StoryEditorOCM
DubrovnikSilvija Sokal Gojavić i Marijana Vekarić

Dubrovačka psihologinja i psihoterapeutkinja o konzumerizmu i blagdanima: ‘Pod strašnim smo pritiskom reklama u predblagdanskoj kupovini, ali ima načina kako se oduprijeti napasti...‘

Piše Dubravka Marjanović Ladašić
21. prosinca 2022. - 07:29
Silvia Sokal Gojavić i Marijana Vekarić iz Obiteljskog savjetovališta Dubrovačke biskupije  Božo Radić/cropix/

Treba li nam baš sve što kupujemo, posebno u vrijeme krize, i zašto to činimo? Na tu smo temu porazgovarali sa Silvijom Sokal Gojavić, spec. kliničkom psihologinjom i voditeljicom Obiteljskog Savjetovališta Dubrovačke biskupije te Marijanom Vekarić, psihoterapeutkinjom realitetne terapije u Obiteljskom savjetovalištu Dubrovačke biskupije.

Počelo je doba u godini kad se kreće u sumanuto kupovanje, novog bora, lampica, garderobe, igračaka za pod bor, hrane i kolača. Konzumerizam nas većinu možda ne drži cijelu godinu, ali smo mu skloniji pokleknuti pod pritiskom medija, reklama, blještavila i popusta svuda oko nas. Kako se izboriti sam sa sobom, bilo da smo tinejdžeri ili odrasli ljudi?

Silvia: Ako smo odrasli - to bi podrazumijevalo određenu zrelost, dakle razborito promišljanje i vrlo važno i nužno razlikovanje želja od potreba, uz postavljanje prioriteta. Možda će netko reći da želi baš taj parfem ili baš te cipele - ali je li mu to uistinu baš treba, i pored 5 parfema doma i preko nekoliko pari cipela? Sve ovisi i o mogućnostima - koje nisu baš zavidne u posljednje vrijeme, s obzirom na suludo povećanje cijena, ali možemo odlučiti ne napraviti 7 vrsta kolača, već će nam biti dovoljne 2 ili 3. Nekako je sve stvar promišljanja i odluke, dogovora s ostalim članovima obitelji i planiranja.

image

Silvia Sokal Gojavić: S mladima treba komunicirati, objašnjavati, također ne ispunjavati svaku želju ako uistinu nije potreba

Božo Radić/cropix/

S mladima treba komunicirati, objašnjavati, također ne ispunjavati svaku želju ako uistinu nije potreba - ali i tada promišljati - trebam li svome djetetu kupiti baš taj novi i-phone jer njene prijateljice ga imaju, ili će biti dovoljan jedan pristojan pametni telefon koji košta značajno manje. Ako će mi dijete zbog toga biti isključeno iz društva - onda je nisu vrijedne te prijateljice. Nekako se sve postavilo naopako.

Marijana: Živimo u potrošačkom svijetu koji nam stalno nameće da trebamo više, bolje, skuplje, novije. Ljudi nerijetko potrošnju i gomilanje novih stvari vezuju uz sreću i zadovoljstvo. U biti je suprotno. Ljudi postaju sve očajniji jer pokušavaju pratiti sve trendove radeći i više i duže, što opet negativno utječe na slobodno vrijeme i razvijanje bliskih odnosa. Kako bismo odoljeli pritisku reklama u predblagdanskoj kupovini jedno od mogućih rješenja je dobra organizacija i unaprijed isplanirane aktivnosti. Kada je riječ o obiteljima, unaprijed dogovorene i planirane aktivnosti mogu poslužiti kao svojevrstan štit od medijskog utjecaja. Svakako, dobro je da djeca i mladi budu uključeni u planiranje obiteljskih aktivnosti. Djeca i mladi rado sudjeluju i vole biti uključeni, osobito kada sudjeluju u donošenju odluka i tako se svojim odabirom obvežu na poštivanje dogovora. To je ujedno i dobra prilika za kvalitetno provođenje zajedničkog vremena u kojem djeca i mladi uče promišljati i odgovorno donositi odluke.

Konzumerizam je po definiciji nova ovisnost koja nije samo individualna psihološka disfunkcija odnosno poremećaj kompulzivnog kupovanja, već i društveni fenomen. Kako odgajati djecu i tinejdžere u atmosferi potrošačkog društva, koje zadovoljstvo nalazi samo u neprestanom kupovanju i gomilanju stvari koje im nisu potrebne i predstavljaju samo trenutno zadovoljstvo?

Marijana: Jedna od današnjih središnjih vrijednosti suvremenog društva je, čini se, isključivo imati ili posjedovati. Svakodnevno svjedočimo da je ono intenzivno usmjereno na materijalno. Društvo u cjelini potiče potrošačko ponašanje, kupovinu stvari i predmeta za koje se često u konačnici pokaže da nam i ne trebaju.

image

Marijana Vekarić: Važno je primijetiti što se događa u nama, koliko smo suosjećajni i nježni prema sebi, kakve odnose razvijamo i u kakvim odnosima živimo

Božo Radić/cropix/

Mnogima je konzumerizam životni stil. Svakodnevno svjedočimo brojnim reklamama koje nam prezentiraju idealne proizvode i nude brzinska rješenja za probleme. To su nerealne priče. Mi živimo stvarne živote i imamo stvarne probleme koje nastojimo rješavati sa stvarnim ljudima. Nekada smo u tome više, a nekada manje uspješni. To je realan život. A kad već društvo u kojem živimo ne razvija strategije i programe sa sadržajima koji su alternativa konzumerizmu, pojedincu preostaje da ih sam pronađe. Na dobrom je putu svaki pojedinac koji daje prednost duhovnim pred materijalnim dobrima. Takav pojedinac lakše održava životnu ravnotežu i sretnije živi.

Aktivno provođenje obiteljskog slobodnog vremena u trgovačkim centrima narušava kvalitetan razvoj obiteljskih odnosa i spriječava razvoj djetetova cjelovitog bića. Kako bi se obitelj, a posebice djeca i mladi zaštitili od potencijalnih opasnosti i kako ne bi bili u službi kapitala, važno je educirati i jedne i druge kako bi se njihova izloženost i uključenost u konzumerizam umanjila. Informirati ih kako oglašavanje reklama neumorno stvara nove iluzorne svjetonazore namećući umjetne potrebe, a u isto vrijeme ne naglašavajući njihovu lošu stranu. Dobro je preispitati odluke u svojoj potrošačkoj praksi – proizlaze li one iz želja ili istinskih potreba.

Konzumerizam nas sve više udaljava od istinskih vrijednosti – ljubavi i predanosti prema sebi i drugima.

image

Potrošačko ludilo se zahuktava SAŠA BURIĆ/CROPIX

Sasa Buric/Cropix

Što odrasli mogu napraviti da bi djeca slijedila njihov model?

Marijana: Osvijestiti čestu grešku kojoj smo nerijetko skloni, a to je da povjerujemo da posjedovanje materijalnih dobara izaziva sreću te da nam takvi stavovi pomažu zadržati osjećaj ugode. Suprotno od toga, dobro je zapitati se postoji li neki nezadovoljavajući, nama važan odnos ili neka dublja želja koja trenutno traži našu pozornost, a koja se ogleda u nezadovoljenim ljudskim potrebama poput potrebe za ljubavlju i pripadanjem, slobodom ili zabavom te u osjećaju prihvaćanja sebe baš takvima kakvi jesmo. Važnije je primijetiti što se događa u nama, koliko smo suosjećajni i nježni prema sebi, kakve odnose razvijamo i u kakvim odnosima živimo. Težiti i truditi se živjeti zadovoljavajuće odnose koji u sebi nose suosjećanje, povjerenje, ohrabrenje, poniznost, skromnost, utjehu, vjeru i nadu.

Dobro je zapitati se trebam li doista ovaj predmet ili su me uvjerili da ga želim? Dobro je i odgoditi kupnju, dati sebi neko dodatno vrijeme za razmišljanje u kojem procjenjujemo možemo li bez tog nečeg ili hoće li ta neka nova stvar unaprijediti naš život. Ukoliko nakon takvog promišljanja donesemo odluku, povećavamo vjerojatnost da ćemo se osjećati bolje jer smo to učinili s namjerom, a ne impulzivno i pod vanjskim utjecajima.

Ovogodišnji Božić karakterizira i zahuktavanje nove krize i inflacije kojoj se ne vidi kraj. Sve poskupljuje, pa je i materijalna moć svakog pojedinca oslabila. Možda to nije nužno loše?

Silvia: Nije loše, iako je teže. U našem gradu ima obitelji koje jako dobro financijski stoje i nije im problem isfinancirati većinu toga, a s druge strane ima obitelji koje imaju značajno manja primanja, najčešće opterećeni kreditima i jedva izguraju do kraja mjeseca. Te razlike su vidljive, nažalost, i među djecom i mladima i teško je gledati kad mladi iz financijski bolje stojećih obitelji diktiraju odnose i pravila u društvu, u razredu posebno - gdje više vrijedi onaj koji ima markiranu odjeću i i najskuplji mobitel.

Marijana: Život je vrlo nepredvidiv. U to smo se uvjerili u pandemijskom vremenu. Usklađivanje sa svojim mogućnostima može biti od velike pomoći. Ukoliko idemo preko svojih mogućnosti, što znači da u pozadini takvog ponašanja stoje nerealna očekivanja, možemo očekivati da ćemo naići na probleme. Nerealna očekivanja često nas odvedu u nevolje, stoga dobro bi bilo propitati svoja očekivanja, a ne bi bilo loše slijediti staru narodnu poslovicu ‘pokrij se onoliko koliko ti je dugačak pokrivač’.

image

TOPSHOT - This photograph taken in Balma, near Toulouse, southwestern France, on December 7, 2022, shows a shopping cart in a supermarket. (Photo by Lionel BONAVENTURE/AFP)

Lionel Bonaventure/Afp

Bilo bi dobro ponoviti gradivo i još jednom odgovoriti na pitanje: Koji je smisao Božića?

Silvia: Naša katolička vjera kaže da je smisao Božića dolazak Isusa na Zemlju, među nas, i taj dan slavimo Njegov rođendan. Isus bi nam trebao biti u središtu svaki dan, a posebno u vrijeme došašća kad se pripremamo i očekujemo njegova dolazak. Na žalost, negdje smo izgubili Isusa posljednjih godina, pa kroz došašća dominiraju likovi koji nisu u duhu naše vjere. O tome jako lijepo pjeva dječji zbor Kikići i Genijalci ‘Vratite nam malog Isusa’.

Marijana: Smisao Božića je pružanje i dijeljenje istinske ljubavi. Darovati sebe drugome, pokloniti mu svoju pažnju i vrijeme. Biti jedni uz druge i jedni za druge je nešto što životu daje smisao. Smisao Božića valja pretočiti u svakodnevni život jer takav dobiva puninu. Lijepo je iskusiti radost u pružanju ljubavi i pažnje ljudima koji nam nisu bliski ili ih uopće ne poznajemo. Sigurna sam da svatko od nas poznaje barem jednu osobu koja živi sama ili osobu za koju zna da je usamljena. Ukoliko ne poznajemo takvu osobu, ovo vrijeme je prava prilika da se potrudimo upoznati je i darovati joj najbolje od sebe. Svi smo potrebni naklonosti, pažnje i ljubavi.

Kad smo već kod smisla u životu, kako se u ova vremena koja nam prijete ratom, nuklearnim sukobom, bankrotom, pandemijama i drugim ugrozama nositi sa strahovima, poglavito onim od budućnosti?

Silvia: Ja bih rekla ‘dozirati vijesti’. Biti u tijeku svakako, ali ne se preplavljivati vijestima, pogotovo ne preko društvenih mreža. Zadržati kritičnost i prema medijskom izvještavanju, sjetimo se pandemije covida, uz razumnu dozu opreza i veliku dozu vjere i pouzdanja da će Bog sve okrenuti na dobro.

Marijana: Što će se dogoditi u budućnosti, ne možemo znati. Uzimajući u obzir da smo mi ljudi kontrolirajuća bića i volimo stvari imati pod svojom kontrolom, jedno je dobro znati, da budućnost nije pod našom izravnom kontrolom i da ju je nemoguće kontrolirati. Ukoliko u to vjerujemo, zasigurno ćemo manje strahovati. Za budućnost se pripremamo ‘ovdje i sada’ na način da se trudimo živjeti prave vrijednosti koje nas stvarno usrećuju i život čine ljepšim. U takvom životu strahu nema mjesta.

image

Online shopping. (Photo by IGOR STEVANOVIC/SCIENCE PHOTO/IST/Science Photo Library via AFP)

Igor Stevanovic/Science Photo/Science Photo Library Via Afp

Što ljude najviše muči?

Obje radite s ljudima. Što ih najviše muči, što bi željeli da se promijeni, za čime žale, što ih raduje?

Silvia: Problematika s kojom dolaze naši korisnici u Obiteljsko savjetovalište Dubrovačke biskupije uistinu je raznovrsna - od terminalnih faza bračnih odnosa, vrlo loše međusobne komunikacije, nezrelih obiteljskih odnosa, teškoća u roditeljskim ulogama, blažih i težih psihičkih problema pojedinaca, nasilnih odnosa, težih dijagnoza s kojima se pojedinci i cijele obitelji nose. Kad osvijeste gdje griješe i da su mogli drukčije - a kad se radi o odnosima - žao im je, ali ipak češće je očekivanje da se onaj drugi promijeni jer je to, naravno, najlakše. Puno je teže mijenjati sebe, ali je jedino moguće.

Svakoga raduje kad se bolje osjeća, kad odluči raditi neke promjene, a posebno kad ustraje u tome. Raduje ih kad dobiju dozvolu učiniti nešto za što su cijelo odrastanje bili ušutkivani, ili kad dobiju konkretnije upute kako se nositi s nekom teškoćom, kako surađivati sa samim sobom.

Marijana: Ljudi dolaze na psihoterapiju s idejom da je netko drugi odgovoran za njihovo loše stanje ili vjeruju da su žrtva okolnosti u kojima žive. Često dolaze po potvrdu da su drugi odgovorni zbog tegoba koje nose. Frustracije koje razvijaju uglavnom proizlaze iz nerealnih očekivanja koja nisu u skladu s njihovom izabranom percepcijom. U pozadini nezadovoljavajućih odnosa uglavnom leže uvjerenja vanjske kontrole i nerealna očekivanja. Često nam se obraćaju roditelji koji očekuju da ‘popravimo’ njihovog adolescenta jer vjeruju ukoliko to učinimo da će se unaprijediti njihov odnos. Roditelji često nastupaju iz nerealnih očekivanja i uvjerenja vanjske kontrole, vjerujući kako znaju što je za njihovo dijete ili adolescenta najbolje, bez prethodne provjere i razgovora s njim. Pri tom vjeruju kako je njihova dužnost upraviti djetetom da ono živi život po njihovim zamislima. S druge strane, adolescenti očekuju i žude da ih odrasli razumiju na njima prihvatljiv način i prihvate ih baš takve kakvi jesu. Valja naglasiti kako ljudsko ponašanje nije rezultat nekog jednostavnog modela uzroka i posljedice, već suodnosni proces koji je obilježen činjenicom da odrasli imaju odgovornost za proces, a time i za ponašanje svoga djeteta.

Ako želimo održati kvalitetu odnosa, gajimo uvjerenja unutarnje kontrole koja upućuju da jedino možemo upraviti svojim ponašanjem, a nikako tuđim.

 

20. lipanj 2024 13:48