Nikad ne sudi knjigu prema koricama. "Ma pogledaj sve ove turiste iz Švicarske i Njemačke, svi su se uputili dalje na jug, u Crnu Goru i Albaniju," rekao je moj prijatelj Englez (da, da, i ja imam svog Engleza), gledajući nepreglednu kolonu automobila kako prolazi ili bolje rečeno parkirana je na cesti kroz Župu. Nasmijao sam se u sebi misleći se "znanje je moć". Nisu to turisti, to su povratnici s godišnjih odmora," rekao sam mu.
"Sigurno bi im bilo puno jednostavnije i brže, a vjerojatno i jeftinije ići s avionom," odgovorio je. Tu je bio u pravu. Međutim je ipak nešto previdio, a to je situacija kad netko u selu kupi novi traktor pa ga svi žele vidjeti. Potreba za pokazivanjem uspješnosti u životu, u ovom slučaju preko masivnog jeepa (najčešće) je trajna. Audiji, BMW-eovi i Mercedesi svih vrsta i klasa prolazili su glavnom župskom cestom.
Većina vozača ne spava, niti odmara, već voze non-stop, a dva su razloga: a) kako bi uštedjeli novce i b) kako bi uštedili na vremenu. Iz tog razloga svake godine možemo čitati o strahovitim tragedijama koje se dogode na našim cestama, a uzrok je gotovo uvijek isti, neispavanost vozača. To je nažalost, najčešće tako: doma vode i kruha, a vanka šampanjac da svi vide kako se ima.
Ima se, može se
Prije nekoliko godina dobio sam informaciju koja me je šokirala. Na cesti kroz Župu postoji brojač koji pokazuje da je u 24 sata cestom prošlo 24 tisuća automobila, od čega je 13 tisuća produžilo dalje na jug, prema Crnoj Gori. Riječ je o brojkama koje jedino nova cesta može izdržati. Kad u taj "koktel" umiješamo i 8000 taksista, dobijemo recept za katastrofu. O kulturi tih "skakača preko granice" da ne govorim.
Kultura, odnosno nekultura, skrivena je iza sjaja luksuznih limenih ljubimaca. Smeće, najčešće plastika, izbacuje se kroz prozor samo tako. Pogledajte fotografije tog užasa snimljenih kroz Konavle. Katastrofa! Priča mi prijatelj kako je prije nekoliko dana vozio kilometrima iza jednog švicarsko/albanskog jeepa i kako je vozač tri puta izbacio opušak cigara kroz prozor! Za tako nešto stvarno moraš biti idiot s velikim I!
Pa zar ne vide crna, izgorjela župska brda i ne pomisle kakve su užase ljudi prošli kroz požar te kakve mogu biti posljedica tog idiotskog čina. Ali, nema tu pomoći, kad si glup, glup si. Isto vrijedi i za bahatost. Posljednih mjeseci vruća tema svakako su ogromne gužve i zastoji na potezu od Dubrovnika do aerodroma. Gore navedeni "prolaznici" s jeepovima, samo su djelić tog problema.
Kad si glup, teško je svima oko tebe
Godinama, ali baš godinama, čak tamo od otvorenja aerodroma u Čilipima, davnih 60-ih, govorilo se o potrebi izgradnje nekakve brze ceste. Kako stvari stoje, a nit‘ smo gluhi ni ćoravi, nema ništa brzo u vezi s tom idejom, zapravo projektom. Ah, ta riječ projekt (brze ceste), koja poput meda izlazi iz usta naših političara pred izbore. Gašenje semafora i uvođenje prometnih policajaca nisu opcija niti rješenje.
To je kao da na slomljenu nogu zalijepiš flaster. "Slomio si bedrenu kost, ma sad ću ja tebi zaljepit ovaj lijepi veliki flaster, sve će bit u redu!" Naravno, ljudi najčešće govore "pa ljeto je, gužve su očekivane, tako i treba bit," i donekle su u pravu, posebno gledajući duljinu dubrovačke sezone. Sve to otežava planiranje i izvedbu tako zahtjevnog infrastrukturnog zahvata. Ali ljudi moji, pa mora se gradit, kako ćemo ić‘ naprijed, sve mora uzet vremena! U svakom slučaju, nije riječ o operaciji mozga, sve se može, samo što u tom slučaju treba dobro zapet i biti kreativan.
Nažalost, to su dva faktora koja nedostaju u svemu. Ono što me svakako čudi je to što Dubrovnik koji živi (isključivo) od turizma, kojem je turizam glavni izvor prihoda, nema tu "žilu kucavicu". Smatram da se mora poduzeti sve moguće kako bi soldi i dalje pristizali, evo ne znam kako bih to nježnije napisao! Pa kako onda još nema rješenja? Možemo raspravljati o važnosti Pelješkog mosta iz mnogih aspekata, ali mislim da je brza cesta možda još važnija.
Ako ne brza cesta do aerodroma i dalje do granice, onda barem nastavak auto puta od Ploča do granice. Oboje bi bilo idealno! Nije to nikakav novi problem, repovima u prometu svjedočm(o) desetljećima. Dovoljna je samo jedna nesreća da se promet kompletno zablokira. "Jedina stvar koja stoji između nas i velikog uspjeha stalni je napredak," napisao je jednom pisac Dan Waldschmidt. U ovom našem slučaju, čini se da je napredak brz kao i prometni čep!