Dubrovačka slikarica Marijana Hure otvorila je u prizemlju Narodne knjižnice Grad svoju prvu samostalnu izložbu pod nazivom "Tragovi". Izložba se sastoji od četrnaest radova koji su nastali u protekle dvije godine, dvije slike su izvedene kombiniranom tehnikom, a ostale tehnikom akrila na platnu. Tema umjetničkih radova su stabla. U ime domaćina, okupljene je pozdravila glasnogovornica Dubrovačkih knjižnica, Andrea Oberan. Na izložbi je govorio predsjednik Dubrovačke udruge likovnih umjetnika (DULU) Valter Kožul.
- Riječ je o radovima s motivom drveta, motivom grane koji pričaju priču o životu. Marijana Hure je dugogodišnja članica Dubrovačke udruge likovnih umjetnika, sudjelovala je na brojnim našim skupnim izložbama i likovnim kolonijama, vrlo je aktivna u Udruzi i svojim radom i kvalitetnom umjetnošću doprinosi našoj Udruzi. Kao kolegica, profesionalno, mogu reći da je ona duboko u moru, u velikom plavetnilu za razliku od ove umjetnosti koju vidite ovdje gdje je čvrsto 'na zemlji'. Bez obzira na brojne privatne i profesionalne obaveze, nalazi vrijeme za kvalitetnu umjetnost, kvalitetno se trudi tome posvetiti i uveseljava nas ovako kvalitetnom izložbom i zato hvala Marijani i hvala vama što ste došli, kazao je Kožul te pročitao ulomak predgovora iz kataloga izložbe autorice Diane Rajić:
- Odabravši stabla kao temu, kao da nam želi prizvati u sjećanje neraskidivu sponu između zemlje, koju korijenjem svojim grle i neba kojemu grane, kao ruke pružaju. Simbol postojanja i vječnosti, početka i kraja, kroz objedinjenje sva četiri elementa.
U tom propitivanju postojanja kroz bogatstvo likovnog izričaja, susrećemo i kromatsko i akromatsko, ekspresivnost i kolorizam, precizan crtež i čistu liniju. Proputovanje je to umjetnošću od tonskog slikarstva do minucioznog crteža. Kroz nekoliko objedinjenih ciklusa slika, vidimo stabla puna života, tek propupali list, stoljetne naplavine, drvo na izdisaju… Lica postojanja, prepuna simbolike. U prvoj skupini, antropomorfno granje i korijenje, nalik na aktove plamtećih boja u strasnom zagrljaju priziva novi život, bivajući tako samo sebi suprotnost. Element vatre, koloristički i gestualno dominantan, ostvaren je gipkom linijom i prožet raskošnom, plamtećom toplinom boje. Skulpturalnost oblika ovdje susreće samu granicu apstrakcije. Na onim platnima gdje izbliza biva prikazan otisak minulih vremena, kiša i vjetrova, gusti, neprozirni impasto naborane kore biva prigušen isprekidanim, crnim linijama, na taj način smirujući kompoziciju i dovodeći je u ravnotežu. Na nekolicini akromatskih slika dolazi do izražaja istančano opažanje detalja i precizan, pomno rađen crtež, koji tvori čvrstu strukturu. Linija, zabilježena u drhtaju lista, smjelo prelazi u plohu. Gotovo oksimoronski izazov oku nalazi se na slikama suhog debla na pozadini intenzivne boje. U prikazima kore stabala, tad je vidljiva gotovo asketska reduciranost poteza, a monokromija pozadine ističe trodimenzionalnost prikaza, napisala je Rajić.
Autorica je otkrila kako je uopće došlo do izložbe.
- Bilo je vrlo iznenada jer se oslobodio prostor u Knjižnici tako da ima jedno deset dana da sam dobila prostor i u prvi moment mi je bio šok, ali na kraju je sve dobro prošlo. U zadnje dvije godine intrigiraju me stabla, kako puno šetam po prirodi povremeno ih slikam, inače volim prirodu. Stabla su mi poveznica između živog i neživog, tu je ta kora koja štiti život stabla. Na nekim slikama je stablo živo, na nekim je od tog njegovog života ostala samo kora tako da me ta tema najviše zanimala i proteže se kroz moje radove. "Tragovi" su nekad tragovi života, nekad vremena, kako stablo raste, ono ostavlja te tragove kroz koru, kad stablo umre, ostavlja tragove, život u biti ostavlja tragove kroz tu koru stabla, pojasnila je umjetnica koja ne krije svoju ljubav prema bojama:
- Kroz boje se izražavam, ima raznih tehnika, raznih boja... Na izložbi ima crno-bijelih slika, a ima slika s baš jarkim bojama tako da je to u biti ovisilo o mom raspoloženju, o muzici koju sam slušala za vrijeme slikanja, nekako ta boja 'izlazi sama' za vrijeme slikanja. Najviše vremena oduzme razmišljanje o slici, kad imam koncept onda to ide brzo jer radim sa špatulom, u biti stabla za vrijeme rada 'sama izlaze' kroz sliku. Ili, u planu mi bude jedno, a na kraju izađe nešto potpuno drugo. I ta kora je zahvalna jer se u biti sama stvara kroz rad. Akril mi najviše odgovara jer se boja brzo suši, kako nanesem tako i ostane, ona je u biti dosta ekspresivna, dosta se mogu izražavati s njom jer je čvrsta i ostaje na platnu. Zahvalna sam svima koji su mi pomogli u organizaciji ove izložbe, to je stvarno bilo u vrlo kratkom vremenu, sretna sam i ponosna što sam uspjela to ostvariti, rekla je umjetnica, zahvalivši svim posjetiteljima, autorici predgovora te Valteru Kožulu, Robertu Kralju i Marti Baće na pomoći prilikom postavljanja izložbe.
Izložba ostaje otvorena do 25. ožujka, radnim danima od ponedjeljka do petka od 8 do 19 sati.