Ali. Ali, ako se prisjetimo pretprograma Igara objavljenog na Kandeloru, zaključit ćemo da nas i nije očekivalo posebno glazbeno uzbuđenje. Dakle, nije epidemiološka situacija za sve kriva!
Hrvatski umjetnici i hrvatski skladatelji
Glazbeni je dio sadržavao osam koncerata – uključujući završni - dva plesa i jednu obljetničku večer. Nastupili su klavirist Aljoša Jurinić, klavirski trio Eusebius, klavirski duo Ivančić/Cikojević s gostujućim umjetnicima, Kvartet Papandopulo, Dubrovački simfonijski orkestar s dirigenticom Nil Venditti i solistom Marijanom Đuzelom, mezzosopranistica Janja Vuletić i gitarist Maroje Brčić, brojni dubrovački izvođači udruženi u projekt „Dubrovnik na glazbenoj hridi“ te na završnom ispred Katedrale Orkestar HRT-a, dirigent Ivo Lipanović, sopranistica Lana Kos, bariton Željko Lučić i Mješoviti zbor Libertas. „Gore“ i „Zagrljaj“ naslovi su plesnih večeri a Ženska klapa FA Linđo proslavila je 20 godina postojanja.
Beethovenova godina obilježena je na Juranićevom recitalu i nastupu DSO- a, a čuli smo puno domaće glazbe. Skladatelji Dubravko Detoni, Zoran Juranić, Gordan Tudor (član Kvarteta Papandopulo) i Petar Obradović nazočili su koncertima na kojima su izvedena njihova djela. Djela Papandopula i Obradovića bila su najčešće zastupljena u programu. Istaknimo kako je skladatelj Petar Obradović, Dubrovčanin, dobitnik ovogodišnje nagrade Orlando za glazbu.
Papandopulove tri Studije odlično je interpretirao Kvartet Papandopulo ali je medijski izuzetno zvučno najavljivana izvedba plesne suite Horoskop za dva klavira i udaraljke u izvedbi Ivančić/Cikojević bila naporna zbog predugih čitanih uvoda.
Obradovićev Petrichor briljantno je odsvirao Kvartet Papandopulo, a istaknimo izvedbu Detonijeve skladbe Zovu me Tryor u interpretaciji klavirskog trija Eusebius. Inače, koncert Kvarteta Papandopulo (četiri saksofona) zbog osmišljenog programa i vrsnih izvedbi predstavlja glazbeni vrh Igara. Većina je koncerata zadovoljila određene kriterije, jer ne možemo govoriti niti o jačem kvalitativnom padu ali niti o jačoj konkurenciji.
Bez bitnih programskih informacija
Pretpostavljamo da je financijska situacija izazvala štednju na svemu, pa tako i na broju stranica programske knjižice. To znači da je program imao jednu stranicu na kojoj su bila djela, kratke biografije izvođača i sponzori. Ali ako je program bio duži, odnosno, ako je nabrajanje stavaka zauzelo veći prostor, onda za podatke o umjetnicima nije bilo mjesta. Međutim, još je gore što uz skladbe nisu bile, makar u par riječi, navedene neke bitne informacije. Recimo, uz praizvedbu Juranićeve skladbe Pjesmice sa dna škrinje. Kao i uz Papandopulov Koncert za ksilofon i gudače (solist Filip Merčep) podatak da je djelo posvećeno DSO-u i njegovom članu Janu Lotku.
A najgore je, ipak, što za ples Gore održan na Gracu uopće nije bilo programske knjižice! Tako članovi Zagrebačkog plesnog ansambla nemaju uspomenu s nastupa na Igrama a publika nije doznala ni njihova ni imena suradnika. Recimo kako na dnu svake knjižice stoji upozorenje: tekst Dine Puhovski o večerašnjem programu dostupan je na w.w.w.dubrovnik-festival.hr/hr/program. Ima li to smisla?
DSO: Tri greške u jednoj odluci
Kad se već prekrajao program najavljen u veljači, onda se mogao više angažirati DSO koji je, istaknimo, ipak nastupao tijekom ovoga ljeta i to u vlastitom ili nečijem drugom aranžmanu. Prisjetimo se da je u prijašnjim sezonama Orkestar svirao više puta. Dakle, ove godine jedan koncert i to na Gracu sa solistom klaviristom! Gradac je čaroban, ali je bez akustične školjke neupotrebljiv za glazbene izvedbe jer zvuk nije kompaktan, raspršuje se i imate dojam da izvođači ne čuju jedni druge. Ali se čuje svaki šum i svako okretanje notne stranice! A na Gradac je trebalo dopotezati i klavir. Solist Marijan Đuzel, naravno, nije mogao biti motiviran zbog uvjeta u kojima je nastupao, pa njegova interpretacija Beethovenovog Petog klavirskog koncerta nije ostavila poseban dojam. Dirigentica Nil Vendetti bila je izrazito pričljiva (čitaj: prepričljiva!). I često je pretjerala u detaljima i osobnim razmišljanjima.
Međutim, Dubrovački simfonijski orkestar je dobio Grand Prix. U sezoni u kojoj je održao jedan jedini koncert koji ga je, zbog prostornih uvjeta, predstavio lošije nego na ijednim Igrama dosad? Je li se nagradom željela ublažiti greška?
Sukob interesa
Sukob interesa je možda svakodnevna pojava ali se ovom prilikom prešla mjera. Naime, dva od tri člana ocjenjivačkog suda za glazbu nagrade Orlando sudjelovala su na dva koncerta Igara. Međutim, oni su i zaposlenici DSO-a koji je dobio Grand Prix. Napravljen je presedan jer nagrada Orlando nije dodijeljena izvođaču, kako je to uvijek bilo do ove godine, već skladatelju.
Stoga moramo ispraviti netočnu tvrdnju sa svečane dodjele u Sponzi: skladatelj Boris Papandopulo nije 1986. dobio nagradu Orlando već Grand Prix. A to je razlika. A najveći je propust što u obrazloženju od strane ocjenjivačkog suda ništa nije rečeno ni o izvedbama tri Obradovićeve skladbe održane na tri različita koncerta, kao niti slova o njegovoj osebujnoj i zanimljivoj glazbi. Imate li pitanja?
Za kraj
Epidemiološka situacija je sigurno odredila ovogodišnji glazbeni program. Neka i dalje ostane manje koncerata ali ekskluzivnih i visoko kvalitetnih. Nadamo se da će u tom smjeru Dubrovnik zaploviti sljedeće godine.