Metković je jedini grad u Dubrovačko-neretvanskoj županiji koji bilježi pozitivan prirodni prirast stanovništva. Od svih gradova i općina u županiji, u Dubrovniku je stanje najlošije. U 2022. godini rođeno je 384 djece, a umrla je 581 osoba. U odnosu na 2021., lani je u Dubrovniku rođeno 85 novorođenčadi manje. To su četiri školska razreda manje.
Dubrovnik se po tom negativnom prirastu ne razlikuje od većine hrvatskih ili europskih gradova, ističu sociolozi. Parovi se sve kasnije odlučuju na potomstvo, obitelji su sve malobrojnije, a stanovništvo je u prosjeku sve starije.
- Odgovor leži u promašenim javnim politikama proteklih 30 godina. Sve se manje djece rađa zbog socioekonomskih razloga i promjena na vrijednosnoj razini. Tradicionalna društva su preferirala velike, dok se moderna odlučuju za male obitelji s idejom individualizma. Odustaje se od djece, a istodobno je sve više kućnih ljubimaca, mačaka i pasa – komentira prof. dr. sc. Anđelko Milardović, znanstveni savjetnik u Institutu za migracije i narodnosti.
Visoke cijene života
Na 195 sklopljenih brakova, lani je ovdje zabilježeno 86 razvoda. Stanovnici Dubrovnika u prosjeku su stari 44 godine. Popisi stanovništva, pa tako i posljednji iz 2021., upozoravaju na zabrinjavajući trend. Indeks starenja je postotni udio osoba starih 60 i više godina u odnosu na broj osoba starosti od nula do 19 godina. Kad taj indeks dostigne 40 posto smatra se da je stanovništvo određenog područja zašlo u proces starenja. Indeks starenja u Dubrovniku je 150 posto!
Dubrovnik dijeli sudbinu nepovoljnog odnosa radnog i uzdržavanog stanovništva na razini Hrvatske, a ima i otegotnu okolnost - visoke cijene života, kaže sociologinja dr. sc. Nikolina Hazdovac Bajić.
- Dubrovnik je jedan od gradova u Hrvatskoj koji imaju najveće prihode od turizma. Međutim, to ima i svoju negativnu stranu jer je grad orijentiran gotovo isključivo na turizam koji “usisava” pa i onemogućuje druge gospodarske aktivnosti, a i one koje bi mu mogle biti kompatibilne opet nedovoljno razvijamo, jer, nažalost, prevladava mentalitet brze zarade bez puno uloženog truda. Dakle, imamo turističku monokulturu sa slabom ponudom drugih poslova i poslovnih mogućnosti, malo što se s vremenom mijenja na bolje, turizam nam nameće i ritam naših života, cijene u trgovinama, kretanje ulicama, parking, ponudu, sve … Kvaliteta života nas građana u trenutačnoj situaciji nije najbolja, jer trpimo sve te nuspojave masovnog turizma - kaže viša asistentica na Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu.
Milardović iznosi tezu o ‘loto ekonomiji’ koja vlada Hrvatskom, a ima tri markera i svi su uglavnom temeljeni na sreći. Prvi marker su EU fondovi, drugi su doznake, a treći turizam. Dubrovniku je dobro znano koliko ta sreća može biti varljiva, ovisna o klimatskim promjenama, ratovima, bolestima i recesijama.
- Još je nešto simptomatično kod ovih markera, osobito turizma: odustajanje od sebe, ideje učenja, usavršavanja, kreiranja, razmišljanja. Ljudi odustaju od svojih profesija, a to je katastrofa za društvo. Zagovaram novu društvenu paradigmu - kaže Milardović., pa predlaže: “Društvo koje se oslanja na trokut gdje su u jednom kutu znanje, obrazovanje i tehnologija, u drugom hrana, a trećem energija, ne može propasti”.
Dubrovačka sociologinja govori kako radnici koji, uglavnom s Istoka, dolaze raditi u turizmu, ugostiteljstvu, trgovini i građevini, ne mogu sebi priuštiti trajno nastanjivanje. Milardović, pak, kaže: “Za desetak godina ćemo imati Hrvatsku nepalsku stranku koja će sigurno biti u koaliciji s HDZ-om. Posve je moguće da u Gradsko vijeće Dubrovnika uđe predstavnik Hrvatske nepalske stranke. Pritom ne vrednujem, samo opisujem trend”.
Milenijalci očekuju više
Postoje, naravno, pozitivne strane života u Dubrovniku. Hazdovac Bajić ističe ljepote grada, bogatu kulturu i povijest, još uvijek čisto more i prirodu te sigurnost. Međutim, da bi neki grad u današnje vrijeme bio privlačan za život mladima, on mora nuditi puno više mogućnosti. Ističe kako su pronatalitetne i jednokratne demografske mjere koje se provode u konačnici najčešće neisplative, a ono što može privući i zadržati mlade ljude i obitelji su dugoročni, osmišljeni projekti i politike stambenog zbrinjavanja, raznovrsna ponuda poslova, dostupni vrtići i druge organizirane aktivnosti za djecu, sve ono što čini ugodan život po suvremenim standardima.
Iduću pedagošku godinu 70 djece dočekuje na listi čekanja zbog nedostatka kapaciteta dvaju gradskih vrtića. Dom zdravlja godinama raspisuje natječaje i plaća specijalizacije u nadi da će trajno popuniti liječnička mjesta bar u postojećim pedijatrijskim ordinacijama. Roditelji putuju u Split, čak i Trebinje da bi obukli i opremili dijete za školu, ili kupuju preko interneta. Jedna po jedna, trgovine odjećom i obućom se zatvaraju, poslovni prostori, izuzev ugostiteljskih, zjape prazni. Izvesti obitelj na pizzu ili večeru jednom tjedno, malo tko može priuštiti.
- Današnja mlada generacija, takozvani milenijalci, je generacija koja je proživjela i proživljava brojne krize i prva je generacija u modernom dobu koja će, prema istraživanjima, živjeti lošije od svojih roditelja. Prema nedavnim istraživanjima, oni žele voditi kvalitetan, normalan život pri čemu se veliki značaj pridaje socijalnoj i financijskoj sigurnosti, ali i vrijednostima kao što su obitelj i prijatelji. Na vrhu liste njihovih prioriteta su stambena situacija i klimatske promjene. Ako usporedimo trenutačno stanje u Dubrovniku s ovom idejom mirnog života i održivosti, da ne spominjemo stambenu i financijsku sigurnost, lako je vidjeti u čemu je problem s Dubrovnikom – upozorava Hazdovac Bajić.