Po uvodnim riječima Adriana Ivičevića, uskoro će se u Dubrovniku ponovno osnovati Glazbena mladež čije je sjedište u Zagrebu a međunarodno u Briselu. U početku bi djelovala unutar Grada i Županije, a kasnije bi, s obzirom na okolnosti i podršku, gradila i nacionalne i međunarodne veze. Jedan od planova je i osnivanje Komornog orkestra mladih a s vremenom i Omladinske filharmonije. A mi se nadamo da će pri tom biti mjesta i za ostale umjetnosti i interese kojima se mladi bave – baš kao što je prije tridesetak godina tadašnja Muzička omladina u Dubrovniku cvjetala u bogatstvu i širini sadržaja i to za sve uzraste i izvođača i publike.
Za ovu je prigodu oformljen orkestar kojega su činili srednjoškolci Umjetničke škole Luke Sorkočevića, bivši učenici a sadašnji studenti glazbe ali i oni koji su završili srednjoškolsko glazbeno obrazovanje i neće biti profesionalni glazbenici ali su pomogli sudjelovanjem u orkestru i ujedno osvježili uspomene. Koncertom je ravnao Slobodan Begić, ravnatelj Škole ali i osoba, kako je Ivičević istakao, koja itekako podržava inicijativu vezanu za Glazbenu mladež.
Epidemiološka situacija je odredila da se koncert održi u parku Umjetničke škole. Pa su se članovi Orkestra smjestili na dva platoa , odnosno dvije tarace ispod prozora školskih ureda. Dakle, na putu za čarobni đardin okruženi s dva raskošna stabla naranče. Publika se razmilila u svim pravcima, tako da su neki bili na nekoj od skala, na donjoj i gornjoj taraci od đardina kao na prozorima učionica na prvom katu. Bila je to impresivna slika u mirnoj dubrovačkoj noći,na trenutak je izgledalo da glazba, izvođači i publika nemaju dodirnih točaka sa stvarnom situacijom iza kamenoga zida.
Program je, što je također odredila epidemiološka situacija, bio kraći nego je uobičajeno, nešto manje od školskog sata. Čuli smo prvi stavak, Allegro con brio iz Beethovenove Simfonije br.5 u c-molu, Piazzollin Tango cafe 1930 u kojoj je solist bio violončelist Adrian Ivičević koji je vrlo muzikalno vodio svoju dionicu, Završno kolo iz Gotovčeve opere Ero s onoga svijeta, Šostakovičev Valcer br.2, Hačaturjanov Ples sablji i Brahmsov Mađarski ples br.5.
Neodoljiva je bila mladost na podiju pa se koncert pretvorio u opušteno i ugodno glazbeno druženje. U prostoru koji smo „iz nevolje“ otkrili, a koji pruža velike mogućnosti i za izvođače i za publiku i vizualno i akustično. U njemu se i govor i glazba čuje odlično i razgovijetno.
Nadamo se da će ovakvih večeri biti što više i da će oni koji kroje kulturnu ili bilo kakvu kartu Grada, biti od pomoći i podrške. Te da će ponekad biti i u publici kako bi osjetili tu snagu glazbe i snagu mladih koji na najbolji način prkose ovim čudnim životnim uvjetima.