Nešto više od pola godine prošlo je od vašeg imenovanja rektorom crkve sv. Vlaha. Kako gledate na to razdoblje? Jeste li uspostavili bliži kontakt s vjernicima i koji su bili najveći izazovi?
To razdoblje je bilo dosta intenzivno. Uz službu generalnog vikara Dubrovačke biskupije dobio sam i službu rektora crkve sv. Vlaha. Što se tiče crkve sv. Vlaha rektor nema nekih velikih dnevnih obveza osim da slavi mise svakog dana i nedjeljom. U crkvi je na službi časna sestra Marijeta koja organizira sve ono što je potrebno za svakodnevni život u toj crkvi. Upoznat sam sa svim situacijama crkve. Jesam li upoznat sa svim vjernicima? Ovdje je situacija specifična, jer rektor nije župnik, što znači da nemam župnu zajednicu kojoj se trebam posvetiti i na neki način je usmjeravati ili na neke stvari ukazivati jer je to crkva u koju dolaze vjernici iz različitih župa na euharistijska slavlja. Nekih posebnih pastoralnih događanja tu nema. Međutim, uspostavio sam kontakt s onim vjernicima koji tu redovito dolaze. To su čitači, vjernici koji dolaze pjevati u crkvu. Ova crkva nema zbor, nego gospođa Maja Marušić svira i pjeva, a nekoliko vjernika dođe joj pomoći. Upoznao sam skoro sve festanjule. Neki od njih su redoviti na nedjeljnim misnim slavljima.
Ovo je prva Festa na kojoj ste u ulozi voditelja. Imate li tremu, kako teku pripreme?
Ovo je prva Festa meni kao rektoru crkve, međutim Festa mi nije toliko nepoznata jer sam i ranije sudjelovao na Festama, kako na otvaranju, tako i na samoj Festi. I rekao bih da sam promatrao život Feste izvana. Međutim, danas kao rektor crkve sv. Vlaha, uključen sam u organizaciju Feste iznutra. Svakako vidim koliki je to opseg posla i koje su to sve skupa obveze. Mogu reći da pripreme za našu ovogodišnju Festu idu svojim tijekom kako je to uobičajeno jer su festanjuli oni koji vode brigu oko organizacije Feste. Normalno da sam kao rektor upućen i upoznat sa svim događanjima. Na neke stvari koje bi trebalo imati u vidu ja ukažem njima, a isto tako oni meni ukažu na što bi ja trebao pripaziti da se ne dogodi neka omaška u samoj Festi.
Koja Vam je od Festa na kojima ste dosad sudjelovali kao svećenik, ostala u posebnom sjećanju i zašto?
Kao svećenik sam više od dvadeset godina sudjelovao u Festi i sve su feste nekako specifične i svaka se na svoj način pamti. Sudjelovao sam na festama još kao sjemeništarac. Bio sam, naime, u sjemeništu u našoj Klasičnoj gimnaziji i jedan sam iz posljednje generacije sjemeništaraca koja je maturirala kao sjemeništarci. Poslije je došao rat pa je otvorena Klasična gimnazija s pravom javnosti za djecu našega grada. Kao svećenik pamtim posebno dvije feste. To je Festa iz 2016. godine kada sam imenovan i postao kanonikom Stolnoga kaptola Sv. Marije, a isto tako Festu iz 2017. godine jer smo tada slavili 1700 godina od mučeništva sv. Vlaha. Tu Festu je predvodio Papin izaslanik kardinal Vinko Puljić i to je bilo doista jedno velebno slavlje u našoj Biskupiji. A pamtit ću i zadnje dvije jer su to bile, rekao bih, covid Feste kada je rektor bio don Hrvoje Katušić kojemu treba odati priznanje da je u tim okolnostima uspio, zajedno s festanjulima i svim drugima koji su mu pomogli u organizaciji, dobro organizirati i dobro iznijeti te dvije Feste.
Generalni ste vikar naše Biskupije a time i najbliži suradnik biskupa Roka Glasnovića. Kako teče ta suradnja?
Biskup me je imenovao na tu službu i preuzeo sam je neposredno pred Veliku Gospu 2022. godine. Mogu reći da sa biskupom Rokom doista jako dobro surađujem prije svega jer je on mirne naravi, nije konfliktna osoba, strpljiv je, čovjek je koji je spreman saslušati, koji je spreman pomoći, čovjek koji na neki način želi odgajati, poučavati, ali isto tako i sam želi učiti i izgrađivati se. Naša suradnja je na zavidnoj razini.
Na čelu crkve sv. Vlaha bili su mnoga cijenjena imena?
Vjernici naše Biskupije pamte moje predšasnike don Iva Bjelokosića za kojeg volim reći da je jedan svet svećenik, rekao bih da je bio i mučenik. Vjerujem da je našim sugrađanima itekako poznato da je on bio u zatvoru u vrijeme komunističke vladavine, da je nekoliko puta, dok je bio u zatvoru u Gradišci, izvođen na strijeljanje. On je jedan od onih svećenika koji je morao rušiti crkvu u Gradišci. Bio je dugo godina župnik u župi sv. Andrije i onda je postao rektor Zborne crkve sv. Vlaha u Gradu. Bio sam na njegovom sprovodu, to je bio jedan od najvećih sprovoda na kojima sam ikada sudjelovao. Bio je to jedan vanjski pokazatelj koliko je taj čovjek bio obljubljen. Onda je došao don Toma Lučić koji je ostavio svoj pečat u crkvi sv. Vlaha. Za vrijeme don Tomine službe temeljito je obnovljena crkva sv. Vlaha tako da je zablistala u svom punome sjaju. Isto tako don Hrvoje Katušić je zaslužan u dvije godine svoje rektorske službe, a u nezahvalnim covid vremenima.
Festa ima ustaljeni protokol, koliko Vi kao novi rektor možete utjecati na odabir gostiju ili da predložite neke promjene i date neki svoj poseban obol Festi sv. Vlaha?
Teško mi kao rektori možemo mijenjati ono što je već uhodano jer Festa ima svoj protokol i Festa ima svoj način funkcioniranja i organiziranja. Svakako da mi rektori možemo na neke stvari utjecati primjerice kada je riječ o izboru svećenika koji će voditi trodnevnicu sv. Vlaha. Praksa je da trodnevnicu jedne godine predvodi netko iz isusovačke družbe, druge godine netko iz franjevačkog reda, treće netko iz dominikanskog reda, a četvrte godine predvodi biskupijski svećenik. Što se tiče drugih gostiju, za samu Festu biskup je onaj koji poziva, kako propovjednika za samu Festu tako i druge goste. Svakako da se biskup savjetuje sa mnom kao rektorom crkve sv. Vlaha i još više kao s generalnim vikarom oko predvoditelja euharistijskog slavlja na samu Festu.