žena i muškaraca ogromne. U našem poslu primanja se reguliraju koeficijentima. Osobno pozdravljam zakonske izmjene koje će omogućiti da i muškarci i žene koriste rodiljni dopust, tako da će poslodavcu biti svejedno kojeg je spola zaposlenik. Htjeli mi to priznati ili ne, dosad su uvijek mlade žene pri zapošljavanju gledali kao nekog tko će zatrudnjeti čim se zaposli i onda svako malo izostajati s posla zbog potreba djeteta – ističe pročelnica koja, kaže, nikad nije doživjela spolnu diskriminaciju:
- No, iluzorno je misliti da takvih slučajeva nema. Muškarci na poziciji moći daju sebi velika prava i zato je ključno ohrabriti djevojke i žene da progovore o neugodnim iskustvima, nadvladaju strah da će ostati bez posla ako, primjerice, prijave nadređenog. Važno je javno reći da je zlostavljanje stvar koju se ne smije tolerirati, bilo da dolazi od muškarca ili žene koje također mogu biti itekako manipulativne – mišljenja je Antić Brautović.
Sposobnost ne određuje spol
Direktorica marine 'Veljko Barbieri' u Slanom Danijela Crljen, drži kako suvremene žene nisu postigle jednakost, nego su joj se tek približile.
- Čak veći problem imamo u privatnoj nego u javnoj sferi. Nitko ženama ne brani da se natječu za poslove i pozicije koje su nekad bile rezervirane isključivo za muškarce pa ne bismo bili u krivu kad bismo rekli da su nam, u tom smislu, zaista osigurani preduvjeti za ostvarivanje jednakih prava. Stvarni problem, međutim, jest demotiviranost ženskog dijela populacije da dođe do rukovodećih pozicija. Žene su samo preuzele još jednu ulogu, ali se preraspodjela ostalih uloga, primjerice brige oko kućanstva i odgoja djece, nije dogodila ili se događa vrlo sporo – ističe Crljen.
- Voljela bih pisati o onima s Marsa i Venere, njihovim razlikama i sličnostima, međutim sve više mi se čini da nije to pitanje muškarca ili žene. Dapače, svijet nikad nije bio senzibiliziraniji po tom pitanju, a često naglašavanje priče o nježnijem spolu koji trpi miče poantu sa šire, puno važnije slike. Slike u kojoj je manje bitno tko je muškarac, a tko žena, a puno bitnije tko je u stranci, a tko nije. Biti na rukovodećem položaju, dakle, jest izazovno, osobito onima koji na to nisu spremni jer nisu stručni ili zreli za uloge nadređenih. Nažalost, taj trend nam je u porastu. Direktore, upravitelje i menadžere, stoga, svrstavam u dvije kategorije – dobri i loši. I to nema veze sa spolom. Dok nam je tako, pitanje muškaraca i žena i kroz njihove zakonske regulative radnog prava ostavimo za zrelije civilizacije. Mi imamo elementarnijih problema – uvjerena je direktorica nautičkog centra u Slanome.
Ana Miličić, voditeljica Službe Civilne zaštite Dubrovnik pri Ravnateljstvu civilne zaštite MUP RH, često je slušala kako je 'žena u muškom zanimanju', ali...
- To što sam žena oduvijek sam smatrala jednim od blagoslova. Nisam nikada osjećala da mi je, zato jer sam žena, nešto uskraćeno. To objektivno možda i nije bilo tako ali ja sam nekako naviknuta u životu uvijek gledati u prilike, a ne u prepreke. Istina je da se posao koji radim više veže za muškarce i kroz posao najčešće jesam u muškom okruženju ali očekivati da sam zbog toga izložena problemima također je rezultat predrasuda – naglašava Miličić koja misli da problema ima, ali ne na poslu već kod kuće.
- Vjerujem da većinu muškaraca kada dođu doma, nakon dugog dana na poslu ili više dana na terenu, dočeka sve pospremljeno, skuhano i opeglano, a djeca zbrinuta. Pred ženama u "muškom poslu" veliki je izazov borbe na više fronti istovremeno. To u praksi znači da su nam ponekad i dva mobitela u ruci malo, ali uz dobru organizaciju ništa nije nemoguće.
Smatram da žene jesu ojačale svoju poziciju u društvu ali i da ima još puno prostora za napredak. Žene su kraljice multitaskinga ali im osim prilike treba i veća društvena podrška. Najčešće od žena samih – veli prva žena dubrovačke Civilne zaštite.
Vizualna umjetnica Iris Lobaš Kukavičić drži da je biti žena je divno, ponekad umorno, blagoslovljeno i zahvalno,a za društvo ogromna odgovornost prema ženama koje su se više od sto godina borile za ravnopravnost:
- Ožujak je mjesec kada se obično pitamo jesmo li stvarno ravnopravne? Jesmo i nismo. Osobno, u svom okruženju nisam imala prepreka jer je umjetnost područje koje ne poznaje granice, ali mnoge žene jesu i nažalost još uvijek su izložene raznim vrstama zlostavljanja i ovisnosti o svojim partnerima, što je znak da borba za ravnopravnost još uvijek traje. Kroz desetljeća dokazivanja svojih vrijednosti žene su razvile ponekad nadnaravne vještine multitaskinga uz dozu nježnosti, razumijevanja, strpljivosti, mudrosti, upornosti... što ih čini posebnim bićima, stupovima društva i obitelji. ONE su te koje čine ova svijet ljepšim i boljim mjestom za život – reći će doc. dr. art. Iris Lobaš Kukavičić.
Da su žene kraljice misli i Sanja Šanje, ravnateljica Caritasa Dubrovnik:
- S obzirom na dobro znanu izreku da žena drži tri kantuna kuće … žene, a i ja sama, se lakše snalazimo u većini poslova. Žena unosi emociju u ono što radi i to je ono što je čini bitno drugačijom u poslu. Udio žena na rukovodećim mjestima se u zadnjih par desetljeća promjenio, u uzlaznoj je putanji. Ono što sam kroz svoje višegodišnje radno iskustvo zamijetila jest da je ženi, majci iz višečlane obitelji teško pomiriti obiteljske i poslovne obveze te su prisiljene „birati“ obitelj ili karijeru – uočila je ravnateljica Caritasa.