Ima li više ‘auto turista‘ u Dubrovniku nakon otvaranja Pelješkog mosta?

Otvaranje Pelješkog mosta donijelo je veliku nadu vazda odcijepljenom Dubrovniku od ostatka Hrvatske i svijeta da će ga sada lakše i radije posjećivati auto-turisti. Prije mosta valjalo je čekati svoj red na dvije granice, u Kleku i na izlazu iz Neuma, da bi se došlo do Grada, a sada samo sedam kilometara duže traje vožnja preko mosta i Pelješca bez ikakvih davanja dokumenata na uvid. Osim toga, turisti se više ne moraju brinuti ako sa sobom nose par pašteta, piva ili druge proizvode nedozvoljene carinskim odredbama – bez bojazni da će ih pretresti i 'opaliti' im kaznu mogu doputovati preko najnovijeg mosta do Dubrovnika.

JOŠ JE RANO

U potrazi za odgovorom na pitanje ima li ovih dana u nas više auto-turista nego prije otvaranja mosta, obratili smo se Gradu Dubrovniku, odnosno Turističkoj zajednici Grada Dubrovnika i Sanitatu. Isto smo pitanje postavili i tvrtci koja upravlja Javnom garažom na lijinoj Glavici, koju mnogi auto-turisti izabiru kao najbolje rješenje za parkiranje svog vozila. 

Logika kaže da će se broj turista koji dođu nekim vozilom do nas (što je za neke uistinu pravi poduhvat) vrlo vjerojatno povećati jer više nema famoznih granica niti 'zbuniole' u vezi pravila koja vladaju u drugoj državi. Doduše, nema ni jeftinijih cigareta ni goriva čije su blagodati vozači na proputovanju često koristili kao bonus, pa čak i stranci koji takve informacije lako saznaju na sveznajućem internetu.

Ima li više vozila stranih registracija u Javnoj garaži na Ilijinoj Glavici – što bi moglo značiti i više auto-turista u Dubrovniku zbog otvaranja Pelješkog mosta - pitali smo Ibricu Zulfikarpašića iz tvrtke Best in parking, koji je rekao:

- S obzirom da je most otvoren tek nedavno, mi za sada nemamo dovoljno podataka (odnosno dovoljno veliki uzorak) za donošenje bilo kakvog mjerodavnog zaključka. Vjerujemo, kao i svi ostali da će most donijeti puno dobroga cijeloj Hrvatskoj – istaknuo je Zulfikarpašić, među ostalim, u svom odgovoru.

SLOBODA

Putovati automobilom nekada je bilo puno popularnije nego danas, što ni ne čudi. Nije se naplaćivao parking, nije bilo toliko gužve po cestama i po parkinzima, jedina cesta priobaljem bila je magistrala kojom se vozilo satima i puno manjim brzinama, a gorivo je bilo jeftinije. Ima to svojih čari, ali donosi i puno problema. Zgodno je što ne morate stalno gledati na sat kao kad trčite na avion, možete ponijeti prtljage koliko vas je volja i stajete gdje vas je volja. Kod javnih prijevoznih sredstava, drugi određuju kad ćete krenuti i stići, a turiste u kamperima, automobilima, na motociklima pa i na biciklama ne ograničava nitko do njih samih. Nedostaci su već spomenute naplate parkinga, činjenica da je stranim registracijama onemogućeno parkiranje oko gradske jezgre, osim u javnoj garaži, skupoća parkinga, poskupljenje goriva. Tu je i nedostatak slobodnog vremena, jer moderni čovjek će se teško odlučiti izgubiti dva dana u putu, kad možda sveukupno ima tek sedam dana za odmor negdje u inozemstvu. Čovjek stvarno mora biti zaljubljenik u slobodu putovanja svojim vozilom da bi iz nekog grada u Europi stigao do Dubrovnika, koji je prije Dalmatine i prije mosta bio uistinu daleko od ostatka svijeta. Sad su se stvari, s otvaranjem Pelješkog mosta, promijenile u našu korist – dostupniji smo svim zaljubljenicima u opušteno putovanje svojim vozilima, što će se sigurno pozitivno odraziti i na brojke.