Blagdan Navještenja Blažene Djevce Marije slavi se 25. ožujka ali budući da je ove godine bio Uskrs i Velika setemana premjestila se na današnji dan. Crkva Gospe Luncijate je izgrađena 1349. po kojoj je naselje i dobilo ime.
- Ako na Nuncijati kiša volu ne smoči rog, tad neće biti sijena. Zabilježena su i vjerovanja da na Nuncijatu svaka ptica počne plesti gnijezdo, svaka životinja zađe vani i to je početak proljeća - otkrio nam je festanjul Toni Cvjetković legende koje se vezuju uz ovo omiljeno mjesto dubrovačkih hodočasnika za koje je u prigodi blagdana euharistijsko slablje predvodio bivši rektor Crkve svetog Vlaha don Hrvoje Katušić.
Povijesti i značenja svetišta na Nuncijati prisjetio je i dubrovački povjesničar umjetnosti Ivan Viđen koji kaže kako je ono izgrađeno vjerojatno u doba velike epidemije kuge koja je poharala Europu 1340-ih godina kad je bolest pobila pola europskog stanovništva. Ovo je oduvijek bilo mjesto puno hodočasničkih pobožnosti. Treba voditi računa da je to bio arkadijski kraj prije nego je uznapredovala izgradnja. Pero Lujak, poznati gruški veleposjednik i trgovac je krajem 19. stoljeća, bio je glavar Gruža ili.kako danas rečemo, predsjednik Gradskog kotara Gruž. Imao je dosta svojih parcela, a onda je nadokupio još parcela oko te crkvice. Bio je strašno pobožan Svetom Navještenju i onda je dao da se podigne drugi dio crkve koja je danas proširena u obliku slova L. Izradio je i Lurdsku špiljicu u crkvi. Zato su ti Lujaci prije dvadesetak godina donrali Gradu ili Biskupiji, nisam siguran, preostale parcele oko crkve. Negdje 1970-tih je jednu ruševnu kuću, baš obitelji Sorgo, desetak metara niže od crkve, uz ogradni zid kupio don Miho Demović. On je stalno živio na relaciji Dubrovnik-Zagreb, a kad bi bio u Dubrovniku, živio je zapravo na Nuncijati. Na cijelom tom području jedino je njegova kuća povijesna, ostale su sve nastale u 20. stoljeća, u drugoj polovici - kaže Viđen i upućuje na knjigu Crkva Gospe Luncijate u Gružu autora Vinicija Lupisa i Anamarije Bezek koja se iscrpno bavi ovom tematikom.
Iz obilja podataka o povijesti crkve doznaje se kako su tijekom listopada 2005. godine nasljednici, unuci Pera Lujaka: prof. Pavica Šperk Šundrica, Ivanka Depolo Stražičić, ing. Marija Barbieri Milušić i prof. Pero Lujak, potaknuli donaciju okolnoga pristupnog prostora s ciljem zaokruživanja crkvene cjeline sklapanjem darovnog ugovora kod javne bilježnice Lucije Carić. U siječnju 2008. godine unuci doniraju i novu oltarnu palu, rad Hrvoja Marka Peruzovića.
Arhitekt Mihajlo Lujak, unuk Pera Lujaka, projektirao je uređenje crkve i njezinog okoliša, istaknuvši najvažnije elemente naslijeđene arhitekture, ‘uklopljene u suvremeni koncept arhitektonskog rječnika simbioze prirodnih i tardicionalnih materijala i suvremenih težnji‘.