Velikan hrvatske kulturne scene svojim je dolaskom počastio jedan maleni grad. Naime, akademik Luko Paljetak povodom svog okruglog osamdesetog rođendana (rođen je u kolovozu 1943., ali netko njegova kulturnog pedigrea zaslužuje slaviti rođendan cijelu godinu) gostovao je u Gradskoj vijećnici Trogira u organizaciji tamošnjeg ogranka Matice hrvatske, koji predvodi doktorica znanosti Danka Radić. Ona je nazočne i uvela u prvorazrednu glazbeno-poetsku večer, nazvanu “U svakom slučaju te volim”.
Naime, to je naziv svevremenske ljubavne šansone koju je otpjevao Ibrica Jusić, uglazbio Đelo Jusić, a stihove napisao Paljetak. Predstaviti veličinu poput njega uzelo bi cijeli ovaj tekst, no oko predstavljanja publici u Gradskoj vijećnici propisno se potrudila magistra filologije, kroatistike i anglistike Jelena Đorđević, pojačanje i mladi izdanak trogirskog ogranka Matice. Osim samog akademika Paljetka bili su tu kao podrška professor emeritus dr. Ivo Babić iz Trogira, koji se brzo složio s gosparom Lukom da su Trogir i Dubrovnk povezani principom spojenih posuda međusobno pretačući ljepotu, kulturu i sklad koji povremeno poremete tek – ljudi, nesavršeni po definiciji. Dakako, na samom početku je istaknut prijevod drame “Trogirski vojvoda” autora Dmitrija Vasiljeviča Averkijeva, kojega je s ruskog preveo upravo – Luko Paljetak.
Poeta ludens
Magistra Đorđević predstavila je dakle Paljetka kao plodnog pisca, teatrologa, esejista, feljtonista, redatelja, lutkara, antologičara, dramaturga, prevoditelja s čak šest jezika (i to sjajnog, koji je, između ostaloga, preveo sve Shakespearove sonete!), “poetu ludensa” hrvatske poetske scene, ali i slikara, glazbenika koji prijateljuje s nekoliko glazbala... Ne zaboravimo da je čak objavljen dvostruki CD po uglazbljenim mu pjesmama, koje pjevaju Dedić, Špišić, Kesovija, Pattiera, Jusić i drugi vrsni interpreti.
Izlaganje profesora dr. Ive Babića i njegovu spontanu ćakulu s akademikom Paljetkom bilo je čak većini u publici teško pratiti; riječ je o uobičajenom verbalnom općenju dvojice intelektualnih “titana”, dr. Babić je komentirao neke sekvence Paljetkova prijevoda “Uliksa” Jamesa Joycea i nazvao ih “engleskim Decameronom”, a trogirski akademski bard nije propustio primijetiti da je u cjelokupnom hrvatskom poetskom i prevoditeljskom buketu upravo lucidni Paljetak proniknuo u kuriozitet: naime, u Marulićevim stihovima pjesme “Molitva suprotiva Turkom” otkrio je akrostih na latinskom!
Zborili su Paljetak i Babić ležerno o mitovima (bez njih se ne može, rekao je Platon), religiji, povijesti i koječemu, te se složili da je pjesma “Molitva za moju uvalu” nešto najljepše ikad napisano u hrvatskoj poeziji, i to iz pera Splićanina Ante Cettinea, nepravedno zapostavljenog pjesnika s prijelaza 19. na 20. stoljeće. Njegov život i djelo inače su tema Paljetkove doktorske disertacije.
Kad smo već kod poezije, samo velikani poput Luka Paljetka nemaju problem s egom i ležerno su trećinu svoje slavljeničke večeri u stanju prepustiti široj javnosti nepoznatoj osobi, a nauštrb vlastitog lika i djela. Upravo to je, naime, Paljetak učinio te je scenu velikodušno prepustio svojoj šarmantnoj prijateljici Stani Šćapec, po formalnom zanimanju medicinskoj sestri, no očigledno darovitoj pjesnikinji koja je nedavno objavila svoju prvu zbirku pjesama “Pjesme za lijek”. Nakon što ju je predstavio, pročitao je nekoliko Staninih pjesama, a potom je i ona pročitala još dvije, uz pljesak razdragane publike.
Prevoditelj šest jezika
Moderatorica Đorđević potom je ipak “svrnula reflektore natrag” na Paljetka, te održala s njim razgovor na temu prevođenja književnih djela svjetskih velikana na naš jezik, što je s posebnom strašću cijelog života činio skromni akademik iz Dubrovnika. Podsjetimo, on je prevodio s engleskog, francuskog, ruskog, talijanskog, španjolskog i slovenskog jezika velike pisce poput spomenutog Shakespearea, Byrona, Joycea, Blakea, Puškina, Ljermontova, Poea, Dickensa, Cankara, Lorcu, Préverta, cijeli opus Prešerena...
Bio je simpatičan trenutak kad je Luko Paljetak, sjedeći ispod raspela, otvoreno i s dozom humora kritizirao teologe koji su “depoetizirali Bibliju”.
– Zamislite, gospoda bibličari žele reducirati poeziju u Bibliji, pjesme ne prevode na poetičan način! Sam Bog zna zašto; a možda ni on – dobrodušno je negodovao protiv intervencija u Svetu knjigu kršćana.
Publici u dupkom punoj trogirskoj Gradskoj vijećnici obratio se i Zoran Bošković, nakladnik koji je imao čast objaviti Paljetkova sabrana djela – neka ostvarenja su se mogla kupiti i na kraju večeri – te je s puno poštovanja govorio o slavljeniku. U kontekstu činjenice da je – premda veoma vitalan i književno aktivan – uvijek spreman pomoći drugima – nazvao ga je “najljepšom riječju koje se može sjetiti”: dobar čovjek.
’Opći pojmovi’
Bošković je nakon divne interpretacije uglazbljene pjesme “Ljubičaste kiše”, i to od strane svog dugogodišnjeg prijatelja, splitskog profesora, skladatelja i šansonijera Darka Matičevića (koji je uglazbio još puno pjesama Luka Paljetka), apostrofirao i tekst o Paljetku objavljen u Slobodnoj Dalmaciji 1982. godine, autora Bože V. Žige te književnog kritičara Domagoja Vidovića; one Tonka Maroevića je, napomenuo je, hotimično izostavio jer su Maroević i Paljetak bili bliski prijatelji, a rastanak je još svjež.
Težak je bio i rastanak – na sreću, samo do sljedećeg sastanka! – publike u Vijećnici sa sjajnom personom kao što je akademik Paljetak, koji je za kraj pročitao nekoliko vlastitih pjesama iz najnovije zbirke “Opći pojmovi”, koju je osobno, čak i grafički, likovno oblikovao!
Uistinu, malo je ljudi poput Paljetka, tako velikog, a istodobno neopterećenog svojom veličinom. Veselimo se novom druženju s njim u Trogiru, zemljopisno malenom, ali kulturološki velikom, dostojnom svoga dubrovačkoga gosta i prijatelja.•