Ispred zborne crkve sv. Vlaha sutra na Svijećnicu (Kandeloru) ceremonija je otvaranja 1052. Feste dubrovačkog nebeskog zaštitnika. Pokloniti se parcu barjakom pred njegovom crkvom 34. put će sugrađanin Ivo Marčinko. Poseban je to osjećaj, neopisiva čast. Gospar Ivo u procesiji nosi barjak Gradske uprave jer ovaj bivši pomorac, tri desetljeća radio je na porti od Općine.
- Prvi barjak je bio od Dubrovačke Republike, imao je na sebi rubine. Sada je u Kneževom dvoru. Njega sam prvo nosio te 1990. godine jer tada još Grad nije napravio svoju zastavu – kaže nam sugovornik pa nastavlja:
- Za vrijeme Domovinskog rata ja i pokojni Vedro, bio je festanjul zanatlija, smo isto išli poklonit se parcu pred crkvom. Nismo prošli preko Straduna, nego u sv. Vlaha pa oko Orlanda i vraćali se u crkvu.
Svake godine za Festu nosi barjak u ime grada. Onaj veći gradski barjak nosi djelatnik gradske uprave Marko Šilje, a on drugi, manji. Na pitanje je li težak gradski barjak, odgovara:
- Prvi je bio baš težak, ali i ovaj što ga je Grad napravio isto je velike težine jer nisu mislili na čovjeka nego su stavili veliki štap od šest metara plus koplje na vrhu. Kad je lijepo vrijeme dobro je, ali kad puše vjetar... Kad smo jednom išli na Goricu sv. Vlaha imalo me odnijet. Pokojni Srećko Kljunak uhvatio je i mene i barjak, takav je reful bio da bi me bilo srušilo da nije njega bilo.
Ondašnji gradonačelnik Pero Poljanić pitao ga je bi li nosio gradski barjak na Festi. Pristao je, prihvatio se barjaka i sada ne može zamisliti da ga ne nosi na Festi. Tehnika izvijanja nije mu stvarala problem.
- Pokojni Antun Knego me naučio, pokazo mi je jedan put ispred zgrade općine, brzo sam svlado, uhvatio iz prve. Jedne godine iz Ljetnih igara su me zamolili da dođem i naučim djecu koja će za otvaranje izvijat barjake. Išo sam s njima na Gradac i tamo ih naučio. Nije problem naučit. Treba pazit da su noge skupljene, neki ih rašire pa se izvijaju, a težak barjak pa ‘ubijaju‘ i sebe i barjak. Sve pomalo jedan, dva, tri pa onda isto u kontru i poslije se nakloniš – pojašnjava nam barjaktar tehniku izvijanja.
Puno mu znači nositi barjak ‘kad u čovjeka uđe, to je to‘.
- To je čast nije to teško, da mi je teško ne bi nosio. Ima nešto posebno u tom našem parcu. Dok me noge budu služile, nosit ću barjak.
I ovu će Kandeloru stati s barjakom ispred općinskih vrata, a kada dođu festanjuli i barjak sv. Vlaha za njima će gradskim ulicama kada će im se pridružiti i drugi gradski barjaci pa pred parčevu crkvu ‘netko izvija barjak, netko se pokloni parcu‘, na svečano otvaranje dubrovačke feste i puštanje golubica.
Sugrađanin Vlaho Čeović barjak crkve sv. Vlaha nosi od svoje sedme godine.
- Otac je volio i poštivo Grad, reko mi je tada kako bi bilo lijepo da nosim barjak. Bilo je dosta mlađih što su nosili, tako je počelo i nastavilo se. Evo će sad bit 31 godina da nosim barjak. Na početku su bili mali barjaci, tek nakon par godina sam dobio veliki, otac je napravio štap za njega. Sad imam štap od crkve koji ima krunu na vrhu – kaže nam Vlaho.
Izvijanje je izvježbao kao dijete s vršnjacima barjaktarima.
- Kad sam prve godine naučio, više nisam nikad vježbao, nema potrebe, samo onaj tren kad ga vrtim ispred biskupa i ispred sv. Vlaha. Naučio sam kao dijete i ostalo mi u rukama. U mene je bandijera dosta duga, štap nije toliko koliko je zastava velika sama od sebe, ali naviko sam, ribar sam cijeli život, više znam kako s njome. Nižeg sam rasta pa trebam malo brže vrtit da ne bi bandijera padala dole, hvatala pod. Bude svakakvog vremena ali kombiniram, pratim ja to, ako puše onda malo usporiš, gledam da me ne uhvati vjetar u ruku kad vrtim – kaže parčev imenjak koji riječima ne može opisati koliko mu znači biti barjaktar sv. Vlahu na čast.
- To je ponos, meni sv. Vlaho više od ičega znači, ako Bog da da budem imo djece i oni će nosit barjak. Meni je Festa stvarno poseban dan, pogotovo otkad ćaće nema, još više mi je to postalo posebno jer njemu je to značilo najviše, obožavo je ovaj Grad, pa dao mi je ime Vlaho. Svake godine bandijericu sv. Vlaha stavimo na prozor od kuće.
Festa sv. Vlaha, 1052. po redu, svečano će biti otvorena ispred parčeve crkve na Kandeloru, 2. veljače u 15.30 sati. Festu će, uz tradicionalno čitanje Lausa, prinos i blagoslov plodova zemlje te podizanje Parčevog barjaka uz pjevanje himne „Čuj, sv. Vlaho“, otvoriti dubrovački biskup mons. Roko Glasnović.
