Kao i život bilo gdje drugdje, život na otoku ima svoje prednosti i mane. U korona krizi pokazalo se da su upravo smještajni kapaciteti po otocima imali najbolju popunjenost jer su gosti tražili izolirana mjesta za svoj odmor; isto tako, ljudi dubljeg džepa trenutno najviše nekretnina kupuju na otocima, iz istih razloga.
Kako je živjeti na Mljetu, što im nedostaje, što imaju, a Grad nema, kakvo je djetinjstvo, školovanje i rad na komadiću kopna okruženog morem, pitali smo fetivog Mljećanina i načelnika općine Điva Marketa. Pedesetogodišnjak i otac petogodišnjeg sina postao je prvi čovjek općine prije osam godina. Završio je Pomorski fakultet, ali plovidba dalekim morima za njega nikad nije bila opcija.
- Navegavam na ovom najvećem 'brodu' i zadovoljan sam – reći će Market. U vijeću je većina vijećnika iz redova koalicijske liste HDZ-HSS. Dok pričamo o politici, dotičemo se i predstojećih izbora, a naš sugovornik, u maniri nekih izumrlih generacija, kaže: 'Ovdje sam samo prolazan, važno mi je iza sebe ostaviti nešto za dobrobit Mljeta i Mljećana'.
Mišljenja je da mladi trebaju pokazati što znaju, a u njihovim redovima ima sjajnih, mladih ljudi, dodaje Đivo Market.
- Lijepo je imati konkurenciju u vlastitim redovima i jednom će to svakako prevagnuti. Lijepo je i kad političar osjeti da mu pada popularnost i tada treba ustupiti mjesto nekom drugom, nekim novim generacijama. Zahvalan sam svim mojim prethodnicima. Niti je Mljet počeo sa mnom, niti će završiti, ja sam samo jedna karika u nizu cijele povijesti ovog otoka. Jednom kad ne budem načelnik, češće ću se ukrcati u barku i poći na kupanje – kaže.
Popravljamo krvnu sliku
Od Saplunare do Pomene cesta je duga 50-tak kilometara i stara 50-tak godina; skoro je cijela preasfaltirana. Cijeli otok, površine 100 kvadratnih kilometara i kao takav najveća otočna općina u Hrvatskoj, u naravi je dug 30 kilometara i broji 20-tak naselja u 10 mjesnih odbora. Po popisu iz 2011., broji 1100 stanovnika. Tri komunalna poduzeća, javna vatrogasna postrojba i turistička zajednica i općina broje 70-tak zaposlenih. Tu su još zaposleni u školi, Nacionalnom parku i zdravstvu koji imaju 70-tak stalnih djelatnika.
U Babinu Polju, najvećem i centralnom naselju, osnovna je škola od 1. do 8. razreda, a u Goveđarima područna škola do 3. razreda. Skupa broje 60-tak učenika. Uskoro počinje i gradnja vrtića. U planu je i sportska dvorana, te igralište za veliki nogomet o kojem mnogi Mljećani maštaju već jako dugo, s dozom sjete kazuje načelnik.
Većina stanovništva Mljeta starije je životne dobi. No, raduje činjenica da sve više mladih Mljećana ne napušta svoj otok, nego zasnivaju obitelji i ostaju živjeti na ognjištima predaka. Ima i obitelji koje dođu živjeti na Mljet, a nisu rodom s otoka, a broje i puno predškolske djece.
- Više nismo onako začahureni – s osmijehom kazuje načelnik. – Puno se mladih udalo i oženilo za muškarce i žene koji nisu s otoka, tako da, što bi se reklo, popravljamo krvnu sliku.
Stanovi i marina
Ono što Mljetu nedostaje, jest visokoobrazovani kadar. Takvi uvijek mogu pronaći posao na Mljetu, posebno u školstvu i zdravstvu, gdje nedostaje kadra kao i na cijelom dubrovačkom području, ističe načelnik.
- Ono čime su se prije naši stari bavili – poljoprivreda i ribarstvo – bilo je teško i zato su puno iseljavali, od Dubrovnika do Zagreba, ili su išli u Ameriku. Svaka kuća ima nekoga preko oceana. Ljudi su živjeli od ribanja i škrtih, obradivih površina u kamenjaru, od vinograda i maslina, nije bilo vode i nisu imali izbora. Bili smo i slabo povezani s kopnom. Tek 1964. je došla struja, nije bilo ceste na Mljetu. Danas je to nešto drugo, imamo sve ono što imaju i velike sredine – kaže Đivo Market. Ljudi se zadnjih godina puno vraćaju maslinarstvu i imaju izuzetno kvalitetno maslinovo ulje. Razvoju poljoprivrede 'kumovao' je i vodovod N-P-K-L-M.
- Prije dvije godine, nakon duge i teške borbe, kaže Market, voda je došla na Mljet, no, zasad samo na jednu točku, u Nacionalni park. Ostatak Mljeta nema tu vodu nego se koristi malim, lokalnim vodovodima i sa sedam autocisterni koje distribuiraju vodu do svakog domaćinstva.
Mljet ima i jedno uzgajalište ribe između Sobre i Prožurske luke, a cijeli otok broji 50 restorana. U Sobri je i benzinska pumpa, jedina u vlasništvu jedne općine u Hrvatskoj koja će se uskoro proširiti, a u dogledno vrijeme plan je izgraditi marinu nautičkog turizma u Sobri. Općina planira i izgradnju stanova iz programa poticajne stanogradnje.
Razvoj je kontroliran
- Ono što je najteže u našoj državi, jest prilagoditi prostorno-plansku dokumentaciju. Odrađena je po takvoj mjeri, i očekujemo raspisivanje natječaja – dodaje Đivo Market na temu buduće marine.
- Mljet u turističkom smislu još spada u najmanje razvijene otoke, makar kad govorimo o brojnosti smještajnih kapaciteta – ističe. - Na Mljetu se od 1978. godine, kad je napravljen Hotel Odisej u Pomeni, nije napravio nijedan veliki objekt. Uspjeli smo imovinski pravno riješiti neke turističke zone, da bi došli do većih objekata. Oni nisu smetnja malim privatnicima, nego otvaraju vrata nekom kvalitetnijem turizmu – uvjeren je Market.
– Želimo naš otok sačuvati onakvog kakvog smo ga naslijedili i zato cijeli razvoj mora biti jako kontroliran, u suživotu čovjeka i prirode. Nema mjesta masovnoj gradnji. Nacionalni park je zaštićen i tu se velika gradnja neće dogoditi. Tu treba tek 50-tak malih građevnih parcela, da bi sačuvali domicilno stanovništvo, odnosno one koji imaju velike površine u Nacionalnom parku, a na njima ne mogu ništa raditi. Istočni dio Mljeta, Saplunara, također je zaštićeni krajobraz i tu također nema velike izgradnje. Razvojni akcent je na sredini otoka, u Babinu Polju, te dvije uvale, Sobra i Sutmiholjska, gdje su turističke zone.
Prednosti i mane
Kilometar i pol od zgrade općine je Odisejeva špilja, glavna turistička atrakcija Mljeta. Mljet nije samo zelen i šumovit nego ima svoju povijest i legende, dodaje Đivo Market. Znanstveno je dokazano da je apostol Pavao doživio brodolom kod istočnog dijela Mljeta, pa im je želja razvijati i vjerski turizam, gradeći put svetog Pavla koji bi vodio od mjesta brodoloma do luke Polače gdje su brodovi popravljeni i krenuli dalje za Rim.
Danas su zadovoljni s postojećim linijama koje ih povezuju s kopnom, do Prapratnog zimi četiri puta dnevno, ljeti pet puta. Katamaran za Dubrovnik ide također svakodnevno dva puta. Tu je i katamaran koji ide iz Splita za Dubrovnik dva puta dnevno i pristaje u mljetskim lukama. Do prije 15-tak godina imali su samo jednu trajektnu liniju Sobra-Dubrovnik.
- Mana je života na otoku što ga ne možete napustiti kad hoćete, nego kad ima linija. Ne možete otići ni ako je jako loše vrijeme, a mana je i ako se dogodi hitan slučaj. No, ljudi koji žive na otoku spremni su na taj rizik. Mana je kad dijete od 15 godina pođe u srednju školu, a morate ga pustiti samoga – odgovara na naše pitanje o prednostima i manama života na otoku. – Prednost je sloboda koju imamo, čist zrak, lijepo more, kvalitetna hrana, zemlja koja nije zagađena.
Šetnje puteljcima, jezerima, ako to znate cijeniti, pa pored svih mana, uvidite koliko je prednosti – kaže zaljubljenik u svoj otok. Imaju i liječnika u Babinu Polju te liječnicu u Goveđarima, a ljeti i dodatni medicinski tim. Imaju i zubaricu na terenu, sanitetski prijevoz i ženu koja obilazi starije.
Priča s ruskim investitorom Jevtušenkom dobila je 'happy end'. Vodio se spor oko zemlje, presuđeno je da je državna, a ne općinska, pa je Općina Mljet izregulirala cijelu stvar sa zamjenskim zemljištima. Investitor je još uvijek zainteresiran za ulaganje, na drugoj lokaciji.
Na otoku svoje trgovine imaju i dva trgovačka lanca, a cijene su kao dubrovačke. S time su zadovoljni jer je prije na Mljetu sve bilo još skuplje nego u Gradu.
- Nekoliko dana se mogu zamisliti bilo gdje, ali ipak je doma najljepše – odgovara na pitanje može li zamisliti svoj život negdje drugo.