Povodom 355. obljetnice Velike trešnje u Kneževom je dvoru organiziran prigodan program pod nazivom "Velika trešnja u Dvoru". Najprije je djelatnica Dubrovačkih muzeja, doktorica znanosti Ana Prohaska Vlahinić održala predavanje o Velikoj trešnji u kontekstu demografskih gubitaka. Na početku je kazala kako je u povijesnoj jezgri u trenutku razornog potresa prema teoriji Stjepana Krivošića živjelo 5 tisuća, a prema procjeni Nenada Vekarića 4470 ljudi. Krivošić navodi kako je potres preživjelo 25, a Vekarić 42 posto stanovništva. Najviše je stradao dio Grada oko place i Ulice od Puča, oštećeni su Knežev dvor, crkva sv. Vlaha, romanička katedrala u potpunosti je srušena, a Sponza, zvonik i crkva sv. Spasa kao i zidine najmanje su oštećeni.
Povijesni izvori govore o tome kako su se goleme stijene sa Srđa strovalile sa Srđa i uništile sve pred sobom, a izbili su nakon potresa požari koji su uništili ono što je od Dubrovnika ostalo. Potom je nastupilo razdoblje beznađa i pljačke, predavačica je navela kako su brojni Dubrovčani pobjegli u okolna područja, pobjegla je i preživjela vlastela, ali su i vlastela i građani podjednako sudjelovali u pljački. Svjedoci pišu kako bi se ljude koji su bili zarobljeni ispod ruševina najprije opljačkalo, a potom spasilo. Doslovno se pljačkalo sve što se moglo. Ustvrdila je Prohaska Vlahinić kako se dogodila demografska katastrofa, poginuo je tadašnji knez Šimun Getaldić, članovi Velikog i Malog vijeća, a ukupan broj poginulih temelji se na pretpostavkama jer nikad nije napravljen popis žrtava.
Bio je to teški politički i gospodarski udarac za Dubrovačku Republiku koji je uzrokovao najveću krizu u njezinoj povijesti. Ekonomski oslabljena i demografski desetkovana, Republika je bila prepuštena mletačkim i osmanskim pretenzijama. No, važnu ulogu je opet odigrala dubrovačka diplomacija, a Dubrovčani su se najprije obratili papi Aleksandru VII., naravno, tražeći pomoć, uvećavali su broj poginulih.
Nakon Velike trešnje gradske vizure su doživjele veliku promjenu, trajno je smanjena iskoristivost stambenog prostora, izgrađene su nove građevine, a Prohaska Vlahinić je dodala kako se stanovništvo povijesne jezgre nakon kataklizme uspjelo oporaviti, ali nikad više nije dosegnula svoj maksimalni broj stanovnika od 7 tisuća koji je imala u 15. stoljeću, u vrijeme gospodarskog procvata Republike.
Nakon predavanja prikazana je 3D animacija potresa, a potom je župski autor Vedran Mezei predstavio svoju drugu knjigu "Treći ključ", bila je ovo prva dubrovačka promocija, prva je bila u listopadu 2020. na taraci ljetnikovca Bettera u Mlinima. Objasnio je Mezei kako knjiga prati dvije radnje, povijesnu i suvremenu, one se isprepliću, a ona povijesna vezana je upravo za 1667. jer radnja knjige počinje u rano jutro 6. travnja 1667. Poručio je Mezei kako knjiga propituje slobodu u različitim društvenim i povijesnim okolnostima, a ispričao i neke anegdote vezane za knjigu i njezin nastanak.
Na pitanje zašto se nakon promocije knjige "Tu sam! Sedam priča na putu do odredišta" koja je u travnju 2018. bila u Dvorani Visia odlučio za predstavljanje u Dvoru, Mezei je u šali kazao kako je to zbog ljubavi prema mačkama!
Naveo je primjer Marojice Kaboge, povijesne ličnosti koja se spominje u knjizi, a koja je nakon ubojstva jednog senatora završila u tamnici upravo u Dvoru gdje je provela pet godina. Prvog travnja Kaboga je predao molbu za pomilovanje o čemu se trebalo odlučivati upravo 6. travnja 1667., ali je Velika trešnja to spriječila te je potres Kabogi pomogao da se izbavi iz zatvora. Objasnio je Mezei kako je Dvor prepun zanimljivosti o Velikoj trešnji, a što je opet poveznica s njegovom knjigom.
Spomenuto je kako Mezei organizira povijesne šetnje kroz Mline, sve do tamošnjeg ljetnikovca Bettera koji je također vezan uz radnju "Trećeg ključa" a gdje je navodno boravio i dolazio čuveni dubrovački i hrvatski znanstvenik Ruđer Bošković. Na taj se način turisti mogu bolje upoznati s brojnim povijesnim zanimljivostima tog kraja.
Mezei je iskoristio priliku i predstavio svoju autorsku pjesmu "Kao retaj srca". Za spot pjesme iskoristio je snimke Grada iz 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća jer se i sam sjeća odlazaka iz Župe u Grad kako bi se obavili brojni poslovi, od šišanja pa do posjećivanja place i brojnih obrta kojih je tada bilo u Gradu, a sada ih više nema. Pjesma govori o odlasku jedne mlade djevojke koja ljeti iz Župe dubrovačke dolazi u Grad prodavati grah.
Moderatorica večeri bila je Suzi Sokol, a glazbeno su događaj uveličali članovi dua Lingua Franca Nastasja Palčok (violončelo) i Pero Bender (gitara). Upriličena je degustacija vina vinarije Zoro te promotivna prodaja engleskog i hrvatskog izdanja knjige "Treći ključ" i suvenira obrta "Basta mi", a sav prihod namijenjen je Udruzi roditelja djece s poteškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom "Dva skalina".
Organizatori događaja bili su udruga "Dva skalina", Dubrovački muzeji i izdavačka kuća Ibis grafika.