Društveni i poslovni aspekt
Iza Muzeja smještenog u bivšem kompleksu TUP-a, stoji tim mladih entuzijasta: Ivan Lujo, Kristina Mirošević, Nino Glavinić, Tomi Šoletić, Marko Mijatović, Marko Soče, Marin Glavinić, Hrvoje Margaretić i Krešimir Glavinić. Ususret prvoj godišnjici Muzeja, Krešimir, Nino i Kristina za 'Dubrovački' su otkrili kako im je protekla prva godina.
- Kad pogledamo iza sebe, a imajući u vidu da ovaj projekt ima izražena dva aspekta s kojih je potrebno sagledati godinu, kao muzej – onaj društveni aspekt, a kao privatni muzej – poslovni aspekt, možemo reći da je s pozicije društvenog aspekta bila stvarno izvrsna i da je premašila sva naša očekivanja, od reakcije lokalne zajednice, preko komentara stranih posjetitelja pa do mišljenja struke i suradnje s istom. Trenutačno dovršavamo upis muzeja u državni registar muzeja čime bismo (barem koliko mi znamo) postali prvi privatni muzej u tom registru. Na najpoznatijoj svjetskoj putničkoj platformi Tripadvisor upravo naš muzej drži prvo mjesto na listi najboljih muzeja u Hrvatskoj prema ocjenama posjetitelja, kandidati smo za nagradu Luigi Micheletti Europske muzejske zajednice za najbolji novi muzej/interpretacijski centar s temom povijesti 20. stoljeća. S poslovnog aspekta, godina je bila u razini nekih realnih očekivanja, neiskusni u tom poslovnom svijetu, ova nas je godina naučila jako puno toga, ističu.
Tijekom posljednjih 365 dana, mnogima je Muzej bio nezaobilazna točka - kako tijekom toplijih, ali bome i hladnijih mjeseci.
- Kontinuirano radimo anketu s našim posjetiteljima kako bismo imali uvid u ove podatke. U prvoj godini imali smo oko 15 tisuća posjetitelja, od kojih je oko 4 tisuće bilo iz naše Županije, a ostatak čine domaći i strani posjetitelji. Većinu ipak čine strani posjetitelji, što je i logično, imajući u vidu broj stanovnika Dubrovnika. Ljetni mjeseci su svakako po broju posjetitelja bili bolji, ali nam je drago da smo i zimi bili otvoreni, te da smo uspjeli napraviti par događanja u muzeju koja su bila odlično posjećena i na taj način kulturna događanja izveli izvan zidina i približili ih ljudima u ovom dijelu grada. Također, naši malobrojni zimski turisti su nas posjećivali u nemalom broju pa smo tako pridonijeli i gradu u proširenju zimske turističke ponude te produljenju sezone. Što se tiče vidljivosti, domaći posjetitelji su za nas čuli prvenstveno preko lokalnih novina i portala ili u razgovoru s bližnjima, dok nas stranci najviše pronalaze putem interneta, ali i po preporuci sugrađana, pogotovo onih koji rade u turizma, te se ovim putem svima njima želimo i zahvaliti na tome, objašnjavaju.
Reakcije povjesničara su pozitivne
Svakako je važno i kako reagiraju oni koji posjete Muzej.
- Reakcije su uglavnom stvarno izvrsne, a ovisno o vrsti posjetitelja, mladi, stariji, domaći, strani razlikuju se i područja interesa. Ono što se može istaknuti kao svima zanimljivo jest interaktivni pristup prezentaciji te naša aplikacija za proširenu stvarnost, ali i objektivan prikaz, koncept i način pričanja priče o socijalizmu u Hrvatskoj. Mladima i strancima je možda najzanimljivije sjesti u Yuga, dok je domaćima i starijima zanimljiv dio postava koji se bavi svakodnevnim životom, gdje se mogu podsjetiti na predmete iz njihova djetinjstva.
Nije ih mimoišla ni mišljenje stručnjaka.
- Reakcije povjesničara, bar one za koje mi znamo poput prof. dr. sc. Vjerana Pavlakovića, prof. dr. sc. Dragana Markovine ili naše prof. Kiti Jurica-Korde, su sve pozitivne (što ne znači da se slažu sa svim izloženim), te su i oni naglasili našu objektivnost, sveobuhvatnost i nezaziranje od ''škakljivih tema''. Svjesni samo da sigurno postoje i oni nezadovoljni, ali do nas takvi komentari nisu stigli. Osim povjesničara, htjeli bismo istaknuti i da su se neki naši istaknuti muzeolozi i kustosi poput prof. Tomislava Šole također iznimno zadovoljni našim postavom, dodaju ovi mladi ljudi, otkrivaju Krešimir, Nina i Kristina.
Prva godina bila je i godina iznenađenja i razočarenja.
- Najviše nas je iznenadila podrška naših sugrađana, broj pozitivnih komentara domaćih posjetitelja i općenito u koliko velikom broju su nas posjetili. Ono čega smo dijelom i bili svjesni, i što smo ovim projektom htjeli promijeniti, ali što nas je ipak nekako najviše razočaralo jest do koje mjere se Dubrovnik van našeg grada percipira samo kao stara gradska jezgra, dok ostali dijelovi grada ostaju praktički nevidljivi i postoje tek kao neki servis staroj gradskoj jezgri s restoranima, kolodvorom, hotelima i plažama. Po našem mišljenju, ostali dijelovi grada imaju svoju ljepotu, povijest i izrazitu kulturnu i društvenu vrijednost, koja nažalost uglavnom ostaje skrivena, upozoravaju.
Kad su otvarali Muzej bilo je skeptika, neki su išli toliko daleko da su ih posve neopravdano etiketirali kao 'jugonostalgičare'.
- Oni skeptici koji su nas ipak odlučili posjetiti većinom jesu promijenili mišljenje, o onim drugima nema smisla ni govoriti.
Doživjeli su mnoštvo anegdota, posebno od furesta koji se iznenade na najrazličitije načine.
- Ljudi se prisjete raznih stvari ili događaja iz svoje prošlosti, pa je tako bilo i jako puno anegdota te je teško sada izdvojiti jednu od njih. Što se stranaca tiče, oni se najviše iznenade sličnošću vlastitih i jugoslavenskih utilitarnih predmeta i namještaja iz 60-ih i 70-ih, što samo govori o iskrivljenosti predodžbe koju oni imaju o socijalizmu na ovom području, pojašnjavaju.
Iz svega su izvukli i osobnu lekciju.
- Kako je svatko od nas zadužen za svoje područje, svačije iskustvo je drugačije, ipak svi smo vjerojatno najviše naučili o vođenju jednog ovako velikog projekta.
Jedno sigurno, broj eksponata ne prestaje rasti.
- Postav se konstantno nadopunjuje, ovim putem bismo zahvalili svima koji su nam donirali eksponate. Jako nas puno lokalnih ljudi zove, to nas je ugodno iznenadilo, zahvalni su Krešimir, Nino i Kristina.
Prodaja TUP-a
Prvu godišnjicu Muzej će, nažalost, dočekati u jeku epidemije koronavirusa.
- Koronakriza jako utječe na nas kao i na sve ostale. Budućnost Muzeja je nažalost upitna u ovakvom obliku, zatvoreni smo, pitanje je kada ćemo moći biti otvoreni i kako ćemo raditi. Muzej nije državni i država ga ne pomaže, održava se od prodaje ulaznica, za prostor se plaća najam i kao mlad muzej nismo imali vremena za akumuliranje značajnijih sredstava.
- Trenutno smo sve podredili preživljavanju, sva preostala sredstva smo preusmjerili na plaćanje najma i napravili tri moguća scenarija. Prvi, kojemu se nadamo, ostanak je u prostoru TUP-a, drugi plan je pronalazak drugog adekvatnog prostora u gradu, a onaj najmanje željeni je zatvaranje i preseljenje muzeja u neki drugi grad. Bitno je naglasiti da muzej nije prostor (iako smo s ovim prostorom bili jako zadovoljni jer je autentičan), muzej je koncept i on se može seliti kao što se i mnoge druge izložbe i muzeji sele i putuju, dodaju.
U međuvremenu je i kompleks TUP-a stavljen na bubanj.
- Prodaja TUP-a je bila realnost i kad smo pokretali ovaj projekt. Jedan od ciljeva našeg projekta bio je naglasiti važnost TUP-a za grad i mišljenja smo da, ako se TUP već mora prodati, Grad Dubrovnik treba kupiti taj kompleks i time riješiti mnoge probleme oko prostornih i skladišnih kapaciteta, a nastaviti poticati transformaciju TUP-a u novi urbani, kulturni, kreativni i društveni centar grada u kojem se već sada nalaze muzej, rock akademija, plesna i aerobik dvorana, uredi raznih udruga, digitalna tiskara, jedna meštarska radionica, noćni klub, glazbeni studio, nekoliko dizajnerskih studija, IT tvrtke, kafić i pivovara. Svjesni smo da je to u ovom trenutku teško ostvarivo, poručuju.
Na kraju se samo po sebi nameće pitanje mogu li posjetitelji očekivati neka iznenađenja i novitete?
- Teško je sada u ovoj situaciji išta planirati, ali prije izbijanja pandemije već je bilo dogovoreno proširenje na još jedan prostor koji bi se transformirao u multifunkcionalnu dvoranu za predavanja, projekcije, povremene izložbe, čitaonicu i dnevni boravak za druženje i razmjenu ideja. Također, ove zime smo preuredili dio postojećeg postava, ulazni dio i muzejsku suvenirnicu koju smo također dopunili novim zanimljivim i jedinstvenim dizajnerskim i ekološkim proizvodima, zaključuju ovi mladi ljudi.
Ostaje nada da će Muzej opstati pa barem drugu i sve sljedeće godišnjice, dočekati u daleko zahvalnijim okolnostima.