Kao član osmeročlanog hrvatskog izaslanstva na Prvoj konferenciji o znanstvenoj suradnji dviju država u području zaštite prirode, pružila mi se prilika da po završetku konferencije koja je održana u gradu Chengdu na jugozapadu Kine, provedem tjedan dana u šumama i na jezerima na Tibetu.
Među gospodarskim divovima
Grad Chengdu, smješten na 500 metara nadmorske visine, glavni je grad provincije Sečuan (engl. Sichuan). Do njega se stiže nakon tri sata leta iz Pekinga. S 21 milijun stanovnika četvrti je najnaseljeniji grad u Kini i jedan od najvažnijih gospodarskih središta i centara obrazovanja, prometa i veza u zapadnoj Kini.
Glavne gospodarske grane u Chengduu su prehrambena industrija, proizvodnja strojeva, informacijske tehnologije i medicina. Među globalnim gospodarskim divovima koji u gradu imaju postrojenja za proizvodnju i montažu su Intel, Sony, Toyota, Microsoft, Motorola, Ericsson, Accenture, IBM, i dr. Industrijski park u gradu koji se bavi razvojem visokih tehnologija uključujući svemirske i zrakoplovne tehnologije.
Klima u gradu je suptropska te je uglavnom blaga i vlažna. Chengdu je jedan od kineskih gradova s najmanje sunčanih sati godišnje, a dani su većinom oblačni. Usporedbe radi, u gradu ima manje sunčanih sati nego u Londonu. Domaćini kažu kako je vrijeme takvo poglavito zimi kada je nebo sivo, zrak loše kvalitete, a atmosfera poprilično turobna. Tomu su uzrok ponajviše industrijska onečišćenja, a nešto manje automobili koji velikim dijelom koriste električni pogon.
U party gradu
Chengdu nazivaju "kineskim party-gradom" zbog bezbrižnog stila života. Unatoč manjem broju stanovnika nego u Shanghai (Šangaju), Chengdu premašuje po broju čajnih kuća i barova.
Stanovnici imaju u Kini reputaciju ljudi koji znaju uživati u životu. Stanovništvo Chengdua najčešće jede vrlo začinjenu hranu. Lokalni specijaliteti su Mapo Doufu, Hot Pot i Dan Dan Mien. Sva tri jela su veoma začinjena, sastoje od sečuanskih ljutih paprika, i za nas Mediterance su "prejaka". Chengdu Hot Pot, poznat, također, kao "juha-hrana", jest jelo u kojem je lonac s vrućim temeljcem postavljen na izvor topline (indukcijske ploče) na stolu. Razne kineske namirnice i sastojci koji se serviraju na stolu, gosti sami ubacuju u lonac. Kuhanje za većinu namirnica traje svega nekoliko minuta, osim za većinu gljiva, koje su glavni sastojci u sečuanskoj kuhinji, čije kuhanje traje do oko 15 minuta.
Nakon završetka konferencije i zamorne višednevne gradske vreve, ekipa hrvatskih znanstvenika - biologa i geologa - krenula je uz pratnju kineskih kolega na put prema sjeverozapadu zemlje, u Tibet.
Tibet je zemljopisna regija na Tibetanskom platou (prosječna nadmorska visina 4.900 m), u središnjem dijelu Azije, a sjeveroistočno od Himalaja. Naziv Tibet koristi se kako za povijesni i nezavisni Tibet tako i za područje pod kineskom kontrolom, čiji je službeni naziv "Autonomno Područje Tibet". U kineskom jeziku riječ Tibet znači "Riznica zemaljskoga blaga na zapadu". Tibet je postojbina Tibetanaca, ali i drugih etničkih skupina (Monpe, Qiang i Lhoba) te Han Kineza i pripadnika Hui naroda.
Začudni nacionalni parkovi
Naša odredišta su bila dva bisera prirode – nacionalni parkovi Jiuzhaigou (čitaj: džudžajgo) i Huanglong. Inače, taj dio Tibeta ima nekoliko prirodnih rezervata i drugih zaštićenih prirodnih vrijednosti različite razine zaštite, uključujući zajednice velikih pandi u bambusovim šumama te sečuanskih zlatnih majmuma prćastog nosa. Područje posjećuju domaći turisti, a u širem području razvoj agroturizma je u uzletu.
Od Chenguua do Jiuzhaigou (kineski: Dolina devet tibetanskih sela) koji se nalazi u Aba i Quiang tibetanskoj prefekturi (pokrajini), vozili smo se kombijem nešto duže od deset sati. Vrijedilo je. Park se nalazi na nadmorskoj visini u rasponu od 2.000 do 4.700 m te podsjeća na naša Plitvička jezera, ali je četverostruko veće površine (ukupno oko 13.000 km2). Glavne prirodne vrijednosti jesu visokoplaninska (alpska) jezera i slapovi okruženi šumama jele, smreke i ariša. Slap Nuorilang najveći je u Kini, visok je 24, a širok 320 metara.
Između šest glavnih jezera teško je odabrati najljepše. Jedinstvenu univerzalnu vrijednost parku daju izuzetno složeni i dugotrajni procesi osedravanja, kojim se formiraju sedrene barijere preko kojih se prelijevaju slapovi i stvaraju jezera. Godine 2017. to je područje zahvatio snažan potres koji uništio neke od barijera, voda se iz nekih jezera povukla, a ponegdje slapova više nije bilo. Proteklih godina rekonstrukcijama su uspjeli sanirati nastale štete.
Lijepi ‘mali‘ grad
Park Huanglong (kineski: Žuti zmaj), dio UNESCO-ve baštine od 1992., ima drukčiji krajobraz. Okružen je do 5.600 m visokim planinama na čijim padinama rastu uglavnom listopadne šume s različitim vrstama rododendrona. Krške vode bogate česticama kalcijeva karbonata omogućuju naseljavanje različitih vrsta jednostaničnih alga čije nakupine u malim kaskadnim jezerima stvaraju različite boje. Najljepša jezera su u gornjem dijelu parka na nadmorskoj visini 3.450 m. Zbog smanjenja raspoloživog kisika za disanje na tim nadmorskim visinama, park je opskrbljen nizom postaja za respiratornu podršku radi sprječavana simptoma ili razvoja visinske bolesti.
Teška smo se srca rastali od visokih planinskih ekosustava i stigli ponovno na jug u Dujiangyan, za kineske pojmove "mali grad" sa 700 tisuća stanovnika smješten nedaleko od Chengdua.
Grad je dio UNESCO-ve svjetske baštine u kojem se nalazi irigacijski sustav star više od 2.200 godina, a kojim se regulirala razina vode izgradnjom brana te voda gravitacijom ispuštala otpusnim kanalima prema poljima.
I na kraju, na Tibet ne dolaze samo prirodoslovci i zaljubljenici u prirodu, to je područje zanimljivo za proučavanje i upoznavanje tamošnje umjetnosti, glazbe i arhitekture, na koje su utjecali indijski i kineski tibetanski budizam.