Nakon teoretičarke književnosti Marije Ott Franolić, pjesnikinja Dorta Jagić bila je nova gošća u sklopu ciklusa Književnost u Lazaretima kojeg vodi i uređuje Staša Aras. Jagić se prije samog susreta s dubrovačkom publikom pridružila polaznicima Radionice kreativnog pisanja (kratka priča) koja se odvija u Lazaretima te ih tako počastila svojim prisustvom - kao pažljivi slušatelj i analizator tekstova. Osim što je njezina lirika okrunjena Goranovim vijencem za ukupan doprinos hrvatskoj poeziji, pjesnikinja je to koja je na pitanje o lakoći života slobodnjaka u jednom intervjuu za Jutarnji odvažno kazala:
- Nije lako. Ne znam, neki me smatraju ludom, a neki hrabrom što živim život slobodnjaka, a bez nekog sigurnog zaleđa ili uporišta. Istina je negdje u sredini. Pomalo sam luda, a pomalo hrabra. Odraslo dijete koje putuje i gleda. A kad ogladni, nakon romantičnog autorskog uživljavanja, mora na nekoj od tisuće blagajni gurnuti ruku i u džep... Ipak, prepoznala sam da moram ostati na putu pisanja ako ne želim propasti. Ali ne džepno, nego osobno. Jer džepne stvari uvijek nekako navru od raznih literarnih gaža. A kad se pogleda moj životopis, čini se ne vjerujem bez razloga u osobitu Božju brigu za pjesnike, putnike i djecu, istaknula je pjesnikinja.
Jagić je u Dubrovniku predstavila i svoje novo djelo.
- U razgovoru s Dortom apostrofirale su se mnoge teme iz hrvatske književnosti i statusa poezije danas. Povod gostovanju bilo je predstavljanje knjige eseja ”Veće od kuće” u izdanju Hene com. Dorta je na sebi svojstven buran i bujan način predstavila teme koje je u knjizi obradila. To je zbirka lirskih eseja, na pragu Matvejevićeve poetike, a koja se bavi marginaliziranim temama ljudi, gradova i mjesta. To su priče o ljepoti koje izmiču pogledu u svakodnevici. Dorta je pisala o hotelima, slastičarnicama, okretištima, lučkim krčmama, slastičarnicama, grobljima uvijek izvlačeći na površinu ono skriveno, lijepo i bolno. Na pjesničkoj večeri bilo je riječi o pjesničkim nagradama, putovanjima, odnosu struktura prema poeziji koja ipak ima uzvišeno mjesto u umjetnostima, navela je Aras.
Gošća je na kraju pročitala nekoliko svojih eseja, ali i pjesama. Međutim, ono što gostovanje čini posebnim i pomalo intimnim, jest činjenica kako je Jagić upravo na rođendan održala pjesničku večer u Dubrovniku te kao prava slavljenica počastila sve svoje ”goste” stihovima, poetskim i proznim (po)slasticama. bLu