StoryEditor
Turizam i gospodarstvoKORONA MIJENJA PRIORITETE

Otkazujem obrt, prijavljujem OPG, daj mi motiku!

Piše Silvia Rudinović
6. studenog 2020. - 07:24
Arhiva Dubrovačkog vjesnika
U godini dana ugašeno je stotinu obrta, podatak je Udruženja obrtnika Dubrovnik. Proteklih se mjeseci naširoko i redovito pisalo o vapajima ugostitelja i prijevozika, jer je kriza izazvana pandemijom virusa COVID-19 jače pogodila obrtnike u sredinama koje ovise o turizmu, no pogođeni su i oni koji nisu izravno vezani uz turističke djelatnosti. Vladine potpore pomogle su opstanak obrtništva, a broj ugašenih na ovom području nije alarmantan, kažu u Obrtničkoj komori.
 

Jesti moramo


- Ne treba čuditi da su se obrti koji su bili u financijskoj gabuli zatvorili kako ne bi generirali gubitke, ali nije to neki alarmantan broj. Trenutačno smo svi u nepovoljnom položaju, pa tako i Ceh za ribarstvo i marikulturu, jer smo i mi vezani uz turističku djelatnost. Najveći dio sitne plave ribe ide u preradu koja je bez prestanka radila, a najveći dio bijele ribe plasira se restoranima. S obzirom na pesimistična predviđanja kakva smo imali proljetos, ipak možemo reći da se ribarski život održao ovog ljeta. Tijekom proljeća, izvoz bijele ribe u Italiju i Španjolsku bio je znatno smanjen ili stopiran. Činilo se da će to biti pogubno za ribare, ali, srećom, nije potrajalo predugo. Pitamo se, što nas čeka od 1. studenoga, s obzirom na porast broja oboljelih kod nas i na talijanskoj strani – komentira Mato Oberan, predsjednik Ceha za ribarstvo i marikulturu pri OK DNŽ.

image
Mato Oberan, predsjednik Ceha ribara pri HOK-u


Ribari strahuju od ponovnog, ovaj put dugotrajnijeg zatvaranja određenih tržišta. Međutim, Oberan podsjeća kako ribari već duže vremena imaju stalne novčane potpore, a pored toga u ovim pandemijskim vremenima i COVID-potpore.
- Ipak se ne možemo žaliti. Zasad smo prošli neokrznuti u nekoj većoj mjeri, a dalje sve ovisi o tome koliko će potrajati novi val. Proljeće je daleko, a nitko ne može biti siguran da je ono svjetlo na kraju tunela. Usko smo vezani uz onaj dio gospodarstva koji se tiče proizvodnje hrane, a jesti moramo. Možda ćemo biti skromniji u odijevanju ili ćemo se odreći nekih luksuza, a hrana je zadnje čega se odričemo. Možda će plasman biti manji, ali do nekog drastičnog opadanja posla i zarade ne bi trebalo doći – kaže Oberan.
 

OPG je 'in'



Istina je da je došlo do obnove dijela ribljeg fonda, kako tvrde i Oberanove kolege iz susjedne Splitsko-dalmatinske županije. Možda je nekim manjim dijelom zaslužna i korona zbog pauze u koćarenju, ali većim dijelom zahvaljujući trogodišnjem zatvaranju znanstveno potvrđenog mrjestilišta u međunarodnim vodama Jabučke kotline, što se prije svega odnosi na oslić i škamp.

image
Zadar, 170220
Zavrsio je zimski lovostaj na plavu ribu, a ribari su jutros u ribarskoj luci u Gazenici iskrcavali svjezu srdelu koju su sinoc ulovili u prvom ovogodisnjem izlasku na more.
Foto: Luka Gerlanc/CROPIX
CROPIX


Na kraju rujna ove godine, u Dubrovniku su bila registrirana 2.564 obrta, a lani 2.664, podatak je koji donosi Martina Krmek, tajnica Udruženja obrtnika Dubrovnik. Obrtnička komora Dubrovačko-neretvanske županije raspolaže podacima o 4.101 obrtniku na čitavom županijskom području, dok ih je lani bilo 4.195. Nema obrta koji nije osjetio pad prometa i strah za opstanak, no Vlada je isplaćenim potporama napravila najviše što je mogla kako bi spasila poslovanje obrtnika, kaže Ante Jakić, predsjednik Obrtničke komore DNŽ. Dok se jedni zatvaraju, drugi se raspituju za otvaranje obrta. Najviše se, kažu u Komori, raspituju o uvjetima prijavljivanja obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva. Možda s tim imaju veze i virtualne tržnice koje su procvale u vrijeme 'lockdowna'.
 

Imamo li za frizuru?


Daniela Žderić, predsjednica Ceha frizera i kozmetičara, kaže kako su u tim poslovima mnogo lošije prošli Dubrovčani od Metkovaca.

image
Božo Radić/CROPIX


- U dolini Neretve većina ovisi o uspjehu plasmana poljoprivrednih proizvoda, a proizvodnja hrane je manje pogođena od turizma. Utoliko su frizeri i kozmetičari s ovog područja gdje ja radim, a to je Metković, krizu osjetili ali manje nego kolege iz Dubrovnika. Posao je i nama opao, ali još uvijek imamo neki ritam poslovanja, dok se kolege iz Dubrovnika žale kako je posla bitno manje. Za razliku od ugostitelja koji rade na javnim površinama, većina najmodavaca poslovnih prostora u našem poslu nije opraštalo plaćanje zakupa. Čula sam za slučajeve da su u vrijeme potpunog zatvaranja neki vlasnici poslovnih prostora oslobodili zakupoprimce plaćanja jednog mjesečnog iznosa, ali većini su troškovi ostali isti, a prihodi manji.


Za četiri tisuće kuna potpore nije se mnogo moglo pokriti. Koliko sam upoznata i preko zajedničke grupe koja na društvenim mrežama okuplja sve frizere u županiji, nije bilo nekog većeg zatvaranja salona, ali strahujemo što nas tek čeka ove zime – kaže Daniela Žderić.
Kod nas posluju manji saloni što znači da u slučaju propisane samoizolacije, čitav salon prestaje raditi, upozorava Žderić. Frizeri nisu imali većih neugodnosti s korisnicima usluga. Ne opiru se ostavljanju podataka niti obvezi nošenja maske.

image

 
Tonči Plazibat/CROPIX


DAN KAD SE JEDE RIBA Ni petak nije što je bio
"Prije se u EU govorilo kako ćemo imati pristup proširenom tržištu, a dogodilo se da je Hrvatska postala dostupnije tržište proizvođačima drugih europskih zemalja, pa sad imamo široku lepezu uvozne robe, jeftinije i konkurentnije. Imamo tendenciju pada prodaje ribe i ribljih proizvoda na tržnicama, pa čak i ugostiteljskim objektima. Ne mogu reći da se posljednjih mjesec pojavio neki veći interes za našu ribu. Studeni i prosinac su oduvijek, od Dubrovnika do Istre, bili slabiji u prodaji ribe, da bi pomalo prodaja rasla, osobito od razdoblja korizme pa nadalje. Ulaskom u Uniju nije se olakšao samo uvoz ribe, nego i mesa te mesnih prerađevina koje po trgovačkim centrima možete kupiti po iznimno niskim cijenama. Za 20 do 30 kuna, ne ulazeći u kvalitetu, možete zadovoljiti dnevne potrebe jedne obitelji. Nažalost, namnožili su se razlozi zbog kojih riba nije dovoljno prisutna na jelovniku. Količina prodane ribe u prijeratnom, pa i poslijeratnom vremenu neusporediva je s današnjom. U mom je djetinjstvu bilo više vremena i načina za pripremu obroka, imali smo desetak do 15 ustaljenih jela koja su se izmjenjivala, sporadično se na trpezi pojavila kakva inovacija, pizze su se tek spominjale, ovoliko vrsta peciva bilo je nezamislivo, a riba je bila obvezna petkom. Taj je petak još uvijek živ, iako neprepoznatljiv u odnosu na prijašnja vremena. Ponedjeljak je oduvijek najlošiji dan za prodaju ribe. Nekad najlošiji ponedjeljak mnogo je izdašniji u prodaji ribe nego današnji najuspješniji petak", kaže Mato Oberan.
loading...

Izdvojeno

22. studeni 2020 20:41