Sat vremena nakon otvorenja izložbe Milana Konjovića „Emocionalne regije duha“ u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, umjetnički je niz nastavljen otvorenjem izložbe „Ptice i planine“ Katarine Ivanišin Kardum u Art radionici Lazareti. U ime domaćina okupljene je pozdravila Srdjana Cvijetić koja je naglasila kako u ARL-u još uvijek „osvajaju“ prostor u desetoj lađi te kako je postav prilično kompliciran, ali da su uspjeli postaviti izložbu navrijeme. Potom je s nekoliko rečenica umjetnica obrazložila koncept i ideju izložbe.
- Riječ je o izložbi koja je inače u rujnu bila postavljena u Galeriji umjetnina u Splitu gdje je prostor dosta veći pa je tu bilo dosta više izloženih radova i tehnički je bilo lakše postavljati u tom prostoru. Tema ptica je osjećanje na moj rad u Prirodoslovnom muzeju Dubrovnik u kojem sam radila od 2009. do 2014. i otkrila stare diorame s pticama prekrivene najlonom i smještene u muzejskom depou. Istovremeno sam naišla na crnobijele fotografije, stare nekoliko desetljeća, koje su dokumentacije tih ptica. Pticama sam se bavila te ih već izlagala nekoliko puta, prvi put u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik na poziv kustosice Petre Golušić, a nakon toga sam cijelom tom iskustvu posvetila knjigu u izdanju Art radionice Lazareti urednice Srdjane Cvijetić „De materia avium“ gdje jedan jako zanimljivi tekst napisala povjesničarka umjetnosti, Dubrovkinja Maris Šišević. Ptice su vrlo različite od planina, međutim, tako prekrivene najlonom, to jest zaustavljene u vremenu, preparirane ili na fotografiji ili kao fizički objekti ili kao slika fotografije, izazivaju vrlo sličan osjećaj kao pogled na planinu, rekla je Ivanišin Kardum te nastavila:
- Planina, priroda oko nas, pogotovo za nas odrasle u dubrovačkom, krškom kraju - stalno gledamo planinu: odozgor, odozdol, s mora, s leđa… Nekako uvijek djeluju kao da su nadohvat ruke, a opet kako im se približavamo, izmiču našem dohvatu i u ovom vidljivom svijetu našeg danas nešto su najstalnije osim zvijezda. Ptice su nastale u tehnici akvarela, ima jedan crtež u ugljenu, a planine su rađene u tehnici grafita i vode, znači mineral i voda, poput krškog kamena i vode. Kako se planine i formiraju tako se na neki način formira i ovaj rad. Iako to u prirodi traje na tisuće godina, u mom ateljeu to nastaje dosta brže. Cilj ovih radova nije da budu slikoviti prikaz planina, već na neki način ekvivalent barem djelića onog osjećaja koji dobijemo gledajući original. Uz to, izlažem i jedan imali dio naše obiteljske prirodoslovne zbirke koja je prikupljena kroz četiri generacije i to nije neka znanstvena zbirka, možda nisu ni svi predmeti posebno vrijedni u nekom materijalnom smislu, ali meni je vrlo važno u mom istraživačkom radu, priroda je za mene najveći izvor informiranja. Sami ti predmeti su ono od čega su ove planine na kraju krajeva i nastale, pojasnila je umjetnica.
Govoreći o postavu, umjetnica je otkrila kako je trebalo reducirati broj radova, tehnički je bilo vrlo zahtjevno, a navela je Ivanišin Kardum kako je „u Dubrovniku uvijek prekrasno izlagati“. Pored Cvijetić, zahvalila je Nikši Vukosaviću, Eti Kačić, Heleni Puhari, Luciji Vuković i Ani Žuveli. Dodala je kako je imala tim na kojem bi joj pozavidjeli i svjetski muzeji. Na kraju se zahvalila i bratu Krunoslavu Ivanišinu koji joj pomaže u svim projektima.
- Veza prirode i umjetnice prepoznaje se kao veza s prirodoslovljem, geometrijskim strukturama u prirodi i umjetnosti, pri čemu je priroda prilika za meditaciju i slikarsku imaginaciju pokrenutu u slikarskoj studiji Still Landscapes, Ptice, Planine. (…) Početak rada na seriji Still Landscapes u prirodoslovnom miljeu, kao i svekoliki rad autorice Katarine Ivanišin, navodi na veze prirodnih znanosti s umjetničkim radom. One vode u smjeru nouvelle critique, koja umjetnički rad smatra organizmom. (…) U knjizi Poetika prostora Gaston Bachelard nas poziva da upoznamo svoju nutrinu, svoje ja kroz prostore samoće, smatrajući da oslobađanjem od znanja i kulturne prošlosti možemo rasterećeni ući u svijet imaginacije. Slikarica Katarina Ivanišin Kardum također nas upućuje na vlastitu imaginaciju, koja nas može dovesti do poetske slike kao proizvoda duše najiskrenije povezane s prirodom. To je prostor koji nastaje doživljajem, dinamičan, živ.
- Kroz studiju prostora autorica uvodi prostor kao instrument analize bića. Struktura stvorenog prostora u slikama Katarine Ivanišin povezuje se sa strukturom čovjeka te postaje topografija našeg intimnog bića. U knjizi Poetika prostora Bachelard savjetuje da se prepustimo oslobodilačkoj samoći i da maštamo. Na taj zadatak upućuju nas radovi Ptice i Planine, vodeći nas na mjesta ispunjena prazninom, prostorom koji diše i obećava mir. Takva mjesta ne osiguravaju sreću, ali otvaraju mogućnost da se do nje dođe. (…)
Giangiorgio Pasqualotto u djelu Estetika praznine – Umjetnost i meditacija u kulturama Istoka analizira fenomen praznine, koja za njega nije samo fizička i estetska, već i moralna i mentalna. Praznina je prilika za meditaciju, prostor majstorske igre svijetlih i tamnih tonova te zvukova koje zamišljamo. Praznina je ono mjesto gdje ostaje prostora da se naše misli i duh slobodno kreću – da žive, napisala je Davorka Perić u popratnom tekstu.
Izložba se može pogledati do 25. studenog svakog radnog dana od 11 do 19 sati. bLu