Ljetna jutra na gruškoj obali nisu puno drugačija od gradskih – iste gužve, nervoza, vrućina.
Stigli smo u dogovoreno vrijeme na brod Lorena, jedan od dva najstarija dubrovačka izletnička broda, čiji je vlasnik Marko Majkovica. Držeći se hladovine pod tendom, turisti s raznih strana svijeta sjede i čekaju domaćina. Krenuo je po još neke goste na adresu njihova apartmana i zapeo u gužvi. U znojem natopljenoj majici 'ulijeće' među nas i ispričava se na engleskom jeziku.
Gosti prihvaćaju isprike sa smiješkom. Gdje im je preša? Pa na odmoru su!
'Chicken picnic'
Marko ih nudi raznim hladnim pićima pa je raspoloženje još veselije. Neki prihvaćaju i rakiju, Nijemci su i čini se, najstariji među dnevnom ekipom, koju čine tinejdžeri, mladi parovi i umirovljenici. Šaroliko društvo uplatilo je izlet na tri otoka, koji uvijek podrazumijeva Kalamotu, Lopud i Šipan. Izlet traje skoro cijeli dan, uključuje objed, besplatna pića koliko ih je volja i višesatni posjet svakom od otoka.
Ove su godine, govori Marko, malo podigli cijene, neki i na 400 kuna, koje opadaju s rastom konkurencije pa su sad oko 300 kuna po osobi, kako u koga.
Odvezali smo se s kraja i krenuli prema Kalamoti. Turisti se u plovidbi dive dvama kruzerima i fotografiraju ih.
Konačno smo se prestali znojiti.
Nakon što je uvodno ispričao gdje ćemo sve danas pristajati i što otprilike vidjeti, Marko pita goste za koji su meni – riblji, pileći ili vegetarijanski. S dozom podozrenja većinom bilježi 'chicken', pa onako više za sebe, ali na engleskom, kaže: 'Nije vam ovo chicken picnic nego fish picnic!'.
Pet puta obišao svijet
Marko Majkovica nije 'od jučer' u turizmu – počeo je s 'Putnikom' sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
- Bilo je to '77. i '78, pomagao sam, pekao, malo i vozio. Po struci sam inače kuhar, a navegavao sam 30 godina – kazuje naš sugovornik. - Ljeti sam radio tu, a zimi po svijetu. Gradila se kuća, trebalo je novaca.
Jeste li obišli cijeli svijet?
- Ne jednom, nego pet puta! Trideset godina sam bio na dugoj plovidbi, kako neću – govori s osmijehom.
Do Kalamote smo stigli za manje od po ure lagane plovidbe. More je jako prometno – na sve strane se glisira, jedri, plovi.
Što je teže, biti ovako s gostima ili ploviti svjetskim morima?, zanima nas.
- Lakše je na velikom brodu jer tamo imate svoj posao i smjenu, laganica je, ali fali familija. Meni je ođe isto drago jer sam doma.
Marko ovaj brod ima od 2000. godine.
- Počeli smo prvo ja i Pinokio, moj prijatelj Tonči, ali smo se razišli.
Gosti bi da ih pokupiš iz kreveta
Je li se u ove 22 godine promijenila klijentela?
- Promijenila se nije, samo nema više Talijana i ne traže 'sconto' – smije se Marko, koji je već prošao godine za penziju, ali pošto ga zdravlje služi, ne odustaje od ovog na momente dosta teškog posla.
- Sad su nam gosti najčešće Francuzi i Englezi, iako ima i Skandinavaca, Belgijanaca, Nijemaca, Amerikanaca, Čeha, Poljaka i Slovaka. Svega!
Osim engleskog, kaže, služi se i drugim jezicima, 'koliko treba za brod'.
- Nisam nikakav poliglot, ali znam 50 riječi na nekoliko jezika, one osnovne stvari.
A što vam je najnapornije u ovom izletničkom turizmu?
- Pokupit' goste ujutro! Viđeli ste jutros, gužva, dva kruzera u Gružu, vozilo se tri na sat, stani-kreni... A gosti hoće da ih dođeš uzet' iz kreveta – govori nam o zahtjevima današnjih turista. - Ima apartmana u ulicama za koje nikad nisam čuo, užih od mog kombija – nasmijava nas ovaj izučeni kuhar, iskusni moreplovac i pasionirani bajker. Sa 'sedam banki' najstariji je dubrovački motorist.
- Najteže je poć' po njih, a sve je drugo pjesma. I kad je grubo vrijeme, onda ovaj izlet ne može najbolje uspjeti – iskreno će.
Bude i 'baje'
Brodom Lorena prvo se ide na Kamalotu, pa na Šipan i na kraju na Lopud. Stari je to drveni brod – datira iz 1878. godine, iz iste kao i brod 'Sveti Ivan', kaže Marko.
- Ima jedan brod u Istri koji je stariji od ova dva. Stalno se obnavlja, a održavam ga ovdje u Gradu, đe je jeftinije. Prije tri godine smo ga deboto cijeloga obnovili. Mislim da na njemu više i nema ništa iz njegova godišta.
- Do 1936. ovaj je brod bio na jedra, zato je ovako širok. Dug je 10 metara i deboto širok 4 metra. Kapacitet mu je 26 ljudi, plus posada.
Drugi mali brodari znaju mu dić' goste, ali Marko se na to ne ljuti.
- Ako pročitaju na karti da treba naplatit', onda nam ih 'otmu', ali obično imamo broj od gosta pa ih nazovemo i pitamo gdje su – smije se. - Nismo vam mi k'o rogovi u vreći, inače se slažemo. A i gosti su zadovoljni. Vraćaju mi se po pet-šest godina. Mi njima zabalamo i linđo pa dobijemo aplauz, a nekad bude i 'baje'. Nekad je bude, a nekad, baš kad je očekujemo, ništa – nasmijava nas Marko.