Ovih je dana objavljeno kako su prihodi velikih trgovačkih lanaca skočili u prošloj godini, kad su skočile i cijene hrane. Najveći trgovački lanac u Hrvatskoj, Konzum, imao je lani rast dobiti od 252 posto u odnosu na 2021. godinu, točnije, sa 5,35 milijuna eura na 17,44 milijuna eura, a Kaufland Hrvatska imao je rast dobiti od 101 posto odnosno sa 7,89 milijuna eura na 15,89 milijuna eura. To su dva rekordera u Hrvatskoj. Lidlu je dobit rasla manje od jedan posto, ali ona iznosi čak 51,99 milijuna eura,Plodine su zabilježile pad dobiti od 6,66 posto, na 32,76 milijuna eura, a Spar Hrvatska je u gubitku od 855.000 eura.
Prema podacima Jutarnjeg, prosječne neto plaće u tim trgovačkim lancima također su vrlo različite, a najveći trgovac, Konzum, ima najnižu prosječnu plaću. Ona je u 2022. godini porasla za 12,64 posto, ali na kraju je bila 744 eura. Najveću prosječnu plaću, pak, po zaposlenom u prvih pet lanaca ima Lidl, a ona iznosi čak 1534 eura.
Dubrovački ekonomski stručnjak, izvanredni profesor i doktor znanosti Tonći Svilokos prokomentirao je toliku dobit nauštrb kupaca.
- Nisam analizirao njihove bilance i strukturu troškova, ali zasigurno imaju veće prihode i rashode. Oni koji nisu na burzama to ne moraju ni objavljivati i do tih podataka nije lako doći. Po svemu sudeći, trgovački lanci su zaradili, ne samo oni – uvijek je, nažalost, ‘pravilo‘ da radnik i ‘mali čovjek‘ najviše gubi u svakoj situaciji, a posebno u vremenu inflacije jer njegova plaća neznatno raste ili ne raste nikako, a cijene neumoljivo rastu. Kao kupci možemo selektirati one trgovine gdje su cijene niže, ali ideja da se preko centralnog sustava od države objavljuju takvi podaci, nije urodila nikakvim plodom. Mi sami moramo popratiti cijene, a kao potrošači možemo kupovati samo ono što nam je potrebno i manje gledati reklame. Kupujemo mnogo toga što nam ne treba, a i reklamiraju se stvari koje se ne bi smjele reklamirati, recimo, kladionice ili igre na sreću. Tu država treba napraviti više, a manje u dijelu reguliranja cijena, to je kratkoročno i jednostavno neprimjenjivo. Država bi te ekstra-profite trgovačkih lanaca trebala ekstra-oporezivati, treba nam progresivna porezna politika gdje bi netko za dodatnu dobit plaćao dodatne poreze i na taj način se stvari mogu pokušati ujednačiti, ali to uvijek ide na stranu poduzetnika a manje na stranu radnika, poručuje Svilokos.
Osvrnuo se na dobit i na plaće zaposlenika.
- Sasvim je logično da prihodi rastu jer kad su veće cijene, a ljudi kupuju više-manje isto, radi se o prehrani gdje čovjek najmanje može smanjiti svoju potrošnju. Ulazni troškovi su trgovačkim lancima sigurno porasli, što točno ne znamo, a ako su im profiti porasli bilo je logično da povećavaju u plaće. Zašto ne povećaju plaće? Zato što su profitno orijentirani – žele radnika platiti što je god moguće manje, a naplatiti svoje usluge, proizvode što je moguće više. To je sasvim logično ekonomsko ponašanje. To za mene kao ekonomistu nije iznenađujuće jer tako funkcionira tržišna ekonomija, samo što, s druge strane, nedostatak radne snage na tržištu rada trebao bi dovesti do rasta plaća. Koliko sam vidio, nije toliki problem rast cijena u Hrvatskoj jer se cijene konvergiraju s prosječnim cijenama proizvoda u Europskoj uniji, već je problem u razini plaća. Jer, ako pođete u Veliku Britaniju, sve vam je skupo, a Britancima je ovdje sve jeftino jer imaju veliku plaću u odnosu na cijene. Nama je sve skupo jer imamo malu plaću u odnosu na domaće cijene, a još više u odnosu na cijene u nekim europskim gradovima, državama, kaže Svilokos te dodaje:
- Rješenje za ljude i za nas svih je da se počnemo ekonomski ponašati. To znači da ako radite u Konzumu gdje, recimo, imate plaću ispod 800 eura, a Lidl nudi 1.500 eura a traži radnike, logično je da se ponudite raditi u Lidlu, a ne u Konzumu i tako ćete natjerati Konzum da poveća plaće. Ne trebamo biti zadovoljni s ovim što dobivamo, nego moramo tražiti i pitati više i time ćemo dobiti više. U to je uključeno da sami sebe vrednujemo više i uključuje našu radnu sposobnost i efikasnost. Na taj način će se radna aktivnost i produktivnost rada povećati i svima će biti bolje. Distribucija tog ‘kolača‘ će malo više ići prema radnicima, a malo manje prema poduzetnicima koji su iskoristili ovu priliku i očito sjajno zarađuju. Nema moralnosti u biznisu, zakon tržišta kaže: naplati što je god moguće više, a troškove smanji koliko je moguće više. Mi kao radnici se možemo udružiti jer kad ste pojedinac onda ste mali. Država mora dati i osigurati sindikatima da djeluju, da ne budu zabranjivani, da se radnicima ne zabranjuje da se sindikalno udružuju, a radnici bi se trebali udružiti i djelovati zajednički i na taj način postići pritisak prema poslodavcima za povećanje plaća. Najavljeno povećanje gdje ljudi moraju čekati do poslije Nove godine, vjerojatno zbog izbora, je nepotrebno i neprihvatljivo. Treba djelovati odmah, cijene već od prošle godine rastu 10, 12 posto, taj rast cijena dovodi do toga da su nama plaće realno spuštene za 20-30 posto. Kupovna moć novca je unazad tri godine sigurno pala za toliko posto, napominje stručnjak na kraju.