StoryEditorOCM
MišljenjaOtišao je glavni urednik Dubrovačkog vjesnika, naš dragi šef Antun Masle

Bila je čast raditi s urednikom iz svjetske novinarske lige

Piše Dubrovački vjesnik
13. kolovoza 2022. - 11:29

Nino je k nama u redakciju došao točno prije deset godina. Novinarski 'teškaš', prvoligaški novinarski šampion spustio se među kolege iz malog županijskog tjednika. Osjećali smo se nekako nadrealno što ćemo radni prostor, vrijeme i iskustvo dijeliti s nekim koga smo dotad pratili u Globusu i Jutarnjem kao reportera od međunarodnog formata čiji je rang u istoj ravni s, recimo, Christiane Amanpour.

Biker žustar na peru

Ninovo se ime potom svakodnevno vrtjelo na odjavnoj špici Dnevnika Nove TV kao urednika nacionalnih vijesti. A većina nas poznavala je Maslu i osobno, kao sugrađanina i vrsnog novinara Dubrovačkog vjesnika i Slobodne Dalmacije. Također i kao usamljenog bikera koji na svom vremešnom BMW-u iz osamdeset-i-neke ranom zorom činio krugove po Gradu i 'snimao' zgode i nezgode koje se kasnije pretvaraju u priče. Pa onda siđe do Lućija, protresti gradske kundurarije (čitaj materijal za novinu).

U dobu još neokrznutom pojavom interneta, nismo toliko žurili. Mogli smo se družiti dulje i bez grča se međusobno bolje upoznati, tako da nam Masle zapravo nije bio posebna enigma, ni kao čovjek ni kao profesionalac. Znali smo da je lik od malo riječi, ali žustar na peru, naizgled namrgođen a zapravo itekako pristupačan i sklon specifičnom humoru, uvijek s primjesom ironije koja pogađa u srž problema.

Masle možda jest bio novinar starog kova, kako mu ovih dana tepaju kolege iz nacionalnih medija, ali nije bio i šef starog kova, od onih koji na podređenima treniraju strogoću, utjeruju im strah u kosti ili te ismijavaju ako pogriješiš. 'Znate da nisam zlopamtilo', umirivao bi nas Nino ako bismo nešto zabrljali ili se s njim verbalno 'zakučali', što nije ništa neobično u ovom poslu koji melje i neminovno stanjuje živce. I nije lagao.

Znao nas je u dušu

Nikad nikom od nas ne bi nakon mjeseci i mjeseci izvukao iz zalihe neku staru grešku, ne bi nas stavljao na led ili maltretirao. Osim ako se maltretiranjem ne naziva njegova uporna želja da nas zanatski (pre)usmjeri i unaprijedi naša znanja. Dobronamjerna sugestija tu, koristan savjet i poduka temeljena na iskustvu tamo. I tako iz dana u dan. Bez povišenih tonova ili panike u situacijama koje upravo prizivaju nervozu. Pronicljiv pristup odabiru teme i sugovornika, provokativna oprema koja izaziva reakciju, pa makar i negativnu. Masle urednik djelovao je kao hrid stabilnosti, i za plima i za oseka, vanjskih i internih podjednako. Svakog od nas poznavao je u dušu. Točno je znao komu leži koja forma. Jedan je bolji za ljudske priče, tome ne davaj statistiku.

Ovaj je skloniji 'zdravstvenim' temama, a ovaj će se bolje snaći u reportažama. Znao je Masle kako iz svakog novinara izvući maksimum, a da dotični ne pregori. I nikako nije volio strogo zadane obrasce rada u redakciji. 'Dogovorite se i javite mi. Kako odlučite, tako će bit', govorio bi nam ili u zadnje vrijeme ispisivao u 'oblačićima' po internim grupama za komunikaciju. A upravo je ta komunikacija u radu bila Ninov forte. 'Komunicirajte, ljudi, komunicirajte, bez toga nema ništa', ponavljao nam je toliko da bismo ga nekad najradije bili poslali….. Ali smo kasnije shvatili poantu. Samo složni možemo do kraja izgurati konačan proizvod, online ili tiskani, svejedno.

Posljednja poruka

A upravo toj misiji je naš 'Masleša' ostao posvećen doslovce do zadnjeg dana. Nikad nije sjedio na lovorikama stare slave ili nam trljao nos svojim reporterskim postignućima po Bliskom istoku, Ground Zero ili pojasu Gaze. Kad bi zagužvalo, a mi ne bismo stizali sve pokriti, uskočio bi kao kakav nadobudni honorarac, sjeo na motor i pošao slikati požar, prometnu, uplovljavanje megakruzera, whatever.

'A što ćete, kad sam najmlađi u redakciji? ', znao bi nas bocnuti, onako na svoj način. Jedinstven. I posljednjih mjeseci, kad je opaka bolest uzela maha, nije digao ruke od nas i Dubrovačkog koji je obilježio početke njegove velike karijere. 'Pazite, priča o vatrogascu Goranu Komlencu mora ići na dvije strane', naredio je Nino. Nepunih tjedan dana poslije i on je otišao s Goranom. Posljednju poruku na Viber poslao nam je prošlu subotu, 6. kolovoza, nekoliko sati prije nego će nas napustiti zauvijek. Teško se pomiriti da našeg glavnog urednika više nema. I sad kad na mobitelu zapišti poruka, pomislimo 'evo opet Masle, sjetio se neke teme, brzinske za portal, sporovozne za novinu'...

28. siječanj 2023 05:42