Ovih dana, iako teče druga polovica studenog, a vrijeme je kišno i prohladno, u Gradu je još na tisuće turista. Sezona se osjetno produžila, potvrdit će to mnogi turistički stručnjaci, ali njihove dolaske ne prate sadržaji, pa ni oni osnovni kao što su restorani, koji su većinom u ovo doba godine zatvoreni. Stoga su turisti osuđeni na ‘bauljanje‘ i ispitivanje slučajnih prolaznika kamo mogu poći nešto pojesti i popiti...
EAT WITH LOCALS, SAMO GDJE?
Kontaktirali smo dugogodišnju dubrovačku turističku vodičicu Jelicu Čučević koja nam je iznijela svoja iskustva s gostima u ovo doba godine:
- Gosti me pitaju gdje će jesti i u koji kafić sjesti, baš sam sinoć imala jedno vođenje. Doduše, oni su imali dogovorenu večeru u Gradskoj kafani, koja baš ima štiha i lijepo je tamo sjesti - kazuje Jelica. - Gosti se općenito ne žale što je sad većina objekata zatvorena jer im mi i objasnimo zašto je to tako. Mi smo aviodestinacija i ovisimo o tim avionima. Lijepo je što su otvoreni i hoteli, ali bih voljela da hoteli i za nas domaće imaju ponudu koja nam je prihvatljiva. Neki dan sam u jednom od naših hotela espresso platila 37 kuna! A voljela bih da zimi, nakon šetnje, sjednem u neki naš hotel i ne platim tu kafu ‘milijun kuna‘, nego da imamo neki popust pa da i mi uživamo u tim ljepotama i privilegijama - slikovito opisuje naša sugovornica.
- Sad je u Gradu otvoren samo Taj Mahal, pizzerija Baracuda, Oliva, a na Prijekomu jedino Moskar. Sve se drugo zatvorilo. Ne znam radi li još netko marende. Recimo, kad dođu ljudi u kazalište jer imaju neku predstavu i borave tu mjesec dana, nemaju gdje u Gradu pojesti marendu. Dođe mi doma otvoriti marende, ‘Eat with locals‘ jer tako i tako kuham - šali se Jelica.
LJUDI SE MORAJU ODMORITI
- Realno, situacija je sljedeća: i oni, isto kao i mi, jedva čekaju odmor. Ova sezona je bila super, ali i inače su sezone u Dubrovniku duge, od ožujka do studenog. Mali smo grad i trebamo jako puno radne snage koja dolazi. Gdje ćeš im plaćat‘ još i zimi da ostaju, a nitko od njih ne radi 8 sati, nego puno dulje? I oni se moraju odmoriti. Ugostitelji moraju dati godišnji odmor tim ljudima koji rade svaki dan, a često je to i dvokratno. Moraju zatvoriti i odmoriti se. Ovih par restorana koji su u Gružu, tamo su zahvaljujući bankama i firmama čiji im ljudi dolaze na marende. Goste uputimo i tamo - kaže Jelica.
- Neki dan sam vodila studente koji su došli na Erasmus šest mjeseci. Oni jesu u Studentskom domu, ali bi isto voljeli negdje vanka pojesti, pa sam ih uputila na par mjesta u Gružu i Lapadu gdje se mogu pojesti marende, koje više nisu ni povoljne kao što su prije bile - dodaje Jelica Čučević. - Sve je skočilo, cijene su skočile, a ne možeš ni očekivati ništa manje kad pizzu platiš 70-80 kuna - zaključuje.