StoryEditor
KulturaDUBROVAČKE KNJIŽNICE |

SPLITSKI UMJETNIK OTVORIO IZLOŽBU U GRADU Likovni haiku Mihovila Rismonda nije prikaz prirode, to jest priroda, autor je slikom obuhvatio riječ

Piše Bruno Lucić
11. rujna 2021. - 00:21
Slijeva: Ivan Viđen, Katarina Palinić, Mihovil Rismondo i akademik Luko PaljetakVedran Levi/Dubrovačke knjižnice

Splitski umjetnik Mihovil Rismondo otvorio je u prizemlju Narodne knjižnice Grad izložbu „Haiku slika pjesma“.  Umjetnik je izložio 12 haiku slika - triptiha, a radi se o vizualnim interpretacijama klasičnih haiku pjesama, majstora Bashō, Buson i drugih.  U ime organizatora i domaćina, okupljenima se najprije uvodno obratila djelatnica Dubrovačkih knjižnica Katarina Palinić.

- Velika mi je čast i zadovoljstvo što je umjetnikovo prvo predstavljanje u našem gradu upravo u Dubrovačkim knjižnicama. Gospodin Rismondo bio je čest gost u našem gradu, ali u nekoj drugoj ulozi, kao svestrana ličnost bavio se, između ostalog, i vaterpolom i tako često posjećivao naš grad igrajući utakmice. Vjerujem da u ovo čudno vrijeme umjetnost svima dobro dođe kao neki melem - u ovo svemu što nas je snašlo, a večeras imamo čast i sreću da možemo uživati u čak dvije umjetnosti - u poeziju i u likovnoj umjetnosti, kazala je Palinić.

image
Ivan Viđen
Vedran Levi/Dubrovačke knjižnice

Povjesničar umjetnosti Ivan Viđen, autor teksta u katalogu, obratio se posjetiteljima.

- U ovim vremenima ne samo da nam umjetnost pomaže kao neki melem ili lijek, nego upravo ovakva umjetnost koja pokazuje nešto jednostavno, lijepo, obično pretvara se u pravi umjetnički doživljaj. Gospodin Rismondo i ja se nismo poznavali nego smo se upoznali kroz suradnju na ovom projektu Dubrovačkih knjižnica i ta suradnja natjerala me je da se educiram i otvorim haikuu koji sam u životu poznavao, naravno, vrlo općenito. To otvaranje tom nečemu što je u međuvremenu u našoj prirodi također je važna karakteristika u umjetnosti i nešto što u vremenu u kojemu živimo jako nedostaje. Mi u ovoj poplavi riječi, informacija, komunikacija koje su nam nadohvat ruke, jako malo jedni druge gledamo, slušamo i malo učimo jedni od drugih, a naročito malo učimo iz prirode. Ovdje izloženi triptisi, a i životni put gospodina Rismonda koji se otvorio učenju i gledanju nečemu što dolazi s Dalekog istoka mogu nam svima biti inspirativni. Upravo zato sam tekst u katalogu izložbe naslovio „Čista skromnost haiku poezije u sliku stavljena“. Važno je naglasiti da ovi triptisi slijede strukturu haikua. Mislim da je jako poticajno da Dubrovačke knjižnice u ovoj godini koja je proglašena Godinom čitanja imaju i ovakav likovni program, naglasio je Viđen.

U otvaranju je sudjelovao i akademik Luko Paljetak, autor drugog popratnog teksta u katalogu izložbe.

- Ako se zapitamo što je to haiku, poučeni svim onim što o tome možemo saznati iz literature i ono što sam mogao iz vlastitog iskustva pisanja haiku steći, valja reći da je to prije svega osjećaj. Osjećaj zgusnut u jedan ozareni trenutak u kojemu postajemo svjesni svoje veze s prirodom, s godišnjim dobima, s ljudima i riječima, s nekim naoko posve beznačajnim sitnicama svakodnevnog života koji nam bez te jasnoće, jasnosti i osjećajnosti promiču. Svoje veze sa svakim oblikom rada, kakav god on bio, upravo zbog te osjećajnosti daje dostojanstvo i vrijednost, radost, daje sklad. Sad je to, recimo, inzistiranje na krajnjoj čistoći - od one fizičke do metafizičke čistoće - jasnoće kompozicije haiku pjesme s beskrajnim osjećajem askeze, ekonomičnost u usporedbi sa sredstvima, u upotrebi sredstava izražavanja, bez ikakve primjene usporednih.

image
Ivan Viđen, Mihovil Rismondo i akademik Luko Paljetak
Vedran Levi/Dubrovačke knjižnice

- U haiku poeziji nema veznika „kao“, u njemu sve jest. On je plod japanskog 17. stoljeća i upravo  jest reakcija građanskog, ondašnjeg Japana. Haiku je sposobnost da stvari prvi put vidimo onakve kakve jesu. Bezbroj je aspekata haiku pjesme, među njima nije nevažan taj osjećaj osjećajnosti. Sve te osobine otkrilo nam je haiku slikarstvo majstora Rismonda. Haiku je rječju obuhvaćena slika, Rismondo radi obratno, on slikom hvata riječ i radi svoje trodijelne strukture, bljeskove haiku slike, zadržavajući krajnju oštrinu jer bez oštrine pogleda nećemo uspjeti vidjeti bit stvari. Kako kaže Bankei, haiku dugujemo prisutnosti onog nečeg nerođenog u nama koje je ukupnost svih stvarnosti: prošlosti, sadašnjosti i budućnosti i svih drugih međuodnosa. To je haiku, majstor Rismondo to savršeno postiže svojim likovnim trolišćem i tako sve više postaje majstor vječne usamljenosti. Nije on usamljen čovjek, dapače, on je vrlo društven čovjek, ali nije ta usamljenost izvan njega, nego je u njemu i iz te usamljenosti mogu nastati ovakve slike, inače ne bi mogle, izjavio je akademik Paljetak te nastavio:

- Neka nas ne zbunjuje jednostavnost ovih oblika. „U usamljenom gavranu što stoji na osušenoj grani stabla - oličen je veliki onostrani svijet“ - piše jedan od haiku majstora, a kao što danas znamo, to se vidi i kod E. A. Poea. Mihovil Rismondo uronio je u haiku duboko i sad kao Bashō može napisati: „Cijeli dan ševa/ pjevala je i nije / bilo joj dosta“. Čini se da ni njemu nije dosta, upravo takav način gledanja na svijet, on je bio sportaš koji je držao loptu u ruci kao da drži svijet u utakmici, koja je također, slična nekom čudnom društvenom haikuu, nekom obliku zena, u utakmici u kojoj čovjek ne pobjeđuje onoga drugoga, nego sebe. Naravno da majstor Rismondo u svom likovnom izričaju koristi i iskustvo višebojnih japanskih drvoreza koji su kao impresionizam i postimpresionizam osvojili čitavu Europu. Njegov likovni haikui nisu prikaz prirode, one su priroda, ovdje nije ništa „kao“, u haiku ne smije biti i nema „kao“ nego to jest. Ono što jest mora postojati, tu je smisao i mislim da je to majstor Rismondo postigao. Gledajući ove njegove radove, treba imati na umu stihove Moritakinua: „Nije toliko / u cvijetu koliko je / u nosu miris“, zaključio je Paljetak.

image
Mihovil Rismondo
Vedran Levi/Dubrovačke knjižnice

Nekoliko riječi rekao je i sam umjetnik koji je pozdravio posjetitelje te zahvalio djelatnicima Dubrovačkih knjižnica, Robertu Kralju, ravnateljici Jeleni Bogdanović, Paljetku i Viđenu, a posebno je zahvalio Paulini Peko Šalji jer bez nje izložbe ne bi bilo.

- Nadam se da ćete uživati u slikama koje sam napravio, kao što sam guštao kad sam ih stvarao. Priča o haikuu i mom radu nema kraja. Neću vam govoriti koliko sam sretan i ponosan što imam izložbu u gradu koji je svjetska i hrvatska perjanica na mnogim područjima. Za kraju, kazat ću jednu pjesmu, koja, iako nije haiku, na vrlo kratak i jezgrovit način izgovorit će vam sve ono to bih vam ja jako dugo pričao, a radi se o pjesmi vašeg kneza i pjesnika Šiška Menčetića koja glasi: „Višnji Bog na nebi, vladalac od zvizda / što stvori sam sebi, kad ovo nam izda?  - poručio je Rismondo.

Na kraju je akademik Paljetak splitskom umjetniku poklonio knjigu haikua o tenisu. Naime, u Dubrovniku je 1998. održan teniski turnir te je Paljetak bio zamoljen da napiše čitav niz haiku pjesama o tenisu, riječ je o rijetkom izdanju, ima ih samo desetak primjeraka pa je tim više ovaj dar vrjedniji.

image
Akademik Paljetak poklonio je splitskom umjetniku poseban dar
Vedran Levi/Dubrovačke knjižnice

Izložba se može pogledati do 20. rujna.   

item - id = 1126419
related id = 0 -> 1129150
related id = 1 -> 1128778
25. rujan 2021 22:43