Koja bi točno bila uloga komaraca na ovom svijetu? Kada je Bog stvarao živa bića je li zaista imao namjeru stvoriti i komarce? Kada je Noa ukrcavao jednu po jednu životinju u svoju (b)arku, siguran sam da nije ukrcao i proklete komarce. Znajući kako su dosadni i naporni ti napasnici, siguran sam da su se same ukrcali. Duboko sam uvjeren da su komarci u ljetnim mjesecima jedna od mojih najvećih životnih smetnji.
Bez obzira kako se štitim od komaraca, točnije, pokušam se zaštititi od komaraca, ti leteći insekti uvijek me uspiju napasti. U životinjskom svijetu oni su nindže, kamikaze koje se obrušavaju, dok im moje tijelo predstavlja Pearl Harbour. Jeste li znali da postoji 3500 vrsta komaraca? Duboko sam uvjeren da svi oni u svom GPS-u imaju upisanu moju adresu. Bude me iz sna, teroriziraju me dok pišem na laptopu (i u trenu dok ovo pišem nekoliko njih me oblijeće), gnjave me dok roštiljam na taraci ispred kuće. Izgleda da na čelu imam neonski znak na kojem piše: "Ugrizi me!", ili možda "Ručak!".
Doma imam cijelu jednu ladicu posvećenu (bezuspješnoj) borbi protiv komaraca: sprejeve, tablete, spirale koje izgaraju. Sva nabrojana sredstva imaju vrlo ograničeno djelovanje. Tako mi se čini da dim iz spirala koje koristim kao zaštitu, dok na roštilju pripremam omiljene mi ćevape, zapravo privuče sve te komarce i njihove leteće prijatelje. Ove smo se godine u bespoštednoj borbi protiv napasnika, odlučili za korak naprijed: na prozor od sobe stavili smo zaštitnu mrežu. Trebalo mi je nekoliko sati da sve lijepo i precizno postavim.
Pritom sam u dva navrata uspio sam sebi zalijepiti prste super jakim ljepilom. Nakon što sam postavio mrežu još sam neko vrijeme gledao kako se naše mačke, one službene i one koje zovem "vanjski suradnici", zalijeću u neočekivanu i teško vidljivu prepreku na prozoru. Izgledalo je kao da gledam zabijanje loptica na mreži Wimbledona.
Narednih nekoliko dana sve je super funkcioniralo: radio bih za laptopom i gledao leteće nemani kako se bezuspješno zabijaju u mrežu na prozoru. Imao sam poriv podići srednji prst i viknuti: "A-ha! A gdje ste sad?" Međutim, sreća je kratko trajala. Po svemu sudeći župski komarci imaju IQ poput Einsteina. Oni su očito mrežu na mom prozoru vidjeli kao izazov, a ne kako prepreku. Znali su da ako uspiju ući na neki način, moja slatka koža im je opet na raspolaganju. I uspjeli su ući.
Šta su napravili, iskopali tunel?!? Situacija se okrenula naglavačke, ono što je trebalo služiti kao prepreka za ulazak komaraca u sobu postalo je prepreka za njihov izlazak iz sobe. Što sad? Da ja pođem vanka i njih ostavim u sobi? Jeste li znali da samo ženski komarci grizu? Zašto nisam iznenađen tom činjenicom?
Kao što ste vjerojatno dosad pretpostavili, u posljednjih nekoliko tjedana napravio sam prilično opsežno istraživanje o komarcima, i svo to (novo)stečeno znanje nije mi donijelo odgovor na pitanje: čemu zapravo te štetočine služe? Pretpostavljam, ničemu! Također pretpostavljam da bih bez silnih sredstava za borbu protiv komaraca, zbog tih krvopija tijekom noći ostao bez poprilično krvi. Zašto mene uvijek nađu prvoga? Jesam li ja zapravo mamac za obranu moje obitelji? Žrtveno janje? Dok moja obitelj blaženo spava, ja se češem poput kučka prepunog buha.
Ako vas ponekad muče misli da ste mali, nevažni, onda nikada niste bili u tamnoj sobi s komarcem. Ubodi koje zadobivam su na najnemogućijim mjestima: od nožnog prsta do nedostupnog mjesta na sredini leđa! Jednom me je usred noći žena ulovila dok sam se s drvenom kuhačom češao po leđima. Vjerujem da joj je moja silueta u noći, osvjetljena mjesečinom, u bjesomučnom grebanju kuhače po leđima podigla obrvu u znak pitanja: "Šta on zapravo radi?"
Kupili smo mi tako putem interneta i nekoliko "pomagala" za borbu protiv komaraca. Nijedno nije vrijedilo. Zapravo, većina naših "online" kupnji neslavno je završila. Tako je moja žena prošli tjedan kupila našim psima "prostirke koje hlade". Pretpostavljam da se sad češkate po glavi dok pokušavate shvatiti što sam zapravo napisao, kao što se ja upravo češkam zbog još jednog uboda komarca.
Naime, radi se o prostirkama koje su trebale hladiti tijela naših pasa u ovim ljetnim vrućinama, međutim, oba psa su nezainteresirano odbila tu novotariju i nastavila se lijeno rastezati po (hladnim) pločicama u našoj kuhinji.
Da je Muhamed Ali izjavio "Lepršam poput leptira, ali ubadam poput komarca", umjesto "poput pčele", bio bi puno opasniji, barem u mojim očima. S dolaskom kolovoza i pravih ljetnih vrućina, već zamišljam oblake komaraca kako zamagljuju sunce i pripremaju se za napad. U ovom trenu zima se čini vrlo daleko.