Nakon sastanka s Vladom, predstavnici velikih trgovačkih lanaca najavili su kako će smanjiti cijene svojih proizvoda. U međuvremenu je Vlada donijela nove mjere, a uz jednokratne naknade ugroženim kategorijama, uključeno je i zamrzavanje cijena 30 osnovnih proizvoda. Mjere stupaju na snagu 1. listopada. No, imaju li mali trgovci ‘lufta‘ za smanjenje cijena?
- I kad smanje cijene, naše će biti još niže nego njihove! – poručuje dubrovački trgovac Ivo Brbora te dodaje:
- Veliki trgovci su na proizvođačke cijene stavljali marže, a nisu odbijali dodatne rabate koje dobiju od svakog proizvođača! Neki se kreću do 15, 20 pa i 35 posto! Da skinu tu maržu, 20, 25 posto, opet su u plusu! Nemam toliko velike marže ni popuste od dobavljača, ali uvijek to uračunam u cijenu, u svoju maržu. Nastojat ćemo spustiti cijene, prilagodit ćemo se... Ako ne budemo jeftiniji ili bar u rangu kao veliki lanci, nema smisla! To je trgovina, nije trgovina to što je jedan veliki trgovački lanac is‘o cijene, pojedini artikli su gotovo dvostruko skuplji od nekih mojih. Nisu svi, ali općenito su u nekim trgovačkim lancima 30 do 40 posto skuplje cijene nego kod mene, a njihovi rabati su daleko povoljniji nego moji, ističe Brbora koji je prokomentirao koliko bi moglo trajati ovo pojeftinjenje:
- Sve zavisi od proizvođača. Ako se proizvođači uključe u ovo, onda će od ovoga biti nešto. Ako se ne uključe veliki proizvođači, ako i dalje budu išli kao i dosad, ne može to trgovina pratiti, ne može biti pojeftinjenja, može biti jedino momentalno. Bitno je da iskorak naprave i proizvođači, na osnovu njih se diktira tržište. Ako će proizvođači smanjiti cijene, recimo proizvođači mliječnih proizvoda, e to bi bila ‘bomba‘ za potrošača! Nadamo se da će ovo potaknuti i proizvođače da se uključe! Vlada je prvenstveno trebala pozvati i proizvođače, a ne samo trgovce jer mi trgovci smo samo jedna karika koja radi dostavu do kupca, ništa drugo! Ne možemo sebe dovesti do situacije da ne možemo dati plaću djelatniku! Proizvođač je glavni, on je taj koji diktira cijenu. Druga je stvar ako ima pojedinih bezobraznih trgovaca koji su isali maržu. Dakle, bez proizvođača, neće biti nikakvog napretka, potrošačka košarica neće biti puno jeftinija, upozorava Brbora ističući kako kupci u njegovim ‘Semaforima‘ mogu očekivati povoljnije cijene.
Vlasnik trgovine ‘Mokošica‘ iz Mokošice, Miho Grkeš, koji se početkom godine istaknuo kao pozitivan primjer jer prelaskom na euro nije, kao većina trgovaca, zaokruživao cijene a nije to učinio ni u međuvremenu, ističe kako se drži iste marže već 30 godina.
- Radim na isti način, ide veleprodajna cijena, plus moja marža koja, ovisno o artiklu, iznosi od 10 do 20 posto. Uvijek sam izbijao rabat koji imam, a danas mnogi veliki rabate koje dobivaju ne uvrštavaju u cijene. Dobivaju proizvođačke cijene i na to 20 do 30 posto rabata, a pri formiranju cijena ostave rabate, ne uvrštavaju ih u cijene, nego formiraju cijene s proizvođačkim cijenama tako da im ukupna marža na pojedine artikle iznosi od 40 do 50 posto i tako to ide. Nikad nisam radio na taj način tako da nemam prostora i uvjete smanjiti cijene od 5 do 10 posto, ali, ako dobavljači smanje cijene, smanjit ću ih i ja - i to više nego što oni smanje. Ako oni smanje 10, ja ću smanjiti 12 ili 15 posto tako da ću biti i dalje konkurentan u odnosu na ostale. Prostor za pojeftinjenja imam onoliko koliko mi se on omogući. U ovoj priči oko pojeftinjenja stalno se spominju trgovci, ali nigdje se ne govori da su naši proizvođači digli cijene i do 30, 40 posto. Proizvođači čiji su vlasnici stranci isključivo misle na profit, nemaju osjećaja, oni kreiraju cijene po standardima zemalja iz kojih dolaze, a ne po standardima i plaćama kupaca u Hrvatskoj. A naše tvrtke, naši proizvođači malo više vode računa i o hrvatskim građanima, ističe Grkeš.
Pored malih trgovaca, postavlja se pitanje hoće li i male mesnice pratiti potez velikih trgovačkih lanaca?
- Mi smo vezani uz dobavljače, imamo samo hrvatsko meso, nemamo veze s lancima. Cijena seljaka, stoke, naše klaonice - to je naša cijena i naša marža da budemo konkurentni s trgovačkim lancima. Kažu kako je kukuruz pojeftinio pa valjda će i meso... Prošla je sezona, manja je potražnja mesa pa će zato valjda padati cijene jer mi nemamo nikakve veze s uvoznim mesom. Njihova prodajna cijena je naša nabavna, mi smo vezani za seljaka, za Slavoniju, za stoku... Recimo, u trgovačkim lancima je nabavna cijena teletine, ovako govoreći, jedan euro, a u nas je nabavna cijena domaće teletine četiri, pet eura s deklaracijom i sa svime. U nas svaka isporuka mesa ima deklaraciju da je hrvatsko.
- Možemo mi nabaviti tu teletinu i prodavati je po istoj cijeni kao i trgovački lanci, u njih je čak veća marža nego u nas, 100 posto, ali je ovo domaće meso. Zna se cijena mesa u Slavoniji, cijena žive stoke, zna se nabavna cijena mesa i to je to. Meso se mora prodati u dva dana, ne možeš staviti maržu ‘200 posto‘ pa ga držati mjesec dana u polici! Moraš ga prodavati brže da bude kvalitetno i da bude jeftino. Za dva dana ga prodajemo i svaki dan nam dolazi novo meso, ističu iz dubrovačke mesnice Zicer.