Kako bi se spriječilo alkoholizirane vozače da sjednu za volan, već četvrtu godinu u našem gradu traje akcija "Ako piješ, ne vozi, samo nazovi". Iako isprva s nevjericom, inicijativa Plavog taksija je brzo naišla na pozitivan odjek i prihvaćanje, a mnogi su u mobitele učitali aplikaciju ili mobitel njihova call centra. Uz zadovoljstvo sugrađana, najvredniji rezultat su spašeni životi i prevenirane prometne nesreće kakve redovito izaziva višak promila.
Godi im zahvalnost
Ove su godine dežurni taksisti Antonio Keserac i Marko Balić. Dostupni su od 15. prosinca i već su odradili brojne vožnje.
Keserac je prije osam godina doselio iz Slavonskog Borda, a nakon dostave kamionima, taksira već šest godina. Voli raditi u Plavom taksiju, tu je prošao i razdoblje korone kad se mnogo manje vozilo i gotovo je sve stalo:
- Najvažnije je da smo preživjeli i evo nas opet u akciji. Dosad sam vozio ljude do Mokošice i po užem gradskom području. Najviše poziva se očekuje za Badnju noć te Novu godinu. Uglavnom sam vozio po dvoje mlađih sugrađana, ali i jednu gospođu koja je bila tako pripita da se nisam usudio pustiti je samu, nego sam morao izaći iz auta i otpratiti je do kuće, preko nekih tri stotine skalina! Usput se malo otrijeznila i potom zahvaljivala. Zahvalni su bili i mladići od svojih 25 do 27 godina, rekli su da ovih akcija treba i više kroz godinu biti. Lijepo je kad čuješ pohvale. Dežuramo od 21 sat do ponoći, iako smo imali vikend-vožnju i nakon ponoći jer je osoba bila dosta alkoholizirana. Svima je cilj smanjiti broj prometnih nezgoda i smrtno stradalih osoba. Život nema cijenu i poručujem svima da ostanu hladne glave. Bolje je pozvati taksi, nego stradati.
NE vožnji s bocom
I taksist Marko Balić ističe pozitivna iskustva akcije:
- Ovo je vrijeme kad se svi veselimo jer su Badnji dan i Božić dani opuštanja. Većina vožnji kreće nakon 23 sata. Važno je znati da se s pripitim ljudima ne smije agresivno, nego na iskustvo. Plavi taksi im nudi sigurnost i hoće im reći da u pripitom stanju, nikako ne sjedaju za volan. Akcija je gratis, a i inače su naše cijene svima prihvatljive, posebno ako se vozi više osoba. Tako ispada da smo jeftiniji i od gradskog prijevoza, svakog dovedemo skoro do kućnog praga. Osobno sam imao sam dvije vožnje s Pila: jednu do Vojnovića i Hladnice, odnosno pekare gdje se mladić otrijeznio uz burek i jogurt, da dođe sebi. Druga je vožnja bila mrcu duža, ali je pamtim i po tom što je bila malo tužna: čovjek se razveo i ostao je problem dvoje djece... Eto, katkad se iskažemo i kao bračni savjetnici, utješimo ljude. Dogodi se da nam u taksi uđu s otvorenom bocom žestice, a još je vreći problem ako se to piće prospe po autu. Jer, tad više nema posla i auto moram voziti na kemijsko čišćenje! Inače, ako me zaustave, kako prometnog policajca uvjeriti da nisam ja pio? Srećom, grad je mali i mnogi me poznaju. No, uvijek ima i bahatih pa tada stanemo sa strane, parkiramo, otvorimo vrata i kulturno zahvalimo. Realno, svi nekad popijemo i to nas baci na agresivu, depru ili smijeh. Moramo biti i psiholozi, prepoznati i procijeniti kako se postaviti, jer inat nema smisla.
Na kraju, zamolivši nas da sugrađanima prenesemo njihovu čestitku za dolazeće blagdane, Marko i Antonio su ustvrdili kako očekuju više vožnji nego prethodnih godina i zaključili da će sad, kad je korona iza nas, blagdani biti mjerilo jesmo li se vratili na staro.