Senat Sveučilišta u Dubrovniku tajnim je glasovanjem izabrao prof. dr. sc. Nebojšu Stojčića za novog rektora Sveučilišta u Dubrovniku na mandatno razdoblje od 1. listopada 2024. do 30. rujna 2028. godine. Dr Stojčić je redoviti profesor Odjela za ekonomiju i poslovnu ekonomiju Sveučilišta u Dubrovniku. Doktorsku disertaciju obranio je 2011. godine na Staffordshire University. Jedini je hrvatski autor čija je istraživanja Europska komisija višekratno uvrštavala u svoje kvartalne preporuke znanstvene literature za kreatore javnih politika u području inovacija i istraživanja.
Već ste dulje vrijeme prorektor za poslovanje Sveučilišta, gdje je na međunarodnim ljestvicama prema kriteriju financijske održivosti rangirano na prvom mjestu u Hrvatskoj. Sveučilište posluje pozitivno, tu ste obavili dobar posao.
Tu sam već sedam i pol godina. U Covidu je bilo dosta zeznuto jer je država jako kasnila s plaćanjem, nekih prihoda nije bilo, Akvarij se obnavljao, Zavod za mediteranske kulture nije radio, tečajevi koje smo imali, nisu se održavali. Da se nismo godinu ranije počeli okretati prema projektima i mi bismo bili u većem problemu nego druga sveučilišta koja su uzimala kredite. Mi smo bili jako likvidni i ‘lišo’ smo prošli kroz to.
- Pred sveučilištima je novi način financiranja – programski ugovori u tri dijela, hoće li UNIDU tu imati problema ostvariti razvojnu i izvedbenu komponentu? Kakvi su vaši planovi?
- Nije to nova stvar, već su se programski ugovori počeli sklapati 2012. godine između sveučilišta i Ministarstva, a ono što je drugačije ove godine je da je set indikatora prema kojima će se to raditi malo drugačiji, postavljeni su mjerljivi egzaktni indikatori. Što se tiče Sveučilišta mi smo završetkom studentskog doma završili s prvim velikim ciklusom ulaganja u zgrade. Ono na što ćemo staviti naglasak jest da se Sveučilište mora nastaviti kadrovski osnaživati, a nama je to ovdje veliki izazov. Mi nismo Zagreb da se ljudi javljaju kao na traci. Ako to nisu ljudi iz Dubrovnika teško je ovdje nekoga privući jer mu moramo stvoriti uvjete za život. Tu je zatim uređenje naših zgrada prije svega zgrade Ćira Carića gdje je Pomorski fakultet, ulagati u tehnologiju koja nam je nužna i zbog nastavnog i znanstvenog procesa. Tradicionalno nam je veliki interes za pomorske studije, gdje već dulje vrijeme imamo usko grlo po pitanju simulatora koji može primiti samo određeni broj ljudi pa tu moramo u dogovoru s Ministarstvom otvoriti financiranje za nabavku novog simulatora. Zatim na Ekonomiji, pokrenut je prvi u Hrvatskoj neuromarketinški lab, pa bi išli na njegovo proširenje, kolege rade dosta na istraživanju dezinformacija koje također zahtjeva određena tehnološka ulaganja, a postoji još niz laboratorija koji su zreli za osuvremenjivanje tako da na to moramo staviti naglasak u ovom razdoblju.
Sve je to dio programa temeljem kojega ste izabrani, i to gotovo aklamacijom?
Izabran sam s 85 posto glasova, to mi je povjerenje velika čast. I velika je obveza kada gotovo svi smatraju da ste vi osoba koja treba povesti kuću u nove izazove.
- Najveći izazov je sigurno pad broja upisanih studenata. Aktualni rektor dr. Burum nedavno je izjavio kako bi Sveučilište u Zagrebu trebalo smanjiti upisne kvote kako bi neupisani došli na druga sveučilišta pa i UNIDU? Zar ne bi trebalo kvalitetom obrazovanja privući studente?
- Imamo više studija koji imaju manji interes studenata, s jedne strane imamo problem demografije na području koje nama tradicionalno gravitiralo, a koji je demografski opustošeno, a drugi problem je turizam. Gdje je rješenje ne samo za nas nego za sve u Hrvatskoj jer svi bilježe pad upisa studenata? Ono nije u tome da se svi borimo za isti kolač koji je svake godine sve manji. Dovoljno je vidjeti koliko se djece ove godine upisalo u prvi razred srednjih škola. Pa ako je za neki smjer za koji konkuriramo i mi i sveučilišta u Splitu, Zadru i Rijeci, ove godine upisano osam učenika neće ih do četvrtog razreda biti 88. Ne bih prozivao pojedino sveučilište, međutim postoji onaj dio gdje svi izlazimo na tržište, ali i dio koji država subvencionira. Kada govorimo o tom dijelu, ako država želi prostorno ravnomjerno raspoređeno obrazovanje u svim krajevima Hrvatske, ako smo uložili u infrastrukturu, u ljude, onda bi bilo logično da država upravlja novcima poreznih obveznika tako da rasporedi taj dio kvota koji ona subvencionira. Tu nije samo stvar kvalitete. Djeca prirodno gravitiraju prema urbanim središtima. Nemamo svi jednake mogućnosti za primiti studente, ali i država mora shvatiti da ne može na jednoj strani imati velika nastavna opterećenja, a na drugoj strani nemaju ljudi posla što je u nekim drugim krajevima Hrvatske to je objektivna stvar. Problem je kompleksan jer dolazimo i do toga treba li nama ovoliki sustav. Tu mislim da je pitanje kvota bitno, ali to bi trebalo gledati s druge strane, koji je to minimalan broj studenata koji je financijski održiv na nekom sveučilištu i što još treba raditi za potrebe lokalne zajednice. Ako primjerice Županija za određeno područje godišnje zahtijeva deset novih ljudi zašto bi upisivali 60 ili 70 studenata? Treća stvar koja je bitna, ako nema dovoljno domaćih ljudi, moramo se okrenuti prema inozemstvu. To su radili i drugi prije nas. To rade u Mađarskoj, Češkoj, Poljskoj, Estoniji…
Kako to oni rade?
Ili kroz specijalizirane agencije, ili sama sveučilišta privlače studente iz ostalih dijelova svijeta. Ima tu izvrsnih sveučilišta gdje se radi “visoka znanost”, ali ima i sveučilišta koja ni po čemu nisu bolja od hrvatskih. Mi jednostavno moramo na razini sustava riješiti te neke birokratske probleme kako bismo se otvorili prema inozemstvu i početi razmišljati izvan granica Hrvatske. Privlačiti ljude u zemlju što je bitno i zbog financijske održivosti i tih famoznih kvota i zbog promicanja Hrvatske.
Što je s humanističkim studijima? Trebali su biti temelj osnivanja sveučilišta, no planove za umjetničkim glazbenim akademijama koje više nitko ne spominje. Studij povijesti Mediterana pred gašenjem, doktorski studij povijesti stanovništva ugašen? Rektor na odlasku žali da nije realizirao studij predškolskog odgoja?
- Sveučilište treba riješiti studij humanistike i zato ću se zalagati u svom mandatu. Sveučilište je prije par mjeseci na Senatu donijelo odluku o pokretanju izrade elaborata za studije upravljanja baštinom. Smatramo da taj humanistički studij ima mnogo veće šanse u Dubrovniku s obzirom na specifičnosti i trendove u svijetu. To je studij u kojem ne moramo ovisiti o vanjskim kadrovima. Donesena je i odluka za izradu elaborata studija koji će se izvoditi na Odjelu za umjetnost i restauraciju koji je na tragu vizualne umjetnosti i dizajna. Pomorski odjel i odjel za ekonomiju s partnerima s Florida International University, radi na studiju koji bi bio prvi u Europi koji spaja hotelijerstvo i pomorstvo, cruise line management. Što se tiče predškolskog odgoja, to je inicijativa došla zapravo iz lokalne i regionalne samouprave jer na našem području nedostaje radne snage. Projekcije su da će u idućih nekoliko godina značajan dio sada zaposlenih kadrova ići u mirovinu, pa je vrijeme za realizirati taj studij. On zahtjeva specifičan nastavni kadar pa smo mi u razgovorima s kolegama koji imaju uhodane te studije jer Dubrovniku treba možda četiri ili pet generacija.
Što je sa Studentskim domom, još ne uspjevaju popuniti kapacitete?
Studentski dom ima svoju dinamiku punjenja i polako se puni do punoga kapaciteta što očekujemo postići za godinu dvije. Oni uspijevaju velikim naporima i nastojanjima uredno servisirati kredit i isplatiti plaće. Njegov je poslovni model uvijek je bio takav da dio godine kada studenata nema Dom izađe na tržište. Tu mi značajno sudjelujemo našim kontaktima u organiziranju konferencija i ljetnih škola.
- Zadnjih godina razvila se jača suradnja s Gradom i Županijom. Kako znanost, Vi i vaši kolege na Sveučilištu, tu je više od 100 doktora znanosti promišljate budućnost u smislu razvoja nekih drugih privrednih grana, odmaka od turizma?
- S Gradom i Županijom imamo partnerske odnose na više područja. Nije to uvijek bilo na takvoj razini dijelom našom krivicom dijelom nepovjerenjem, no jako smo napredovali i svakim danom sve više se traži naše mišljenje i naša znanja. Kada govorimo o Gradu, ja se i osobno bavim istraživanjima turizma s aspekata učinaka koje ima na održivost lokalnih zajednica. Naravno, mi se nećemo sutra odreći turizma to je grana od koje živimo i naša komparativna prednost, ali mi moramo naći način kako ga pomiriti sa svim ostalim u Gradu da sačuvamo našu urbanu održivost. Ako ovdje ne može doći živjeti mladi liječnik, asistent na sveučilištu, profesor u školi, ako se zatvaraju obrti, moramo se zapitati gdje je granica gdje mi postajemo žrtve? Prva stvar koju moramo riješiti prije nego otvorimo raspravu o tome koji su to sektori koji mogu koegzistirati uz turizam, jest riješiti zajednički problem - razdvojiti rezidencijalno tržište nekretnina od onoga za najam. Ako nemate mogućnost da ljudi u 30-40 minuta vožnje mogu doći do svog radnog mjesta, da mogu stvoriti kvalitetan život, nemate prostora za razvoj bilo čega. Događa se gentrifikacija. To su iskusili brojni gradovi koji se danas bore protiv toga. Moramo razdvojiti ta dva tržišta nekretnina, a onda možemo vidjeti uz koje poticaje privući ljude u određenim profesijama koje su nam nužne za urbanu održivost, nakon toga koji su nam nužni za razvoj dodatne djelatnosti koje mogu koegzistirati uz turizam. Država ima veću financijsku moć i može to rješavati brže nego lokalna i regionalna uprava, može stvoriti institucionalni okvir za neka rješenja koja sigurno neće biti svima po volji. Svi se moramo zapitati gdje želimo biti za trideset godina, hoće li ostati prostora i hoćemo mi ostati živjeti na ovom prostoru i kakva će nam biti kvaliteta života?