U Galeriji Dulčić Masle Pulitika otvorena je izložba "Dubrovački koloristi 1918. – 1945." Riječ je o izboru radova dubrovačkih slikara iz Umjetničke galerije Dubrovnik čija djelatnost pada negdje do pred kraj Drugog svjetskog rata.
Odabirom iz zbirke predstavljaju se djela Ignjata Joba, Ivana Ettorea, Gabra Rajčevića, Nika Miljana, Božidara Rašice i Marka Rašice koji su na dubrovačkom području najdjelatniji u razdoblju između dva rata. Budući da Umjetnička galerija posjeduje pozamašan broj radova navedenih umjetnika, svaki autor je predstavljen s nekoliko najreprezentativnijih radova u vremenskom okviru koji odgovara konceptu izložbe.
Ravnatelj Galerije Tonko Smokvina uputio je okupljenima par uvodnih riječi.
- Ovo je izložba kojom Umjetnička galerija Dubrovnik zaključuje ovu izazovnu i na koncu uspješnu godinu. Izložbe iz zbirke, pa tako i ova, uvijek iznova podsjećaju na vrijednost i kvalitetu građe kojom raspolaže Umjetnička galerija i neprestano, iznova i na pozitivan način pokazuje potrebu za valoriziranjem iste. Izložba daje uvid u samo jedan mali dio bogatog nasljeđa te će sigurno ostaviti snažan dojam na promatrača. Riječ je o 23 izložena djela iz zbirke i pisma koja su posuđena iz privatne kolekcije, kazao je Smokvina zahvalivši Gradu Dubrovniku, Ministarstvu kulture i medija, medijima na praćenju, brojnim vanjskim suradnicima Galerije, ali i svim zaposlenicima Umjetničke galerije.
Kustosica izložbe je kustosica UGD Andrea Batinić Ivanković.
- Predstavljamo izbor radova iz fundusa Umjetničke galerije i to pojedinih umjetnika koji su, rekla bih, najdjelatniji bili u tom razdoblju između dvaju svjetskih ratova. Naravno, neki od njih ostali su djelovati, čak su intenzivnije nastavili stvarati nakon 1945. dok je nekima život vrlo brzo završio upravo u tom periodu. Riječ je o prvom dubrovačkom kolorističkom krugu odnosno dubrovačkom trolistu – Gabru Rajčeviću, Ivanu Ettoreu i Marku Rašici. Društvene prilike u Dubrovniku u tom međuratnom razdoblju bila su vremena ratnih kataklizmi i u Dubrovniku su se tada umjetnici najviše bili okupljeni oko estetičara, likovnjaka i konzervatora Koste Strajnića koji je nesebično podučavao mlade umjetnike, a koji su 20-ih godina 20. stoljeća krenuli tim svojim vlastitim putem koji je postao južnjački specifikum, dubrovački koloristički krug odnosno ekspresivni kolorizam.
- Naime, slikarstvo Gabra Rajčevića možemo okarakterizirati kao snažno, dominantno slikarstvo snažnih, intenzivnih boja. Isto tako, to je slikarstvo u kojemu donosi metaforu ljudske zbilje, a glavna tematika koju prikazuje su krajolici, mrtve prirode i portreti. Koliko god su te boje dosta intenzivne, s druge strane, u Rajčevićevim djelima isto tako možemo pronaći pojedine note melankolije. Ivan Ettore je u svom kratkom životnom periodu ostavio značajna djela, ne samo za dubrovačku, već i za hrvatsku umjetnost uopće. Pejzažizam koji je osnova njegovog slikarstva, način na koji to radi, zapravo, ima dosta senzibiliteta za tu kromatsku gustoću, čistoću i način na koji tretira plohu gotovo je neoekspresionistički. Marko Rašica je djelovao dosta dugo, svi njegovi radovi vezani su uz njegov rodni kraj - Mediteran, ne čudi da su motivi uvijek grebeni, nebo nad morem, more kao takvo i priobalni pejzaž. Te teme su ostale svojevrsni signum Rašičina slikarstva. Uz djelovanje tog prvog dubrovačkog trolista, svakako je zanimljivo zapaziti i djelovanje dubrovačkog arhitekta, urbanista i scenografa Božidara Rašice, kao i dubrovačkog umjetnika Nika Miljana. Mogli bismo se osvrnuti na portret Koste Strajnića od Rašice u kojemu autor koristi široku paletu vrlo intenzivnih boja, dok recimo, kad gledamo Miljana s druge strane, on koristi nešto blage boje, umiruje tu kromatiku, taj tonalitet boje kako bi dao poseban ugođaj atmosferi slike. Svakako bih istaknula važnost i pojavu takoreći rodonačelnika dubrovačkog međuratnog kolorizma, a riječ je o Ignjatu Jobu. U njegovim radovima boja je temeljni gradivni element slike, ona je zapravo glavni prijenosnik i katalizator svih mentalnih i vizualnih energija i fluktuacija. Također, u nekim njegovim pejzažima gotovo kao da se osjeća taj jedan bruegelovski utjecaj, zaista malo izgledaju nadnaravno dok drugi njegovi radovi, uglavnom portreti, mrtve prirode i pejzaži imaju tu jednu psihološku notu odnosno prikazuju njegovo unutarnje stanje duše i tijela.
- Dio ove izložbe je jedan segment koji nije iz Umjetničke galerije, a zapravo je u privatnom vlasništvu u Dubrovniku - riječ je o pismima Ignjata Joba i njegove kćerke Marije iz jedne mladenačke ljubavi. Riječ je o njihovoj međusobnoj korespondenciji i zapravo je u tim pismima zanimljivo iščitati način, sve životne okolnosti o kojima on piše i u kojima se nalazi u tom zaista teškom razdoblju u kojem se tada živjelo i zapravo govori o svim svojim unutarnjim strahovima, tjeskobama, ogoljuje svoju dušu i da se iščitati da ga ljubav prema slikarstvu i prema kćeri održava na životu.
- Dubrovački koloristi zaista su svojim slikarskim ostvarenjima ostavili jedan zaista veliki trag koji nas vraća u prošlost i tom osjećaju pripadnosti gradu, a isto tako, otvara prostore budućnosti jer su svojim ostvarenjima utjecali na nove generacije, pa tako otvaramo izložbu u Galeriji Dulčić Masle Pulitika a to je drugi dubrovački trolist. Osjeća se taj utjecaj u suvremenoj umjetnosti našeg podneblja, zaključila je Batinić Ivanković.
Izložba ostaje otvorena do 30. siječnja 2022.