Književnost nam je potrebnija nego ikad, kao veza sa stvarnim životom. Smatra to nagrađivani skandinavski pisac Karl Ove Knausgård koji u jednoj od svojih knjiga pita, „nije li književnost jedino mjesto gdje je moguće biti apsolutno iskren”. U Mjesecu knjige donosimo preporuke šestero ljudi različitih zanimanja i profila koji vole čitati, neki od njih i pisati.
Kristina Mirošević, grafička i produkt dizajnerica, suosnivačica Muzeja crvene povijesti u Dubrovniku, preporučuje:
Irvin D. Yalom: "Krvnik ljubavi i ostale psihoterapijske novele"
„Kako se bliži hladnije vrijeme, a mi sve više postajemo okrenuti unutarnjoj introspekciji, preporučila bih jednu knjigu baš za ovaj predstojeći period – ‘Krvnik ljubavi i ostale psihoterapijske novele‘, autora poznatog američkog psihoterapeuta i književnika Irvina D. Yaloma.
‘Krvnik ljubavi‘ roman je sastavljen od serije istinitih priča iz njegove ordinacije te nudi pronicljiv uvid u deset pacijenata, iz svih društvenih slojeva, koji su se okrenuli terapiji. “Svih deset je patilo od uobičajenih problema svakodnevnog života: usamljenosti, samoprezira, impotencije, migrene, seksualne kompulzivnosti, pretilosti, hipertenzije, tuge, iscrpljujuće ljubavne opsesije, promjene raspoloženja, depresije. Ipak, nekako ("nekako" koji se odvija drugačije u svakoj priči), terapija je otkrila duboke korijene ovih svakodnevnih problema - korijene koji se protežu do temelja postojanja". Način na koji doktor Yalom piše o svojim pacijentima s najvećim poštovanjem i zanimanjem, psihološke procese i obrate koji pratimo te način kako kroz svakog od njih iščitava i sebe, čini ovu knjigu upravo jednom od onih koju koja vas natjera da je pročitate u dahu, ali i nakon što se završili s čitanjem ostavlja dug mentalni trag i puno materijala za razmišljanje”.
Paolo Tišljarić, ravnatelj Kazališta Marina Držića i redatelj:
„Knjige su, naravno, obilježile moj život, prate me od djetinjstva, stalni su izvor inspiracije za moj umjetnički rad, kao i pratitelji na putovanjima, prijatelji u javnom prijevozu, savršena dekoracija za zidu moje sobe… Moja biblioteka broji gotovo 1000 naslova, a evo nekoliko koje su trenutno na mom noćnom ormariću:
1. Margaret Atwood: "Sluškinjina priča"
Roman koji duboko i bolno ispituje granice ideologije. Podsjeća na vrijednost ljudske slobode koja je neotuđivi dio naše osobe.
2. Carol Ruiz Zafon: "Grad od pare"
Dirljiva zbirka kratkih priča, od kojih zastaje dah. Ujedno i posljednja objavljena knjiga jednog od mojih omiljenih romanopisaca.
3. Haruki Murakami: "Norveška šuma"
Norveška šuma najpoznatiji je roman Harukija Murakamija, kultna knjiga koja je sve donedavno bila najveći japanski bestseler uopće. Čitati ovu knjigu za mene je kao putovanje kroz vlastitu mladost, kao i lijepe i ružne uspomene”.
Marijana Aksić Vitković, glasnogovornica Grada Dubrovnika, preporučuje:
„Svjetlo koje ne vidimo”, Anthony Doerr
„Knjiga koju ću pamtiti. Pripovjedački predivna, priča drukčiju priču iz razdoblja Drugog svjetskog rata, o dvoje iznimnih mladih ljudi koji u surovim životnim okolnostima, osobnim i globalnim, nalaze ispravan put. Svaka priča za sebe, obje posebne, dirljive, dodiruju se u jednom trenutku mijenjajući tijek osobnih života, možda i tijek povijesti.
Knjiga koja podučava, o mnogočemu, snazi uma prvenstveno, o tome koliko roditelj može učiniti za svoje dijete i zauvijek mu usaditi osjećaj vrijednosti, koliko sustav može izuzetnog pojedinca upotrijebiti na najgori mogući način – u svrhu rata, no kako ispravan um uvijek nađe i način za pravilne odabire. Uči i o povijesti, manje poznatim činjenicama, o morskim organizmima i radio-valovima, a grad Saint-Malo opisan je tako da ga nakon čitanja ovog romana zaista želim i uživo vidjeti.
Pripovjedačko umijeće autora, američkog književnika Anthonya Doerra, osvojilo me prvo u njegovoj knjizi ‘‘Grad u oblacima‘‘, zbog čega sam potražila i druga njegova djela i naišla na pravi dragulj – ‘‘Svjetlo koje ne vidimo‘‘. Roman je s istraživanjem nastajao čak 10 godina te je ovjenčan Pulitzerovom nagradom za 2015. godinu”.
Vedran Levi, zaposlenik Dubrovačkih knjižnica i fotograf, preporučuje:
Frank Herbert: „Dina”
„Serijal „Dina“ američkog pisca Franka Herberta čitao sam krajem devedesetih. U svijetu koji je stvorio, koliko god on spadao u fantastiku, itekako bi se moglo naći poveznica s današnjim događajima. Priznat ću kako je cijeli serijal dosta intenzivan i zahtjevan za čitati, pogotovo na engleskom. Herbert je mislio na svaki detalj i kroz knjigu dotaknuo mnoge sfere od politike, religije, ekonomije, filozofije, tehnologije, sve što muči i današnje ljude. Dubina misli, kompleksnost i poveznice s mogućim budućim događanjima su me oduševile. Prva knjiga, koja je već nekoliko puta ekranizirana, najpitkija je od svih. Ako nemate vremena i koncentracije, nemojte se upuštati u ovaj serijal koji će vas izmučiti samom količinom likova koji se pojavljuju”.
Boris Njavro, predsjednik Društva dubrovačkih pisaca i ravnatelj Muškog učeničkog doma Dubrovnik, preporučuje:
„Teško pitanje, jer teško je izabrati nešto najbolje u velikom izboru ponuđenog, od anketa naj nogometaš, naj košarkaš, naj film, naj glumac/ica, naj... Možda bi lakše bilo odgovoriti najdraži/najbolji pisac, tu sabireš cjelokupno djelo, tu bi odmah odgovorio Ivo Andrić, za mene najveći i najbolji pisac kroz povijest književnosti; svaka riječ, naravno i rečenica mu je... za vratit se ponovno njemu. Ili Friedrich Nietzche, filozof obrata, igre i strasti, kojem se uvijek vraćam, bar na brzinu kao vlastiti restart, njegovim „Citatima“ u prijevodu i uredničkim izborom iz svih mu dijela našeg sugrađanina Maria Kopića. A opet i ovo - kroz život nas je najviše naučio strip „Alan Ford“, ponudivši nam filozofiju novog doba! Ipak, vratimo se pitanju: kao studente učili su nas kako je temelj povijesti književnosti ekipa Sofoklo/Dante/Shakespeare/Dostojevski, pa onda, kad se već bira baš i samo jedna knjiga - neka to bude Fjodor Dostojevski i njegov roman „Braća Karamazovi“! Književno vrhunsko djelo, filozofsko/religijska promišljanja, očito ga je čitao i Nietzche, imao je utjecaj na mnoge filozofe i pisce, nešto neponovljivo čemu se stalno treba vraćati, posebno kad se uđe u neke brojem velike godine života. Dakle, „Braća Karamazovi“ je u ovoj anketi za mene najbolji roman i iskrena preporuka za čitanje”.
Veronika Šmanjak, ravnateljica Osnovne škole Marina Držića, prof. hrvatskog te talijanskog jezika i književnosti, preporučuje:
Elif Shafak
„Kao prvo, ovo je ime književnice, ne naslov knjige. Međutim, nakon što sam zamoljena da napišem popis od par knjiga koje bih preporučila za čitanje, pojavilo mi se u mislima ime Elif Shafak. S njezinim se romanima družim duži niz godina i svaki je izvrstan na svoj način. Za ovu ću prigodu spomenuti samo jedan, i to posljednji koji sam pročitala – „Otok nestalih stabala“. Riječ je o potresnoj i dirljivoj priči Kostasa i Defne, dvoje mladih i zaljubljenih Ciprana razdvojenih granicom koja razdvaja i sam Cipar na dva dijela – onaj grčki, kršćanski s jedne strane te onaj turski, muslimanski s druge. Kao što smo mnogo puta svjedoci i u životu i u literaturi, pokazuje se da ljubav ne poznaje granice. Kostas i Defne odlaze s Cipra tražeći svoju sreću u zajedničkome životu u Engleskoj, ali i odlazak od svojih korijena nosi cijenu s kojom će se morati nositi. Vrijeme radnje mijenja se i prebacuje iz doba mladosti dvoje zaljubljenih do vremena kada kao obitelj već šesnaest godina žive u Engleskoj. Mijenjaju se i osobe pripovjedača, a kao meni vrlo zanimljivu činjenicu spomenula bih da je jedan od pripovjedača stablo smokve koje je Kostas, inače botaničar, prenio iz Cipra u Englesku i zasadio ga u obiteljskome vrtu. Vjerujem da ćete, kada pročitate ovu prekrasno napisanu knjigu o ljubavi, podjelama, nadilaženju predrasuda i prepreka, povijesti i ekološkoj svijesti, poželjeti pročitati još koji roman Elif Shafak. Toplo preporučujem.
Tara Westover: „Obrazovana“
Ovo je jedna od najpotresnijih knjiga koje sam pročitala u posljednjih nekoliko godina. Dodatnu težinu ovome atributu daje i činjenica da se radi o memoarima. Spisateljica nam daje subjektivan uvid u svoje odrastanje u ruralnom dijelu države Idaho u mormonskoj obitelji koja živi bez određenih blagodati suvremenoga svijeta. Sam život udaljen od civilizacije, nalik Waldenu i životu u šumi, meni ne zvuči tako loše, naprotiv. Međutim, ovdje smo svjedoci odrastanja bez formalnoga obrazovanja, bez korištenja usluga moderne medicine, a uza svakodnevnu indoktrinaciju da će s dolaskom novoga tisućljeća doći do smaka svijeta, za koji se obitelj svakodnevno priprema. Westover čitateljima nudi vrlo detaljne opise mučne svakodnevice koje ona kao pripovjedačica i sudionica događaja, čini mi se, uglavnom doživljava kao uobičajene pojave, barem na početku. Mnogo je toga što vas može šokirati u ovoj knjizi - puna je brutalnih scena i situacija s kojima se mlada Tara nosi kako zna, uglavnom prestrašeno i povlačeći se u sebe, česti su prikazi obiteljskoga nasilja uzrokovanoga očevim i bratovim psihičkim bolestima, a nezaobilazan je i vjerski fanatizam koji izbija iz skoro svake stranice. „Obrazovana” nudi detaljan prikaz djetinjstva Tare Westover i njezina neuobičajenoga obrazovanja - tek sa sedamnaest godina ona prvi put ulazi u učionicu te svojom upornošću i voljom nadoknađuje propušteno. Uspijeva se upisati na mormonski fakultet u Idahu te kasnije dolazi čak do Harvarda i Oxforda. Preporučujem ovu knjigu jer na poseban način pokazuje koliko je obrazovanje važno, koliko je bitno s vremena na vrijeme promijeniti perspektivu te koliko nam čvrsta volja za promjenom može služiti kao vjetar u leđa čak i kada nam se početna situacija čini bezizlaznom.
Maja Lunde: „Povijest pčela“
Svi znamo Einsteinovu izjavu prema kojoj nama kao vrsti ostaje samo četiri godine života nestane li pčela. Ova, kao i ostale zabrinjavajuće činjenice o životu na Zemlji i klimatskim promjenama, navela je norvešku književnicu Maju Lunde na pisanje tzv. Klimatske tetralogije, čiji je „Povijest pčela” prvi dio (a po meni, od dosad objavljena tri dijela, i najbolji). Roman prati tri obitelji pčelara koje žive na tri različita mjesta (Engleska, SAD, Kina) u tri različita vremenska razdoblja (sredina 19. stoljeća, početak i kraj 21. stoljeća). Na ovaj način Lunde nam daje uvid u prošlost, sadašnjost i budućnost pčelarstva. Uz iznošenje priča o trima generacijama pčelara spisateljica nam predstavlja međuljudske odnose, odnos ljudi prema pčelama te očeva i majki prema djeci, a sve to uza stalno prisutno osvjetljavanje čovjekove veze s prirodom. Kakvo god bilo vaše razmišljanje i stav prema klimatskim promjenama i očuvanju bioraznolikosti, ova će vas knjiga progoniti i prosvijetliti ako joj pristupite s dovoljnom pažnjom. Bilo da ste ljubitelji meda i uzgoja pčela ili mislite da je naše oduzimanje njihove hrane okrutno, jedna je stvar jasna, a nju nam Lunde prenosi ovom knjigom, kao i ostalima iz ciklusa - ono sto radimo Zemlji, radimo sebi. Poziva nas na promišljanje i suosjećajnije ponašanje prema našemu zajedničkom domu”.
U Europskoj godini mladih, mladima je posvećen i Mjesec hrvatske knjige 2022. Ovogodišnja tema je Generacija K, s naglaskom na knjigu i knjižnicu, a odabrani moto je: Misli na sebe – čitaj! U Mjesecu hrvatske knjige, Dubrovačke knjižnice i ove godine osiguravaju besplatan povrat knjiga u svim ograncima do 15. studenoga 2022. „Prisjetite se naslova koji se i dalje nalaze na vašim policama te vas molimo da iskoristite priliku i vratite posuđene knjige kako bi pronašle put do ostalih korisnika”, poručuju iz Dubrovačkih knjižnica. Inače, upisnina i godišnja članarina u Dubrovačkim knjižnicama je samo 10 kuna!