Dubrovačka slikarica-grafičarka Anabel Zanze predstavila je u Galeriji Dulčić Masle Pulitika knjigu „Pogled iznutra (Čitati s razumijevanjem) / View from Inside (Close Reading)“. Pored autorice, djelo su predstavili v.d. ravnatelja Umjetničke galerije Dubrovnik Marin Ivanović, sveučilišna nastavnica Katja Bakija, povjesničarka umjetnosti Iva Körbler te povjesničar umjetnosti Igor Zidić.
Najprije je Ivanović pažnju okupljenih skrenuo na dvije slike, a riječ je o djelima hrvatskog slikara Šime Perića. Naime, 98-godišnji slikar odlučio je brojna djela pokloniti hrvatskim galerijama i muzejima, a upravo su zahvaljujući Zidiću i Zanzi, dvije njegove slike završile u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik. Zidić je ispričao kako se slikar rodio u Čileu davne 1920., kako je kao dječak putovao od Južne Amerike do Europe odnosno od Čilea do Hrvatske, kako je naučio govoriti španjolski i hrvatski. Pred početak Drugog svjetskog rata trajno se nastanio u Hrvatskoj. U ratu je završio u partizanima, a poslije rata upisao je Akademiju za primijenjenu umjetnost u Beogradu da bi po dolasku u Zagreb radio u radionici Krste Hegedušića. Zidić je naglasio kako Perić nikada nije bio komercijalni slikar te kako slikarstvo pokazuje u ozbiljnome svijetlu. Istakao je Zidić kako slikar vodi dva života jer se, s jedne strane intenzivno bavi freskama, a s druge strane, tehnike koje tim bavljenjem usavršava primjenjuje u svom modernom izričaju. Ivanović je naglasio kako inače nije običaj ustanove isticati donacije, ali se ovim predstavljanjem ukazala lijepa prilika. Dodao je kako je donacija umjetnina Umjetničkoj galeriji bilo ove i protekle godine, primjerice neka svoja djela darovala je i sama Zanze.
Nakon likovnog uvoda, krenulo je književno predstavljanje. Za knjigu je Ivanović ustvrdio kako se radi o kratkim zapisima u kojima autorica piše o svojim umjetničkim procesima, o pojavama unutar umjetnosti, o pojedinačnim umjetničkim djelima, ali isto tako, knjiga je bogata brojnim reprodukcijama njezinih slika. Podcrtao je Ivanović kako je riječ o sadržajnoj i intrigantnoj knjizi koja se može pohvaliti zanimljivim pogledima na umjetnosti te lucidnošću tekstova.
Bakija je okupljene ukratko upoznala s likom i djelom autorice. Navela je kako Zanze otvara prostor svoje knjige te kako u knjizi vlada ambivalentan odnos između teksta i slika. Prema njezinim riječima, knjiga na kreativan način isprepliće pisanje i slikanje, likovnost i tekstualnost.
Körbler je kazala kako između nje i umjetnice već dugo vremena vlada lijepo i rijetkom razumijevanje koje je u međuvremenu preraslo u prijateljstvo. Podsjetila je kako je Zanze donijela „svježinu i kreativna rješenja unutar slike“. Pojasnila je povjesničarka umjetnosti kako Zanze poštuje i cijeni svog promatrača, ne pristupa mu bahato ili s neke pseudointelektualne pozicije. Ukratko, ona s njim želi uspostaviti dijalog. Mišljenja je Körbler kako u Zanzinim slikama i kolažima nema „hinjene ili svjesne praznine jer ona i između riječi traži neki novi smisao što je čini jednom od najzanimljivih hrvatskih umjetnica.“ Izrazila je Körbler želju da se autorica knjige počne pisati poeziju i da njezino lik i djelo budu prezentirani izvan granica Hrvatske.
Zidić je pak zaključio kako on neće reći da je slikarica jedna od „naj, naj“ te kako on nije profesor koji će joj dati ocjenu ili napisati pohvalnicu, njega više zanima sam proces stvaranja. Poručio je kako u njezinoj knjizi već ima poezije te da će je, uz malo više hrabrosti, u budućnosti biti još više. Sve u Zanzinoj knjizi ide prema sintezi, za nju je i tekst likovna činjenica. Otkrio je Zidić kako mnogi njezini kritičari koji je godinama prate ne znaju kako oslikava površine i pri tome sebi stvara „teškoće“ što Zidić izuzetno cijeni. Naime, preko muke dolazi do rezultata što je dio njezinog poetičnog procesa.
Zanze je na kraju priznala kako ni u školi nije bila suviše entuzijastična kada je riječ o lektiri, poslala je poruku da publika ništa od nje ne očekuje, da će iscijediti tri rečenice zbog majke, da će se ponašati kao fikus te se nada da je neće progutati panika. bLu