- Imo sam sreće, jučer mi je stolar dostavio rukohvat, naručio sam ga prije dvije i po’ godine – smješka se sugrađanin Marc van Bloemen. Pitamo ga što misli o javnog pozivu za dodjelu potpora stanovnicima povijesne jezgre koji žele očuvati ili obnoviti tradicionalnu stolariju na svojim nekretninama.
- Ideja je dobra da može štimat. Da je bila prije 50 godina, možda bi se što i moglo jer bilo je meštara. Radim u Obrtničkoj školi, više nema stolara. A đe smo za 10 godina? Što, svake godine jedan prozor?– komentira Marc iznos potpore. Naime, Grad za održavanje postojeće stolarije sufinancira 70 posto troškova, ali ne više od 1.000 eura po kućanstvu, te 50 posto troškova ili najviše 2.500 eura za zamjenu postojeće stolarije.
’Imam drugog posla’
- Evo tu su postavili nove persijane 2002. a već su ih mijenjali, znači ne mogu izdržat ni 20 godina. U Italiji su odabrali prihvatljiv profil PVC ili aluminija i u zaštićenim objektima smije se samo taj upotrijebit. Toliko su odlične te imitacije da trebaš kacavitom probit za viđet od čega je – tvrdi Bloemen.
Hoće li se javiti na javni poziv kaže ‘imam ja drugog posla’.
- Mogo bi iz zafrkancije jednu, čisto da vidim kako to ide. Išo sam u Zavod pitat jesu li voljni platit razliku u cijeni između vrata od aluminija i od ariša. Dupla cijena je bila, tad nekih osam tisuća kuna. Ma kakvi. U sveukupnom trošku platit razliku u cijeni bi bilo realnije – kaže Marc.
Održavanje stolarije je katastrofa, kaže nam Božo Zelen. Oko prozora i škura ima posla, ‘svako godinu ih treba piturat, a pitura košta pa gletovanje, struganje, plati meštra, a meštra niđe’.
Zanima nas može li se sugrađanin s prosječnom plaćom upustiti u zamjenu stolarije?
- Teško, treba dignut kredit za to. Domouprava samo skuplja solde a ne dava ništa zauzvrat. Ako kapi krov, moraš ga sam sanirat, platit čovjeka. Jednom se popeo, puhala je buha, više sam se ja treso nego on- kaže sugovornik, a sugrađanin u prolazu dobacuje:
- Ljudi su se spašavali jer su stavljali ono što se ne smije stavit. To je loše, krivi smo, ali što drugo? Išo sam pitat za ovu potporu, ali pipu su mi napunili. To je procedura ajme meni. Ima formular, prvo ideš na Pile, odobrenje dava Zavod za obnovu, Zavod te vraća nase, treba doć Komisija, pa ako ti odobre, ti napraviš i oni ti refundiraju. Ali moraš donijet račun, koji će ti to privatnik izdat račun a nema ugovor s Gradom?! I kako ćeš onda dobit pare, nikako!
Prijavi na program prethodi nemala procedura. Investitor (čitaj sugrađanin) treba ishoditi posebne uvjete zaštite kulturnog dobra i prethodno odobrenje za radove održavanja i zamjene postojeće stolarije kod nadležnog Konzervatorskog odjela u Dubrovniku. Treba priložiti osnovne podatke o građevini i planiranom zahvatu, opis i troškovnik građevinskih i obrtničkih radova (ponuda) izrađen i ovjeren od strane ovlaštenog izvođača. Potrebno je uzorak stolarije dostaviti nadležnom konzervatoru na odobrenje. Nakon radova, Konzervatorski odjel treba izdati potvrdu o ispravno izvedenim radovima i tada sugrađanin može do potpore. Još je tu pozamašne dokumentacije.
Stanovnica jezgre Lora Dunovska na kući ima persijane od ariša ‘od iza rata, o svom trošku ih pituravamo, ali jedva nađemo maranguna da ih skine i to učini’.
Drvene u kolurima
- Imamo i jedan PVC prozor jer smo prije dvije godine tri mjeseca bili bez prozora niti jedan marangun nije htio doć za poso od 70x60, pa nam sad prozor izlazi po portalima konstantno. Molim kakvog meštra da dođe, mi ćemo platit i nećemo čekat subvenciju od Grada jer do tad neće više bit maranguna – kaže Lora pa komentira potporu:
- Super inicijativa, daj Bože da se provede. Ali kako će je jedan umirovljenik realizirat? Znaju li oni uopće koliko košta persijana? U mene ih je šest! Teško ćemo vratit drvo u Grad ali možda dođu proizvođači popularnih pića pa nam naprave reklamne, lijepe, u kolurima, nama neće smetat, samo nek su drvene – kroz osmijeh će pa pita što će starost? Realno, u zidinama veći dio stanovništva čine osobe starije životne dobi, nerijetko samci ili ih je dvoje po domaćinstvu.
- Što oni mogu s mirovinom? U mom susjedstvu stariji par u mirovini prije nekoliko su stavili PVC vrata jer drvena je bilo jako skupo održavat, naša čeljad ne može obnavljat kuće jer je obnova preskupa. Samo provjerite koliko košta karić da im donese pet litara piture doma, ako su uspjeli poć s abonamentom do Gruža i kupili je ali je ne mogu dovuć do pod Svetu Mariju, a kamoli što drugo.
Blaženko Lulić na svome objektu ima pet otvora, dva na Stradunu, ona manjih dimenzija.
- Svako dvije, tri godine treba keširat, ogroman je to izdatak. Bili su mi sad iz Domouprave, tražio sam i opiturali su persijane i stubište. Plaćam im, to im je red.
Hoćete li se prijaviti za potporu?
- Ma ne. Jednom kad je dolazio Papa pituravali su persijane, samo one na Stradunu. Nema stolara u Gradu, nek pukne toleta, ko će to? Drvena persijana je napast ako nije od pravog drva. Ono što prave od hrastovine, borovine, smreke, to je ništa. Prema ulici imam aluminijske prozore. Pa ne može se u Gradu živjet od buke ako to nemaš! - kaže Lulić dok rukom pokazuje na bijele persijane, doduše jednom su bile bijele, na zgradi gdje su smješteni gradski uredi:
- Eno općinskih persijana, pa kad su zadnji put opiturane? Ako je persijana jedan kvadrat, to se računa puta tri za pituravanje: vanjski kvadrat, unutarnji kvadrat i ‘rebra’ treći kvadrat. To su ogromni soldi, pa ostrugat, spalit, dvije ruke, to je investicija, skuplje nego Pelješki most! - kaže ovaj Dubrovčanin i nastavlja:
- Ko će naćerat vlasnika da ne smije biti aluminijska persijana? Hoćete li mi onda osigurat da nema buke? Sve te priče što oni rade za Grad su za malu djecu.
Prijave za potporu primaju se do 11. listopada za tekuću godinu.