U neprestanom putovanju kroz vrijeme Antun Koncul susreće se s ljudima listajući godinu po godinu, stoljeće po stoljeće. Omogućuje mu to posao u Arhivu Dubrovačke biskupije u kojemu ovaj povjesničar radi od 2008. zahvaljujući svom tadašnjem župniku don Ivici Pervanu.
Nije sve digitalizirano
Nakon rada putem Student servisa od 2011. je stalno zaposlen kao djelatnik Arhiva, radi od 7 do 15 sati.
- Posla uvijek ima jer je dugotrajan, a plodove rijetko vidite do kraja. Na primjer, građa iz župa najčešće nije u sređenom stanju, morate je mehanički očistiti, kolegica restauratorica restaurira oštećene dokumente, potom ih iščitavate i slažete inventare prije opremanja i slaganja u arhiv. Sve ovisi o količini građe, ako je četiri ili pet kutija, ide relativno brzo, fondovi od 7 do 8 metara traže dulje vrijeme, ističe Antun te dodaje:
- Ujutro prvo pogledamo mailove jer je posljednjih godina aktualno izdavanje rodnih, vjenčanih i smrtnih listova - i za našu čeljad i za strance. Našim ljudima to najčešće treba radi rješavanja imovinsko-pravnih poslova, primjerice u zemljišniku su upisani pradjedovi ili dundovi pradjedova koji su iselili u Južnu Ameriku, SAD, Australiju, pa se traži pomoć od nas. Bude i stranaca podrijetlom od ovdašnjih iseljenika koji žele doći do hrvatskog državljanstva. Posebice stanovnici Južne Amerike: Čilea, Argentine, Urugvaja... to je postao 'hit' zadnje tri-četiri godine, svjedoči Antun.
Ne ulaze u motive zahtjeva, ali ljudima pomognu koliko god mogu.
- Prije tri godine žena je zaplakala jer ima supruga kojemu su djed i baka Nijemci, kćer je udata za Talijana, sin je po ocu dobio 'europsko državljanstvo', a od cijele obitelji ona jedina nije imala hrvatsko državljanstvo iako joj je nono iz Konavala, a none iz Primorja. Kad smo joj dali tražene podatke, bila je oduševljena i zahvalna, priča djelatnik biskupijskog Arhiva.
Za pronalazak podataka katkad treba dosta truda i vremena jer nisu sve matične knjige digitalizirane. One koje jesu mogu se 'prelistati' u JPG formatu, a ostale idu po 'old school' modelu.
- Nedavno je jedna gospođa tražila rodoslovlje iz Župe Blato, povijesno najveće na području Dubrovačke biskupije. Te matične knjige su jako debele, morate pregledati cijelu knjigu za tražene osobe. Dok samo prepišete osnovne podatke iz jedne matične knjige izgubite mjesec dana, a mi ih trenutno u Arhivu imamo 1634, najstarija je Matica umrlih Župe Suđurađ iz 1580., otkriva sugovornik.
I rukopisi su avantura za sebe.
- Iskreno, nekad je teže dešifrirati rukopis iz 20 stoljeća nego iz 15., 16., 17. stoljeća, sve ovisi tko i kako piše. Imate na primjer don Rada Radelju koji je živio u krajem 18. i u prvoj četvrti 19. stoljeća i on je imao najljepši rukopis s kojim sam se susreo u životu, prekrasan je i čitak. Da poznaje latinski, to bi moglo dijete iz osnovne škole pročitati, a imate slučajeve u 20. stoljeću gdje visoko pismeni ljudi pišu pisanim slovima i ne možete razumjeti. Naravno, sve ovisi od osobe do osobe... Zato se u nekim slučajevima trudim pisati tiskanim nego pisanim slovima jer nikad ne znate hoće li i za mene netko kasnije reći: "Pisao je katastrofa!" (smijeh)
U zadnje vrijeme posebno im navraćaju povjesničari ili povjesničari umjetnosti koji istražuju povijest izgradnje i popravaka pojedinih crkava i kapela, dolaze i istraživači amateri, a ima i onih koji angažiraju 'detektive' da umjesto njih 'kopaju' po rodoslovnom stablu.
- Arhiv obuhvaća građu djelovanja "isključivo" Dubrovačke biskupije kao institucije odnosno nekad nadbiskupije. Čuvamo i fondove nekadašnje Kočulanske, Stonske i dio Trebinjsko-mrkanske biskupije, dio fonda Kaptola, dubrovačkih bratovština. Među najvećim fondovima su matične knjige, tu su i fondovi Katedrale i crkve sv. Vlaha kao građevine, a ne kao župe. Počeli smo i s prebacivanjem dijela župnih arhiva koji se ne mogu čuvati pri župama. Neke su stradavale u tri-četiri rata, dosta je gradiva uništeno, neke kuće nisu opstale zbog manjka svećenika. Neki su župni arhivi stradali tijekom Domovinskog ili Drugog svjetskog rata kao što su Kuna i Donja Vrućica na Pelješcu, u Primorju su Banići, Majkovi, Slano, Lisac..., nabraja Antun.
Po potrebi zaposleni u Arhivu mogu strankama izvaditi rodni list ili neki drugi dokument, što nije bez izazova:
- Ljudi nam znaju dati krive ili nepotpune podatke pa mi onda pitamo za imena roditelja ili praroditelja te osobe, tražimo podatak za koji ćemo se 'uhvatiti'. Ako dobijemo podatak o rođenju vašeg pradjeda i u matici rođenih postoji rubrika gdje su se i kad roditelji vjenčali, onda s tim idete u maticu vjenčanih gdje piše gdje su se ti ljudi rodili, koje godine i kada. Onda s tom maticom opet idete u maticu rođenih i potražite maticu vjenčanih i tako napredujete unatrag do prvog pretka, objašnjava Antun.
No, stranke su uglavnom pozitivno iznenade.
- Neke se začude pa kažu: "Ali, none mi je pričala drugačije..." Popriličan broj ljudi u Dubrovniku u srodstvu je s nekom povijesnom uglavnom poznatom ličnošću, ali ljudi često i ne znaju to pa reču: "a dobro, tko je taj?" Mislite da ste im otkrili izvrstan podatak, ali oni ne znaju ni tko je ta osoba, najčešće lokalno poznata. Neki su, primjerice, u srodstvu s posljednjim dubrovačkim nadbiskupom, mons. Nikolom Banom. A iznenadi ih i veza s pojedinim obiteljima: imate slučaj obitelji Pitarević koju imate na četiri mjesta – na Lastovu, Mljetu, u Lapadu i u Majkovima. Sve četiri obitelji su iz istog središta, iz Majkova. Najprije su jedni iselili na Lastovo, potom na Mljet, treći u Lapad, veli Antun pa nastavlja:
Svaki dan nosi nešto 'svoje'
- Ljudi nekad ne shvaćaju da smo ograničeni matičnim knjigama jer su one pojedinih župa sačuvane tek od 1806., prijašnje su uništene za vrijeme crnogorsko-ruske opsade grada odnosno njihove pljačke od Konavala do Primorja. U tom slučaju mogu sami tražiti u Državnom arhivu, gdje je puno oporuka i kaznenih spisa koje otkrivaju pretke, što zahtijeva i vremena i znanja. Imam dojam da neki misle da su došli u arhiv i da će odmah dobiti traženu informaciju, ali nije tako. Arhiv je najčešće rudarski posao, treba dugo 'kopati' da pronađete informacije, poručuje Antun.
U arhivima se svašta nađe.
- U Luci Šipanskoj, tadašnji župnik don Andro Muratti vodio je matične knjige i knjige stanja duša s podacima o jednoj obitelji. Te su knjige velikog formata, a on ima jednu simpatičnu bilješku: 'bilo mi je žao ovog silnog praznog prostora'. Zapravo je na praznim marginama pisao bilješke, anegdote, iz kojeg sela je tko došao, koga je opomenuo na misi, susrete s kolegama i suvremenicima, datume velikih potresa i događaje u svijetu iz novina, navodi Antun.
Kod Antuna ima i vijesti koje bi danas išle u rubriku pomorskih nesreća:
- U jednoj matici umrlih našao sam da je isti dan umrlo šestero ljudi. Utvrdilo se da su se utopili u nevremenu kod Kalamote, a trebali su se iskrcati u Gružu. Nitko nije znao plivati i svi su se utopili, bilo je to 1811., priča Antun.
Koncul se nije susretao s pokušajima brisanja podataka u knjigama, ali kako su one ispisane željezno-galnom tintom koja oštećuje papir, znao je naići na rupe u stranicama.
- Zanimljiva je teorija koju spominje Lujo Vojnović u svojoj knjizi "Pad Dubrovnika" gdje navodi da su župnici kad su došli Francuzi uništavali matične knjige da spase mladiće od vojske. Francuzi su tražili da im se dostavi popis svih muškaraca do 60. godine života, a svećenici su, nadajući se da će ih tako spasiti od regrutacije, uništavali matične knjige, a oni su ih svakako regrutirali. Nisam još nigdje našao službenu potvrdu toga, to se prenosi da je tako bilo, kazuje Antun.
Sva građa, osim povjerljivih spisa starosti od 50 do 70 godina, dostupni su javnosti. Antun podsjeća kako je Arhiv potpuno otvoren javnosti.
- Volim se baviti poviješću i istraživati, nekad i banalne, ali važne sitnice. Nekima se moj posao čini dosadan i monoton, ali svaki dan nosi nešto 'svoje'. Najljepše je pomoći ljudima koji budu iskreno zahvalni. Zovu nas i u posjet, primjerice u Južnu Ameriku, kaže Antun.
U slobodno vrijeme posvećen je obitelji, ali i sam rado 'kopa' po starim spisima. Jer, tko ne bi bio žedan pored tako bogatog izvorišta povijesti. A Antunova ljubaznost i susretljivost čini Arhiv još bogatijim - nematerijalnom građom!
