StoryEditorOCM
DubrovnikZašto nose vestite, klobuke, rukavice, leptirice?

Dress code festanjula nadživio je vrijeme i uvijek je u modi

Piše Gabrijela Bijelić
5. veljače 2023. - 08:00

Svi Dubrovčani znaju prepoznati ‘outfit‘ festanjula, ali samo se rijetki pitaju otkad i zašto svjetovni domaćini Feste odijevaju to što odijevaju? Zašto nose baš vestit, polucilindar, krovatu ‘leptiricu‘, rukavice i bijeli šal preko kolara, a stari unutar kaputa, kao i medaljicu?

image

Festanjuli s Feste 1930. godine: dr. Veljko Smolčić i kapetan Josip Surić

Dubrovnik Nekad/Facebook

Dubrovački povjesničar umjetnosti Ivan Viđen kaže kako u načinu odijevanja festanjula nema neke posebne simbolike, već se radi o starinskoj odori za posebne prigode koja pobuđuje veću pozornost u doba globalizacije kad su ljudi slično odjeveni. Povijesna vrela također ne bilježe točnu godinu ‘ulaska u modu‘ montura festanjula svetoga Vlaha kakve danas poznajemo.

Viđen nalazi poveznicu odjeće festanjulskog para s anglosaksonskom tradicijom tzv. dinner suitea, odnosno ‘black-tie‘ dress codea koji za muškarce propisuje nošenje leptir mašne sa svečanim odijelom crne boje u večernjim prigodama. Na tom tragu je i odijevanje festanjula za posebne formalne događaje kakva je naša godišnja Festa.

image

Elegantne monture festanjula uvijek plijene pozornost

Cropix/

- Dakle, nema tu nekog posebnog značenja, osim da je posrijedi starinski način odijevanja koji se održao do danas kao primjerice habit crkvenih redova ili odjeća za posebne prigode poput sveučilišnih toga ili četverokutnih kapa. Kroz povijest su se i regije razlikovale po nošnjama, znalo se točno iz koje pokrajine potječu, stari putopisci često opisuju odjeću ljudi iz krajeva koje pohode – osvrće se naš sugovornik na temu odijevanja festanjula kroz povijest. Viđenu je, priznaje, od stila odijevanja mnogo zanimljiviji podatak da ove godine obilježavamo 150 godina od prvog izbora festanjula, za koji su dokaze pronašli on i festanjulski kroničar Dubravko Kovačević.

Bez pisanog traga do 1873.

Paušalno je i neutemeljena tvrdnja da festanjuli dolaze samo iz redova pomoraca i zanatlija. Dubravko Kovačević u knjizi ‘Sveti Vlaho i njegovi festanjuli‘ navodi kako je jedan domaćin feste doista najčešće bio kapetan dok mu je ‘kolega‘ dolazio ne nužno iz redova obrtnika, već i iz trgovine i drugih zanimanja s uglednim predstavnicima, kako je uostalom i navedeno u Statutu Bratovštine festanjula.

Od 1808. do 1836. vanjska svečanost i procesija bili su zabranjeni, da bi se tada, zauzimanjem biskupa Antuna Giuricea obnovila. Kako biskup nije mogao sam organizirati cijelu proslavu, pojavljuju se i Dubrovčani iz svjetovnoga života, festanjuli.

Za pretpostaviti je da su od te obnove vanjske feste 1836. postojali festanjuli, ali nema pisanih tragova do 1873. godine. Nakon pokolja domoljuba na Daksi 1944. partizanske vlasti žele 1945. sudjelovati u festi.

Tadašnji apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije Pavao Butorac procijenio je da je mudrije udovoljiti vladajućima koji do 1948. nastavljaju birati festanjule. Od 1949. Festa prestaje biti općinska stvar i prepuštena je Crkvi, ne biraju se festanjuli nego se samo održava procesija, prebačena na prvu nedjelju nakon svečeva blagdana.

Uslijedile su 23 godine bez festanjula i dekora na parčev blagdan. Čuvari dubrovačke tradicije, 1970. i 1971., tadašnja udruga Njarnjasi, bira festanjule koji su tada bili svjetovni organizatori večera od Kandelore, balova i sl., ali ne i vjerskog dijela svetkovine. Godine 1972., uz tisućitu obljetnicu otkako je Sveti Vlaho izabran za sveca zaštitnika Dubrovnika, biskup Severin Pernek ponovno imenuje festanjule.

25. ožujak 2023 18:07