Danica Juričić Spasović, bivša glasnogovornica SDP-a te šefica kabineta bivšeg predsjednika RH Ive Josipovića, Dubrovkinja Danica Juričić Spasović pokrenula je sudski spor protiv svoje stranke koji je okončan nagodbom. SDP ju je zaposlio na mjestu glasnogovornice u vrijeme kada je stranku vodio Milanović. Pošto je Davor Bernardić došao na čelo SDP-a bio uručen novi ugovor, a onda poslovno uvjetovani otkaz. U to vrijeme je Juričić Spasović bila jedna od osnivačica sindikata u SDP-u što je prvi slučaj sindikalnog organiziranja u jednoj političkoj stranci.
Radni spor koji ste pokrenuli protiv SDP-a ovih je dana okončan nagodbom. Kako je došlo do pomirenja?
Nakon pet godina, koliko je trajao radni spor, nisam se ni imala s kim pomiriti. Kad govorim o SDP-u kao poslodavcu, onda ni SDP ne može biti štit pojedincima koji su doveli do kršenja radnih prava. I bivši predsjednik SDP-a Davor Bernardić i bivši poslovni direktor stranke Nikša Vukas, ti su koji su me bez ikakve povrede radne obveze bacili na burzu, a danas su ne samo bivše stranačko vodstvo, nego i bivši članovi stranke. Nakon što je Županijski sud vratio predmet na ponovljeni postupak, Općinski radni sud u Zagrebu je u ožujku 2022. presudio da je odluka SDP-a o otkazu ugovora o radu, uručena mi 2017. nezakonita, nedopuštena, diskriminatorna – riječ je u obrazloženju kako je riječ o diskriminaciji zbog članstva u sindikatu i grubim povredama radnih prava. Sud je zbog nedopuštenog raskida ugovora o radu presudio i naknadu štete. Nakon ove prvostupanjske presude, današnje vodstvo SDP-a, na čelu s Peđom Grbinom, procijenilo je da spor nema smisla dalje voditi, i potpisali smo sudsku nagodbu. Zato kažem, nisam se više imala s kim pomiriti: kada se sve ovo događalo, jedino su Peđa Grbin i Ranko Ostojić – javno upozoravali bivše vodstvo SDP-a - da je pravo na na sindikalno organiziranje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i da radna prava svatko ima pravo štititi prema Zakonu o radu. Dakle, s današnjim predsjednikom stranke, Peđom Grbinom, nisam imala potrebu miriti se niti na osobnoj, a niti na socijaldemokratskoj razini, kao niti s mnogim drugim članicama i članovima stranke koji su me podržavali. U osnovi je ovo bio najobičniji radni spor radnice protiv poslodavca – a to što je javnosti intrigantno što je poslodavac politička stranka – to kao iznimku ne prepoznaje Zakon o radu.
Prvi ste u Hrvatskoj osnovali sindikat u jednoj političkoj stranci. Što vas je potaklo na to?
Sindikat ima svrhu da štiti radna prava zaposlenika iz njihovih ugovora o radu i kolektivnih ugovora, ma gdje oni bili zaposleni. Jedina posebnost upuštanja u ovaj radni spor s jednom od najvećih političkih stranaka, za mene se ogledala u tome da me je tadašnje vodstvo spremno linčovalo u javnosti. Prvi odvjetnik kojeg sam kontaktirala nije se ni želio upuštati u ovaj spor. Kako sam istovremeno bila i zaposlenica SDP-a i članica stranke i članica sindikata Nikša Vukas i Rajko Ostojić, namjerno su u javnosti poticali zabune između radnog odnosa i političkog mandata. Nas sedmero zaposlenika SDP-a s radnim ugovorima, shvatili smo da ćemo trebati zaštitu radnih prava i učlanili smo se u Novi sindikat koji postoji već dvadeset godina. I tad započinju intezivni višemjesečni degradirajući napisi u medijima.
Svi članovi sindikata u SDP-u, kao i sindikalna povjerenica Karolina Leaković, doživljavali su isto: dolaskom Davora Bernardića na čelo stranke, prikazani smo kao nekadašnji Milanovićevi ljudi koji žele preko sindikata rušiti aktualno vodstvo. U to se vrijeme mnogi u vodstvu SDP-a, poput Rajka Ostojića, u svim tv dnevnicima zatiru pravo na sindikalno organiziranje radnika zaposlenih u političkoj stranci. Podsjećamo ih da je sindikalno organiziranje zajamčeno i Ustavom Republike Hrvatske i Općom deklaracijom o ljudskim pravima i da predstavlja osnovu socijaldemokratske politike. Mene prozivaju da stranci sindikatom nanosim političku štetu.
Ali kad sam čula najluđi argument od tadašnjeg vodstva, da politička stranka "nije tipična radna organizacija", upitala sam se, hoću li ljudima koji pokazuju kako nemaju više veze sa socijaldemokratskim vrijednostima, dopustiti da me poraze s tako hladnom glupošću? Jer, što to znači? Poslodavac si čim zapošljavaš prema ugovoru o radu, pa i politička stranka također. Imala sam iskustvo i iz novinarskih dana, jer dok sam bila sindikalna povjerenica Sindikata novinara Hrvatske, uspješno sam privela kraju dva radna spora, pa sam krenula u bitku i po treći. Hvala sjajnoj odvjetnici Ani Šoštarec i Novom sindikatu, jer bez njih to ne bi bilo moguće, kao i zaposlenicima SDP-a i članovima sindikata koji su došli svjedočiti što mi se događalo, Karolini Leaković i Milanu Živkoviću.
Sve to vrijeme bili ste vjerni SDP-u, niste napustili stranku? Čime se sada bavite i gdje radite?
Ispalo je da su kroz to vrijeme stranku napustili svi navedeni koji su doveli do ovog radnog spora. Svaku političku stranku čine ljudi koji je vode, odgovorni su za stranačke politike, a za ovaj radni spor odgovoran je Nikša Vukas kao bivši poslovni direktor. Ostala sam članica baš zbog toga, jer ne odustajem od socijaldemokratskih ideja. Te su ideje oduvijek bile hrabre. Sindikalna borba je nešto što ova stranka treba poticati. I meni je s Općinskog radnog suda stigla ovako jedna mala, ali vrijedna pobjeda za ljudsko dostojanstvo.
Nema kraja toj borbi, osobito u političkim vodama, osobito za ženu. U političkim karijerama nema milosti. Bilo je i onih u SDP-u koji su mi sve do nedavno, i 2021. ovaj radni spor htjeli podmetnuti kao neku sramotu, kao diskvalifikaciju i na nedavnim unutarstranačkim izborima, kad sam se kandidirala za predsjednicu SDP-a Zagreb. Ni to nije bilo socijaldemokratski, a obzirom da sam bila jedina kandidatkinja, bilo je i prilično mizogino. U sudskom postupku nisam tražila vraćanje na radno mjesto u SDP. Nastavila sam raditi u poslovima odnosa s javnošću za Zagrebačko kazalište mladih, tamo sam već pet godina, u ansamblu je i puno naših glumica i glumaca iz Dubrovnika i lijepo je raditi u tome kolektivu. Netko je na jednom portalu duhovito i precizno komentirao moj prelazak iz politike u teatar rečenicom: "Samo je promijenila kazalište".
Kako ocjenjujete stanje u SDP-u nakon dolaska na njegovo čelo Peđe Grbina?
Nisam više u užim stranačkim krugovima, pa ne mogu ocijeniti unutarnje stanje, ali iz iskustva rada s ljudima na visokim političkim pozicijama, znam da, nažalost, puno energije odlazi na opstanak na vrhu. Suština je uvijek u tome da za kvalitetne politike moraš pronaći kvalitetne ljude i dobiti za to podršku birača. Bliže se pripreme za parlamentarne izbore, a HDZ-ovi kadrovi su sve jedan bolji od drugog u korupcijskim aferama, i želim Peđi da u tim okolnostima s SDP-om uspije biračima ponuditi uvjerljivu promjenu politika. Šansa je pred njim.
U kakvim ste sad odnosima s Davorom Bernardićem budući da vam je on uručio uvjetovani otkaz?
U nebitnim. Njemu je dobro kad preko tuđih leđa može ostvariti osjećaj osobnog trijumfa, i recimo, opet sjesti u Sabor. Sad je s Vukasom i Rajkom Ostojićem u udruzi Socijaldemokrati, ali o socijaldemokraciji znaju govoriti samo u parolama, prodavati socijaldemokratske ideje za jedan (obično loš) PR naslov.
Izjave predsjednika Milanovića svakodnevno izazivaju polemiku u javnosti, jesu li one primjerene predsjedniku RH?
Radila sam dvije godine s Milanovićem dok je bio predsjednik SDP-a, prošli smo dva ciklusa parlamentarnih izbora, raspravljali što treba ili ne treba zastupati u javnosti, ima izjava koje mu ni tad ni sad ne bih odobravala, ali važno je pogledati kako se u nas razmišlja o primjerenosti izjava predsjednika države. Recimo je li ovo primjereno od Predsjednika RH: "Moja žena, na sreću, nije nije bila ni Srpkinja, ni Židovka", rekao je Franjo Tuđman 1990. Na potpuno neprimjeren način promicao je šovinizam, ili kako je to davno Slavko Goldstein rekao, Tuđman je umjesto pristojnosti i zdrave ljubavi prema naciji i nacionalnom izabrao šovinizam. Umjesto slobodnog tržišta stvorio je ekonomiju u kojoj sve ovisi o njegovoj klijentelističkoj partijskoj ekipi, uz koju ide korupcija. I to traje do danas.
Nadalje, je li ova groteska bila primjerena: "Imam već dogovore s nekim državama, da nam Hrvati rade preko interneta i zarađuju osam tisuća eura. Zamislite što to znači za naše mlade", istaknula je predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović. Dakle, navikli smo već trideset godina s Pantovčaka slušati neprimjerene izjave. Riječ je o ljudima koji mogu bez problema svašta izgovoriti i smješkati se pod blicevima. Okrenut će se i promijeniti priču kako im odgovara. Primjere iznosim, jer su se oduvijek s predsjedničke pozicije govorile i grozote i gluposti, tako da ne bih rekla da smo neprimjerenost otkrili na Milanoviću. Ne analiziramo sadržaj izgovorenog, nego se većina prema tome odnosi politikantski.
Znamo da je bivši predsjednik Ivo Josipović bio odmjeren u izjavama. Budući ste bili na čelu njegovog ureda, možete li se prisjetiti neke njegove izjave koja je izazvala buru u javnosti?
Bila sam predstojnica njegova Kabineta. Definitivno je to izjava: "Ustaška zmija ne spava", što je izgovorio u Izraelu i izludio desnicu do danas. Kao što je predsjednik Stjepan Mesić donio demokratske promjene nakon Franje Tuđmana, tako je Ivo Josipović doživljen kao bitna promjena predsjednika koji se zalaže za pravdu, u konstelaciji duboke korupcije tada u državi na čelu s premijerom Ivom Sanaderom i tadašnjim gradonačelnikom Milanom Bandićem. Na takvu pojavu u građanskom društvu ljudi su jako dobro reagirali, ali onda traže da izgurate pravdu, a ne svoj PR. Za ljevicu je Josipović u mandatu bio taj koji se kroz odmjerenost dodvoravao desnici, bez stava, kalkulirajući u brojnim izjavama, zbog čega su mu nebrojeno puta prebacili nedosljednost što se s nacionalistima počeo natjecati u višku hrvatstva, adaptirajući se svakoj situaciji za vlastiti rejting, a na štetu ljevice.
Pratite li stanje u dubrovačkom SDP-u u kojem je također bilo afera. Bivši predsjednik Jadran Barać odstupio je zbog incidenta, a naslijedio ga je Ivan Tropan, kojeg također prate pravosudni repovi?
Od spomenute dvojice samo sam s Jadranom imala priliku surađivati, i u toj priči je odgovorno postupio odmah dajući ostavku kad je uvidio svoju pogrešku. Dubrovački SDP je puno izgubio na svome identitetu u 12 godina koalicije s HNS-om, i trebaju dugo raditi na izgradnji modernih socijaldemokratskih politika i edukaciji mlađih kadrova. SDP Hrvatske im u tome mora bitno pomoći.
