Četvrti i ujedno posljednji recital na 75.Dubrovačkim ljetnim igrama održan je u Kneževom dvoru, prostoru idealnom za koncerte s manjim brojem izvođača. Priredio ga je francuski umjetnički par, violinist Renaud Capuçon i klavirist Guillaume Bellom. Bila je to večer izuzetnih interpretativnih dosega što se i moglo očekivati od glazbenika visoke reputacije. Capuçon i Bellom su izveli tri sonate - kako je i najavljeno u programu - a dodacima su nas odveli u sasvim druge glazbene vode. I pokazali da su vrhunski izvođači bilo kojeg žanra. No, idemo redom.
Tri sonate u jednom dahu
Iako je u programu pisalo da će nakon druge sonate biti pauza, što bi i bilo sasvim razumljivo, na početku večeri nas je službena osoba Igara upozorila da će koncert biti u jednom a ne u dva dijela. Dakle, tri sonate jedna za drugom. Capuçon i Bellom su izveli Faureovu Sonatu br.1 u A-duru op.13, Brahmsovu Sonatu u Es-duru op.120 br.2 koja je u originalu pisana za klarinet ali je skladatelj preradio i za violu i za violinu, i Sonatu u Es-duru op.18 Richarda Straussa. Tri velebna i zahtjevna djela.
Filmska glazba za laku noć
Recimo kako Capuçon svira na violini Guarneri del Gesú iz 1737. godine koja je pripadala Isaacu Sternu. I ton je mekan, nosiv i gibak. Recimo kako je klavirist Bellom studirao i violinu. Tako da poznaje sve tajne instrumenta koji prati. Ali, te činjenice ne bi bile nikakve prednosti ili olakšice da nije riječ o vrhunskom majstorstvu oba umjetnika.
Jer, svjedočili smo odličnoj prožetosti violine i klavira i potpunoj uživljenosti u odabrana djela. Capuçon i Bellom su izrazito muzikalni i oni svaku melodijsku liniju, svaku frazu, predstavlja logički i smisleno. Jasno je da su im skladateljeve odrednice bliske i razumljive, pa se zahtjevi notnog teksta i njihova interpretacija podudaraju do najsitnijih detalja. A imate dojam da se njihova koncentracija potpuno zadržava i za vrijeme pljeska između skladbi. Jer lako i brzo počinju svirati novo djelo, gotovo bez priprema, čekanja i pauza.
Nakon dugotrajnog pljeska zadovoljne publike, Capuçon i Bellom su odsvirali Smile pa Moon River, opet u vrhunskom stilu.
I pokazali da nemaju nikakvih ograničenja u izboru literature. A to rijetkima polazi za rukom - ako se uopće i upuste u takve avanture. Ukratko, Capuçon i Bellom su nam priredili čudesan glazbeni doživljaj o kojem će se sigurno još dugo govoriti.