Dr. Niko Visković umirovljeni je liječnik obiteljske medicine. I danas ga, kako kaže, zovu poznati i nepoznati pacijenti, tražeći prirodnu i empirijsku medicinu za svoje tegobe.
- Umjesto da odgovaram jednom po jednom, smatram da na ovaj način mogu ponuditi savjet i time možda čak smanjiti gužve u ordinacijama jer siguran sam da za neke moje recepte moji mlađi kolege ne znaju - rekao je na početku našeg razgovora dr. Visković. Upravo radi i na knjizi koja će vjerojatno izaći iz tiska sredinom jeseni.
- Knjiga će govoriti o hrani kao lijeku za liječenje nekih akutnih, pa i kroničnih tegoba. Tijekom godina sam studirao utjecaj prehrane na zdravlje i tehnike samoliječenja jelom.
- Pored tih savjeta, nudim i brojne druge ideje za bolje zdravlje. Jedna važna činjenica je to da su mnogi krivo shvatili svoje tegobe. Neki pacijenti vjeruju da zrake magneta uništavaju tumore, to je glupost. Kako znam da oni u to vjeruju? Pa kažu mi da su bili na magnetu, ali i dalje ih boli ili ih jednako muče tegobe za koje su mislili da će pregledom nestati, a nisu (?!). Što da im rečem, neka idu ponovno i ponovno (kod privatnika) sve dok im se ne isprazni takujin. Zapamtite, magnet ne liječi i često nema sposobnost dijagnostike.
U knjizi će biti riječi o samoliječenju, ističe dr. Visković.
Zanemarujemo psihičke tegobe
- Usmjerit ću se na tegobe starije populacije, odnosno onih koji su stariji od 70. Cilj je pomoći onom tko to hoće, kako sebe održavati zdravijim, kako se pripremiti za odlazak liječniku ili za samosvojno liječenje. Cilj nije omalovažavati kolege niti je cilj štetiti privatnim klinikama.
- Za početak, nužno je iznijeti nekoliko činjenica. Stare osobe mogu biti potpuno zdrave, zdrave s kroničnom bolesti, ili su u nekom momentu akutno ili kronično bolesne osobe. Vrijeme reagiranja igra važnu ulogu u akutnoj fazi bolesti, odnosno u začetku obolijevanja, dok u kroničnoj fazi opće nije toliko bitno.
- U starosti velika većina nas pati zbog starosti, ali nismo bolesni, dok neki jesu stari, jesu bolesni i zaista pate. Ostarjeti znači postati spor, slabije pokretan, imati brojne tegobe koje se ne liječe i za koje medicina nema lijeka.
- Ti koji sebe smatraju nezdravima možda imaju jedan ili više problema. Ono što se redovno zaboravlja je činjenica da 30 posto svih tegoba imaju psiho-organski uzrok. Ti psiho-organski bolesnici sami sebe ne smatraju psihički bolesnim osobama. Oni i nisu psihički bolesnici, ali su pod utjecajem svoje podsvijesti koja je psiha. Podsvijest je dio naše psihe, dakle ipak je to bolest psihe koja djeluje prije negoli se pojavi organska bolest. Medicina zna za to stanje, ali u pravilu ga zanemaruje. Psiho-organska bolest se rijetko dijagnosticira, nje u praksi nema, ali je razlog za ogromnu patnju tih koji boluju i predstavlja ogroman trošak zdravstvu jer se ne liječi, odnosno slabo se liječi. Sve bolesti podsvijesti spadaju u bolest psihe bolesnika, bolest ih čini psihički osjetljivima i tvori zatvoren krug, od slabog do lošeg i goreg i tako u krug.
- Dakle, slabost tijela ide za slabošću podsvijesti i tako u krug. Mnogi sebe ne razumiju, ni liječnici nisu od velike koristi jer organsku bolest vidimo, a psihičku tegobu zanemarujemo. Mi u zdravstvu nemamo specijaliste za dijagnostiku psiho-organskih stanja, a trebali bismo ih imati.
- Vrlo bitna činjenica je i to da biti star znači imati slabiju cirkulaciju. Uzrok slabom protoku krvi su možda krute krvne žile, možda gušća krv ili je razlog slabljenje srčanog mišića. Biti star znači da mnogi ne mogu ispravno i potpuno eliminirati nakupljene otrove i druge nus produkte, ne mogu ih izbaciti iz tijela. Ti nus produkti se potom talože u zglobovima, tetivama i u stjenci krvnih žila, pogoršavajući stanje. Bez dobre cirkulacije, noću, dok spavamo, dolazi do ‘otapanja‘ kostiju, uz stvaranje opasne, bolne mliječne kiseline koja ujutro izaziva bolove zglobova i drugdje.
- U starosti imunitet je umanjen i lako se zarazimo. Starost može biti i stanje socijalne ugroze jer biti bez dovoljno novaca za normalan život je stresno. Taj stres utječe na psihu svih nas. Biti star za neke je kriza koju liječe trošenjem društvenih i vlastitih sredstava često nepotrebnim pretragama na korist mudrih privatnika koji to pravedno naplate.
- Ovih sedam smetnji su sedam stanja protiv kojih se pojedinac sam sa sobom ili uz pomoć zdravstvenih radnika mora boriti. Iz te je namjere proizašla moja želja dati pojedincu smjernice kako sebi pomoći da se bolje osjeća i da bolje živi svoju starost.
Mislite o svom zdravlju dok ste mladi!
- Idealno bi bilo da mlada osoba prihvati ove smjernice i dok je mlada i zdrava slijedi upute, da se ne nađe u stanju u kojem su mnogi stari ljudi. Kao prvo, moram im reći da će, ako puše dulje od 30 godina, sebi skratiti dužinu svog života za minimalno 10 godina. Oni će umrijeti 10 godina prije svojih školskih vršnjaka. Pored toga, oni će u prosjeku 5 godina prije smrti postati inventar bolnica. Bit će tu u čekaonici ili u krevetu tih pet godina.
- Naravno, nikad nije kasno da se prestane, sve što se mora je ući u konflikt sa svojom podsvijesti koja, izgleda, ne želi doći razumu. Podsvijest uživa u duhanu i nju nije briga što svijest kaže. Budite, postanite psihički jaki i ne slušajte podsvijest. Pušenje vas otpušta, smiruje, čini vam ugodu, ali sve to imaju i oni koji ne puše. Osim toga, ne troše novce na duhan, ne stvaraju smrad oko sebe i sigurno će živjeti zdravije i duže. Dopustiti djeci da puše je kriminal protiv kojeg se društvo ni na koji način ne bori.
- Stanje je teško i medicinska administracija nema volju ispraviti sadašnje stanje, mnogi troše vrijeme i vlastiti novac čekajući pregled ili plaćajući pretragu za koju su mu rekli da je spasonosna. Jadni ljudi smatraju da pretraga nekim skupim strojem liječi. Ali ne, neće ozdraviti ako se snime magnetom, magnet ne liječi, samo daje uvid u našu unutrašnjost. Ali svi možemo poduzeti nešto da si smanjimo vrijeme čekanja i trošak pregleda koje nepotrebno vršimo izvan državnih institucija.
- Za ići naprijed nam treba revolucija promjena. Još je antička Grčka imala jednostavne tehnike liječenja i samoliječenja. Potrebno je imati ravnotežu kemikalija u svom tijelu. Potrebno je shvatiti da u zdravom tijelu bakterije, virusi i gljivice žive u ravnoteži s našim tijelom. Tjelesna temperatura je instrument obrane i zaštite tijela kod napada. Povišenje tjelesne temperature je odluka vašeg tijela.
- Jedimo i pazimo kako se osjećamo, jer ako se ne osjećamo dobro, moguće je da smo jeli nešto što nam škodi. Jedemo previše i ne pratimo što nam smeta. Često pijemo i nedovoljno vode.
- Bolovi mogu biti bolest, ali mogu biti i stanje. Bolest se liječi, a stanje se ispravi onim čega ima u svakoj kući. Neki minerali se gube i nedostaju jer nepotrebno unosimo neke druge minerale. Osim toga, živimo u svijetu prepuni straha kojeg skladištimo u svojoj podsvijesti koja nam donosi ono čega se plašimo.
- Prije odlaska na pregled kod liječnika, svatko bi trebao ispuniti upitnik jer bi na taj način jasno iznio što ga muči. Treba spojiti sve medicinske punktove i prihvatiti svaki nalaz i ne ponavljati sve pretrage. Nedopustivo je da neki zlorabe sistem odlazeći bezbroj puta na istu pretragu. Odgovornost pacijenta za to za sada ne postoji - ističe dr. Visković.
O temperaturi i infekciji
- Normalni raspon tjelesne temperature za većinu ljudi je od 36,1°C do 37,2°C. Temperatura može varirati od osobe do osobe, pri čemu su neki konstantno topliji od drugih. Mlađi su topliji od nas staraca, neki stariji nemaju niti 34, 0°C. Ovo nije nužno loše. Temperatura tijela o kojoj govorim naziva se bazična temperatura tijela. Ona označava toplinu zdrave osobe u mirovanju, bez je preodjevena ili da je prije mjerenja unijela u sebe neki vrući napitak.
- Više od jednog stoljeća smatra se da je normalna temperatura ljudskog tijela 37°C. Tu temperaturu je godine 1871. ustanovio njemački liječnik Carl Wunderlich, koji je došao do te temperature mjereći je kod tisuće pacijenata pomoću novoizumljenog toplomjera. Od tada, međutim, istraživači su primijetili da normalna temperatura tijela varira od osobe do osobe i ovisi o nekoliko čimbenika: spolu, godinama, razdoblju dana i odjeći, temperaturi okoline i slično.
- Primijetio sam da ponovljena upotreba azitromicina ili dugotrajna upotreba nekih drugih antibiotika daje nekima (ne svima) sniženu tjelesnu temperaturu koja može biti niska dugo, mjesecima. Također znam da bolesni od slabog ili prejakog djelovanja štitne žlijezde imaju višu ili nižu tjelesnu temperaturu. Djeca su u prosjeku malo toplija nego odrasli, a stariji od 65 godina su malo hladniji. To je općenito odraz bržeg metabolizma kod onih mlađe dobi. Vježbanje, dehidracija i odjeća također će utjecati na vašu dnevnu temperaturu.
- Uz tu normalnu tjelesnu temperaturu tijelo je u miru, njegov imunološki sistem miruje. Kada bi naš imunološki sistem neprekidno radio punom snagom, kao da smo u ratnom stanju uzbune, sistem bi ubrzo postao zagušen i došlo bi do kvara. Zato tijelo, kada nije napadnuto, nije u uzbuni i ne stvara obrambena tijela protiv svakojakih nametnika koji ulaze u tijelo kroz kožu, disanjem ili jedenjem.
- Uzbuna se diže kada u tijelo uđe jedna klica i uhvati korijen i navali se množiti. Ako je množenje neprijatelja brzo i odgovor tijela je brz, podigne se tjelesna temperatura i mi odmah krenemo u ratni ustroj obrane.
- Ako nas napadne virus koji se množi tako da se jedan umnoži do 10 000 jedinki u 180 minuta, tijelo objavi uzbunu tako da podigne baznu temperaturu tijela i to iznad 37,5 °C, sve do 38, 0°C. Ta povišena temperatura aktivira intenzivnu proizvodnju bijelih krvnih stanica koje idu direktno u boj tako da gutaju nametnika (bakterije, viruse ili ostale klice), ili ih kemijskim sredstvima unište dok su u napadnutoj stanici. Treći način obrane je da se stvaraju imuno-tijela koja unište napasnika.
- Ako kojim slučajem zaustavimo taj proces i skinemo povišenu temperaturu, zaustavljamo proces obrane. Tim postupkom zaustavljamo stvaranje novih, brojnijih bijelih krvnih stanica i time dopuštamo zarazi da se slobodno širi. Snižavanjem rasta tjelesne temperature napravili smo sebi štetu, a zarazi pomogli da se nezaustavljivo širi. Sami odlučujemo kad i hoćemo li uzeti antipiretik, ali uzimati antipiretik je rizik. Ako se uzme prerano, zaustavit ćemo cijelu obranu i nametnik (virus) je pobijedio.
- Naravno, nekontrolirano visoko podignuta temperatura tijela je štetna i mora se smanjiti. Tu se smiju koristiti antipiretici. Neki će koristiti tuširanje ili će se omotati (dijelom ili cijeli) u mokru posteljinu. U fazi povišene tjelesne temperature nije dobro jesti meso, mlijeko, sir, ribu, jaja i suhomesnate proizvodi jer svi oni ponešto podižu tjelesnu temperaturu.
- Kod svake infekcije, naročito infekcijama zrakom nošenim virusima, prvi dan zaraze je nevjerojatno važan. Naravno, svi koji se zaraze moraju biti svjesni ugode koju antipiretik nudi. Biti u bolovima i nemoćni nije ugodno, ali bez povišene tjelesne temperature nema obrane! - zaključio je dr. Niko Visković.