Tre, tre, trese se! I uopće nije bilo zabavno. Ovo mi zasigurno nije bilo prvo iskustvo s potresom u Dubrovniku, međutim, bilo je najsnažnije dosad. Taman sam se spremao u krevet, bilo je oko 11 ura, petak uveče, jedno od onih prekrasnih proljetnih večeri u kojima s radošću iščekujete još toplije, one ljetne.
Bilo je nestvarno tiho, tako da bi se vjerojatno čuo i pad pribadače na beton ispred kuće. “Hoćemo li u krevet?” upitao sam svoje kućne ljubimce, jer sam taj vikend opet bio sam doma, tako da je bilo sasvim razumljivo što cijeli dan razgovaram s kučkima i mačkima. U tom je momentu mačka iz dnevnog boravka brzinom munje izletila vanka na stražnja vrata. “Pa da što joj je?” pomislio sam.
Čudno. Vanka nije bilo nikakvih znakova mačjeg okršaja. I tad sam začuo zvukove grmljavine. Zvučalo je kao oluja, ali s basovima pojačanima na najjače. I onda je udarilo! Izgledalo je kako da mi kroz kuću prolazi vlak i ruši sve pred sobom. Tiha proljetna noć pretvorila se u zaglušujuću buku lomljave okvira od slika, padanja knjiga i ukrasa koji su se samo rušili po podu. “Izgledalo je kao da kuća hoda, onako nespretno i šepajući s noge na nogu,” opisivao sam događaj prijatelju. Bio je to uvod u besanu noć, zapravo besani vikend jer su nas manji naknadni potresi držali budnima.
Kao što sam rekao ovo mi nije bio prvi potres, prestao sam brojiti sve koji su prošli. Sve ispod 4 stupnja je mreškanje kafe u kikari. Ovaj potres je bio blizu magnitude 6 tako da je taj od espressa vrlo brzo napravio kapućino. I trajao je i trajao. Moj kučak je podvijena repa pobjegao vanka kroz prednja vrata, a domalo i ja za njim.
Srećom, živimo u neposrednoj blizini maslinika i polja, tako da je u tom trenutku to bilo najbolje moguće mjesto za sklonit se. Drugi pas, kujica, ne baš u cvijetu mladosti blaženo je prespavala sav taj rock’n’roll. Ne želim ni zamišljati kakav je bio doživljaj potresa u visokim zgradama i stanovima. Penthouse, ne hvala! Neka vas!
Idemo sad malo pogledati povijest trešnje: potres koji je 2020. totalno razmrdao Zagreb bio je magnitude 5.3. Potres u Albaniji od 2019. bio je magnitude 6.4 i poginula je 51 osoba. Ovaj zadnji koji je nas udario bio je negdje između. Nije uopće bilo zabavno. Zanimljivo, ali jedna od zemalja koja godišnje ima najveći broj zabilježenih potresa je Velika Britanija. Da, teško za povjerovati. Britanci godišnje imaju 300 potresa.
Gotovo jedan dnevno. Jesam li ikad osjetio neki? Nikad! Većina tih potresa ne bi izazvala ni mreškanje čaja u kikari, a kamoli padanje polica sa zidova. Ovaj posljednji u Dubrovniku osjetio se u Austriji i Italiji. Tisuće turista u gradu (o da, mnogi od njih su me kontaktirali), dobili su uspomenu s odmora kakvu nisu mogli ni zamisliti. Zamislite razgovore nakon što se vrate doma. “Kako je bilo u Dubrovniku?” – “Treskavo.” – “Misliš let?” – “Ne, grad!”
I tako sam ja u mrkloj noći, u polju, s potresenim kučkom uz nogu i potresenom kućom u blizini shvatio koliko smo zapravo maleni. Majka Priroda je monumentalno velika dok smo mi maleni. I to nam je jasno pokazala na svoj dan. “Zemlja se pomaknula na Dan Zemlje.
Podsjetnik je to da moramo poštovati prirodu, jer je mnogostruko jača od nas,” rekao mi je prijatelj. Što se potresa tiče, u Dubrovniku je travanj mjesec kojeg je bolje zaobić'. Veliki, razarajući potres koji je uništio Grad bio je 2. travnja 1667. godine. Nakon 312 godina, godine 1979., Dubrovnik je doživio još jedan snažan i razarujući potres, bilo je to 15. travnja, 43 godine kasnije, eto me u pidžami nasred polja – datum je 22. travnja. Ima nešto u tom uskršnjem periodu.
Svoju mačku nisam vidio do jutra. Na koji način one osjete potres prije nego udari? Pojma nemam! Ali, kad je vidim sljedeći put, a nadam se da će to bit’ nikad ili ne za još dugo vremena, kako istrčava iz kuće poput Usaina Bolta, bogami ću i ja za njom!