U Umjetničkoj galeriji Dubrovnik otvorena je izložba povodom stogodišnjice smrti utemeljitelja hrvatskog modernog slikarstva Vlaha Bukovca (1855. - 1922.). Naime, izložba je svojevrsna rekapitulacija Bukovčevih radova unutar zbirke moderne i suvremene umjetnosti UGD-a. Okupljene je na početku pozdravio ravnatelj Umjetničke galerije Tonko Smokvina.
- Izložba "Vlaho Bukovac: Rekapitulacija – izbor iz zbirke Umjetničke galerije Dubrovnik" organizirali smo povodom obilježavanja stote obljetnice smrti jednog od najznačajnijih protagonista hrvatskog modernog slikarstva. Izložbi obilježavanja obljetničke godine prethodila je izložba u Klovićevim dvorima u Zagrebu gdje su upravo bila izložena djela iz zbirke Umjetničke galerije Dubrovnik. Zapravo je riječ o izložbi, o projektu u kojem smo bili partneri. Na večerašnjoj izložbi zastupljena su sva Bukovčeva djela iz naše bogate zbirke, riječ je o 74 djela, djela od pariške, zagrebačke, cavtatske i praške faze, a izložba je koncipirana s naglaskom na edukativni karakter. Izložbu prati bogat dvojezični katalog, to je ujedno i prvi katalog o Vlahu Bukovcu u izdavačkoj djelatnosti UGD-a u kojem su obrađena i zastupljena sva Bukovčeva djela iz naše zbirke. Realizaciju izložbe i tisak kataloga omogućili su Grad Dubrovnik i Ministarstvo kulture i medija kojima ovim putem zahvaljujemo. Završio bih citirajući gospara Zidića: "Bukovca i Medovića nikad dosta - i previše", kazao je Smokvina.
Autorica izložbe i autorica teksta u popratnom katalogu je muzejska savjetnica Galerije, Rozana Vojvoda.
- Izuzetna mi je čast što sam imala tu privilegiju da budem autorica ove izložbe, riječ je o svim našim djelima iz zbirke, dakle, to je to, sve smo izložili, 74 umjetnine. Djela smo rasporedili u ove tri prekrasne prostorije vile Banac: u jednoj prostoriji je pariška faza (1877. - 1893.), u drugoj praška (1903. - 1922.) i u ovoj velikoj središnjoj zagrebačka (1893. - 1898.) te cavtatska (1898. - 1902.). Dakle, na neki način smo pokušali približiti njegove stvaralačke faze koje su uvriježene od pojave monografije Vere Kružić-Uchytil 1968. i dopunjenog izdanja 2005. bez koje ne počinje ozbiljno istraživanje ovog zaista velikog slikara. U pratećem katalogu nekako sam pokušala fusnotama i nekim bilješkama uputiti čitatelja u mnoge druge stvari koje su se dogodile u tom razdoblju, na velike izložbe, na znanstvene doprinose... Ravnatelj je spomenuo veliku obljetničku izložbu koja je bila u Zagrebu tako da smo na neki način željeli kontekstualizirati ovu našu vrlo vrijednu građu. Osim što možemo predstaviti sve njegove stvaralačke faze, možemo predstaviti i sve žanrove kojima se Vlaho Bukovac bavio. Prvenstveno je riječ o portretima jer, kao što znamo, Vlaho Bukovac bio je jedan od najvećih portretista hrvatskog modernog slikarstva, bio je naprosto i svojom osobnošću predodređen da bude dobar portretist.
Kao što znamo iz njegove autobiografije "Moj život" i zapisa njegove najmlađe kćerke Ivanke, portrete je radio jako brzo, u par sjedanja, uvijek je nastojao komunicirati s osobom koju je portretirao tako da, recimo, kad znamo da je neke portrete slikao po fotografiji, a neke uživo, uvijek su oni koje je slikao uživo puno bolji, jednako kao što su i portretni vrhunci upravo u portretima obitelji koja mu je bila stalna inspiracija. Dakle, njegova žena Jelica rođena Pitarević, kćeri Marija, Jelica i Ivanka. Istaknula bih jedan portret koji imamo u našoj zbirci, portret kćeri Ivanke pod nazivom "Mlada umjetnica" iz praške faze, portret je napravljen tako da je zaista pun nekakvog očinskog ponosa. Srednja kćer Jelica i najmlađa Ivanka prvo su bile njegove neformalne učenice, a potom i jedne od prvih žena studentica na Praškoj akademiji likovnih umjetnosti. Na ovoj izložbi možemo vidjeti i izbor veduta, pejzaža koji nam upravo pokazuju ono po čemu je on izuzetno značajan za evoluciju hrvatskog modernog slikarstva.
Znači, Bukovac je u svom pariškom školovanju kod profesora Cabanela, osim što je bio uspješan u tom oficijelnom dijelu, izlagao je u salonu, radio je egzotične prikaze koje je tadašnji građanski ukus podržavao, isto je tako naučio i lekcije plenerizma. Dakle, odlazak u prirodu, proučavanje tih svjetlosnih fenomena i upravo tu svijetlu paletu, 1893., kad dolazi u Zagreb, prenosi cijelom jednom naraštaju, zaista se događa jedna nevjerojatna promjena i jedan nevjerojatan uspon u tom vrlo kratkom razdoblju od 1893. do 1898. o kojoj smo puno naučili s ovom izložbom koja je bila u prvom dijelu godine. Iz tog razloga bih istaknula zbirku UGD-a, dvije velike alegorije umjetnosti, inače, postoje četiri takve alegorije, mi čuvamo dvije: ratnu kompoziciju i skulpturu koje je radio za prostor svog ateljea. Bio je oslobođen bilo kakvih diktata narudžbe i tu je upotrijebio puno nekakvih simbola, pokušala sam im u tekstu kataloga dati neku svoj interpretaciju, ali bojim se da dosta toga još izmiče nekakvim našim dosadašnjim interpretacijama. Potom, večeras imamo priliku vidjeti i neke manje poznate Bukovčeve radove, kao što su recimo skica za Klanjanje suncu iz 1906., a on 1908. radi jednu sliku s tom tematikom koja se čuva u Nacionalnoj galeriji u Pragu, a 1915. ponovno radi jednu verziju središnjih djela. Dakle, očito je da je ta nekakva čudna i osobna mitologija njemu dosta značila i imamo prilike vidjeti i neke skice, recimo iz cavtatskog perioda - skica za strop Bondinog kazališta odnosno današnjeg Kazališta Marina Držića, zatim skice Studija Krista ili Studija anđela... Mislim da u nekakvoj žanrovskoj raznolikosti ova izložba također dobro upućuje u to kompleksno Bukovčevo stvaralaštvo.
Međutim, mislim da je najvažnije da se s Bukovcem sretnu nove generacije, da se dogodi susret, ne samo s tim što je on jedan izvanserijski talentirani slikar, nego se i kroz njegov rad, kroz njegova djela mogu usvojiti neki temeljni pojmovi iz povijesti umjetnosti, kazala je Vojvoda te zahvalila kolegama iz Galerije koji su joj pomogli u realizaciji izložbe: ravnatelju Tonku Smokvini, voditeljici odnosa s javnošću Magdaleni Prkut, muzejskom tehničaru Željku Sušiću, Muzejima i galerijama Konavala što su ustupili arhivske fotografije Bukovca i Muzeju grada Zagreba koji je ustupio arhivske fotografije postava Hrvatskog salona iz 1898.
Predsjednica Upravnog vijeća Umjetničke galerije Dubrovnik, izvanredna profesorica i povjesničarka književnosti, Katja Bakija, otvorila je izložbu.
- Okupio nas je jedan od najvažnijih i najznačajnijih hrvatskih slikara – Vlaho Bukovac. Od razdoblja kad se kao 23-godišnjak 1878. prvi put predstavio na Pariškom salonu pa do svoje posljednje izložbe godinu dana prije svoje smrti 1921., naime, umire u Pragu 1922. jer je bio profesor na tamošnjoj akademiji likovnih umjetnosti, dakle, do te svoje posljednje izložbe godinu dana prije smrti izlagao je na 72, što samostalne, što skupne izložbe i ostavio nam je u baštinu vrijedan i veliki opus koji je iznimno značajan i važan za hrvatsko slikarstvo, za hrvatsku umjetnost, ali i za hrvatsku kulturu u cjelini. Ovom izložbom ‘Rekapitulacija iz zbirke Umjetničke galerije Dubrovnik‘ predstavljaju se eksponati odnosno djela Vlaha Bukovca koji se čuvaju u UGD-u. Ovom izložbom, Galerija se primjereno, dostojno uključuje u obilježavanje velike obljetnice Vlaha Bukovca, rekla bih uključuje se u ‘Bukovčevu godinu‘ koju s pravom možemo tako nazivati.
Ovom bih prigodom doista na ovom projektu koji nas je sviju večeras okupio čestitala cijelom timu UGD-a na čelu s ravnateljem, gosparom Tonkom Smokvinom, posebice čestitam autorici izložbe, muzejskoj savjetnici Rozani Vojvodi i dakako, svim njenim suradnicima odnosno svima onima koju su bili logistika i tehnička podrška i potpora da se jedna ovakva izložba realizira. Dubrovnik je bio stalna inspiracija Bukovcu, samo ću u ovoj prigodi spomenuti dva njegova monumentalna platna – to je Hrvatski narodni preporod, svečani zastor u HNK koji zapravo prikazuje Gundulića koji je na prijestolju i kojeg su Ilirci ustoličili kao kralja hrvatskog pjesništva, a došli su mu se redom pokloniti svi na čelu s Ljudevitom Gajem. To je Bukovčeva slika koja je alegorija povezivanja preporoditeljskog Dubrovnika i Zagreba odnosno spajanja hrvatskog sjevera i juga, a potvrđuje i ono što je i profesor Banac često govorio – kako su svi Ilirci bili raguzofili odnosno zaljubljenici u Dubrovnik i dubrovačku baštinu. Svakako, večeras bih htjela reći da mi je velika čast i radost da izložbu ‘Rekapitulacija‘, koju prati i po prvi put i katalog u kojemu su opisani svi predmeti odnosno svi Bukovčevi eksponati, s radošću mogu proglasiti otvorenom, a vas pozvati da i večeras te da u razdoblju dok je izložba otvorena, uživate u ovom dubrovačkom dijelu Vlaha Bukovca, poručila je Bakija.
Izložba ostaje otvorena do 23. listopada.