ROBERTO DE LORENZO Vodič koji je ‘osvijestio‘ novinara The Guardiana ne vodi ture Igre prijestolja, ali prati kako kolege spajaju povijest i fikciju

Nedavni posjet novinara uglednog britanskog The guardiana Adriana Chilesa Dubrovniku i njegova fasciniranost poviješću i kulturnom baštinom Grada, osobito spoznajama koje je o drevnoj Ragusi čuo od jednog dubrovačkog vodiča, bili su izvrstan povod za razgovor s Robertom de Lorenzom. Naš sugrađanin Roberto je diplomirani pravnik i potomak stare dubrovačke obitelji te pravi poliglot koji govori i aktivno koristi osam svjetskih jezika. Vodič je koji oduvijek mrzi masovni turizam, ali često u njemu sudjeluje, a susret s Chilesom bio je zapravo slučajan.




- Susjeda, inače Chilesova poznanica, zamolila me da mu pokažem Grad. Dok smo šetali trudio sam se približiti mu Grad. Svidjele su mu se poveznice nekadašnjeg i današenjeg Dubrovnika te turizma i trgovine. Realno, ondašnja je Republika i dobar dio Sredozemlja, živjela od pomorstva i trgovine, interakcije sa svijetom i razmjene dobara. Danas Dubrovnik živi od turizma i u mnogo čemu gospodarski podsjeća na doba Republike, ali uglavnom nema razmjene fizičkih dobara nego iskustava, ideja i dojmova. Dakle, nematerijalnih dobara i samim tim je zapravo ugodnije. Naravno, prodat će se suvenir ili lokalni poljoprivredni proizvod, ali je naš glavni proizvod i osnov naše konkurentnosti stalno tu: naslijedili smo ga i to je velika privilegija. Za razliku od negdašnijih trgovaca koji su dolazili zbog dobre mogućnosti zarade, turisti dolaze jer smatraju da smo zanimljivi, lijepi, gostoljubivi i daju nam kredit.

Svijet i turisti se mijenjaju, ali je suštinski odnos isti: ljubaznost, poštenje i gostoljubivost. Koliko toga danas ima i kako pravilno poštivati turistu od kojeg živimo?

Teško je reći koliko toga danas ima, ali kao što poštena trgovina "radi" najviše za trgovce, tako i takav turizam radi za one koji od njega žive. Dobar odnos izgrađuje tržišnu poziciju. Pozitivan odnos prema turistima je i odnos prema nama samima koji se prezentiramo kao oni koji poštuju sami sebe te respektiraju druge i nastavljaju tradiciju. Novinaru Chilesu se dopala usporedba atmosfere nekada i sada. Realno: gužva može biti relativan problem, ali je uvijek bila pretpostavka profita. Bez gužve nema posla! Dubrovnik, Venecija, Barcelona... kao da zaboravljaju na čemu su nastali. Venecija nije izgrađena zbog genijalnosti Mlećana, nego zbog idealne pozicije između istoka i zapada, pozicije koja je privlačila mase trgovaca. I mi smo imali takvo mjesto te smo znali to iskoristiti. Ne trebamo se mijenjati nego izvući najbolje iz sebe.

Što današnji turisti traže? Je li naglasak na kulturi i povijesti ili...?

Turisti su potencijalni bazen od sedam milijardi ljudi! Mislim da nema tipičnog turista, svi su individue, ali onog tko dolazi u Dubrovnik sigurno zanimaju povijest, arhitektura, zašto je upravo ovdje, zašto je ovako lijep i očuvan, koju je ulogu igrao u povijesti svijeta? Da bi to razumjeli treba se povezati s njihovom poviješću, bez obzira odakle dolaze. Uvijek treba naći neku poveznicu. Naša realnost, povijest, identitet, ono što jesmo je i ono zbog čega su došli. Žele nas upoznati, imati direktnu interakciju s našim životom te biti nastavak naše tradicije, inače bi ostali doma i gledali slike. Oni su nastavak fenonomena trgovine, a mi nastavak fenomena starog Dubrovnika. Mi ga predstavljamo i modernim i starim, sve je to kontinuum! Mislim da je to ono što u biti žele doživjeti. Čak i oni koji toga možda nisu svjesni, kad to počnu doživljavati, srce im se otvori! I tada počnu dublje shvaćati i Hrvatsku i Dubrovnik.



Jeste li vodili neke svjetske VIP- osobe?

 Teško mi je izdvojiti nekoga. Sjećam se npr. 90-ih godina kad nas je posjetio potpredsjednik Svjetske banke Ismail Serageldin koji je kasnije postao direktor aleksandrijske knjižnice. Vođenje kroz Grad je trajalo šest sati! Bilo je to obostrano vođenje jer se radilo o pravom eruditu i vrlo često, kad bi se negdje zaustavili, on bi npr. o arhitekturi razglabao jednako dugo pa i dulje nego ja te sam i sam učio! Zbog takvih lijepih iskustava volim i zbog njih je lijep posao kojeg radim. Bilo je mnogo takvih osoba i ovo je prekrasan posao ako je čovjek otvoren, a naročito ako cijeni onog kog ima "preko puta"

Novac i turizam?

Naravno da se radi zbog novca ali ni u jednoj ljudskoj aktivnosti nije dobro ako novac postane jedino mjerilo. Dugoročno, takva aktivnost gubi najbolje od sebe pa konačno i samu profitabilnost. Govoreći pak o vodičima mislim da i kada netko počne raditi razmišljajući isključivo o profitu vrlo brzo uđe u određenu logiku "misije"! Misije prezentacije identiteta, povijesti i povezivanja s turistima koji dolaze sa svojim kulturama i svojim interesima. Percepcija koju turisti imaju o nama najčešće prolazi kroz vodiče koji su često najintenzivniji kontakt kojeg imaju s našom zemljom i gradom i predstavlja mogućnost produbljivanja saznanja o nama kao kolektivitetu. Tu nužno morate razviti osjećaj misije! Mislim da su tu naši vodiči odlični, trude se, usavršavaju, obrazuju i siguran sam da mogu odgovoriti zahtjevima globalnog tržišta.

Kakve turiste najviše volite?

Radoznale! One koji žele znati. Tu radoznalost doživljavam kao kompliment. Naravno, dolaze s različitim razinama predznanja. Svakom pa i najneupućenijem ili turistu koji dolazi s krivim konceptima, moram pokušati što bolje objasniti ono što ga zanima, čim je naš gost radoznao i želi znati nešto o Hrvatskoj i Dubrovniku, to moramo poštivati.



Dosadašnja povijest nas je "gurala naprijed", a suvremeni filmski turizam je, možda, nova budućnost vodiča. Je li moguće "pomiriti" dvije krajnosti?

Ne vodim "Game of Thrones" ture jer nisam ni gledao više od dvije epizode, ali slušam katkad kolege koje ih vode. Zanimljivo je kako oni povezuju virtualnu stvarnost sa stvarnom poviješću: To je samo još jedan novi segment turista koji bez te serije nikada ne bi došli u Dubrovnik. Sada kad su tu počinju bolje upoznavati Grad, kolege ih uvode ih u našu povijest i to jako dobro rade. Turistima je zanimljivo i uživaju u tome, a tijekom pandemije je nužno slijediti epidemiološke norme i ta su pravila najbitnija- ističe de Lorenzo.

Gdje su građani Dubrovnika u toj našoj priči o turizmu?


Sam život građana je dio ponude Grada i to nisu dvije suprotstavljene realnosti. Stanujem unutar zidina i toga sam posebno svjestan. Mora se shvatiti da je grad koji živi i ugodan je za život građana, ugodan i za boravak turista. Vrlo je teško naći zamjenu za turizam, nešto što je tako difuzno i multiplikativno kao izvor zarade. Ne postoji niti teoretski neka druga aktivnost koja ovdje ovolikom broju ljudi može osigurati ovaj standard života. Bilo kakva forma animoziteta prema turistima bila bi negacija naše vlastite povijesti i identiteta. Nikada nismo bili ni izoliran niti pust grad. Žalosti me kada se ponekad turisti doživljavaju dehumanizirano, kao gomila. To su osobe, a ne amorfna masa ili hrpa mravi. Svaki od njih sa svojom pojedinačnom pričom a ono što ih objedinjuje je da su svoje vrijeme i povjerenje odlučili pokloniti nama. Dakle, daju Dubrovniku i Hrvatskoj ogroman kredit jer su u masi onog što se u svijetu nudi odabrali nas...Naravno da su tu bitni i propisi jer turisti ne žele doći tamo gdje se propisi ne poštuju. Ne bi ni mi! Ali, za naše probleme, bili oni urbanistički nered, nepropisna buka ili bilo što drugo, uvijek smo odgovorni mi sami a ne oni koji nas posjećuju. To je dio našeg života u kojeg ulazi onaj tko nam dolazi. Činjenica da i današnja "masa" posjetitelja predstavlja ono što su atmosfera Grada i njegovo ozračje interakcije sa svijetom. Ono što imamo u siječnju, to nije bio stari Dubrovnik! Sam značaj otvorenosti povijesna je činjenica koju sam Chielsu samo spomenuo, ali mu je otvorila pogled na naš mikrokozmos a kroz njega i na puno više. Turisti nisu smetnja lokalnom stanovništvu, kao što ni iz povijesne perspektive trgovci nisu predstavljali smetnju nego "raison d'etre", razlog postojanja i razvoja gradova i to uvijek treba istaknuti u medijima.