Hrvatski umjetnici Nikola Fabijanić (sopran saksofon), Gordan Tudor (alt saksofon), Goran Jurković (tenor saksofon) i Tomislav Žužak (bariton saksofon) diplomanti su Muzičke akademije u Zagrebu u klasi prof. Dragana Sremeca i od 2013. godine se njihov komorni sastav zove Papandopulo kvartet. Kvartet se specijalizirao za izvođenje hrvatske glazbe, pogotovo suvremene, a njegovi članovi se bave i pedagoškim radom te priređuju brojne seminare, škole, susrete i smotre saksofonista.
Nastup Kvarteta Papandopulo na 71.Dubrovačkim ljetnim igrama je, nažalost, imao najmanje brojnu publiku do sada, tako da je Knežev dvor bio gotovo poluprazan. Šteta, jer se zaista imalo što čuti pa smo mogli uživati od početka do kraja večeri!
Koncert je izveden bez uobičajene pauze, a Kvartet je izveo šest skladbi, po tri hrvatskih i stranih skladatelja. Na početku smo čuli Kvartet Pierre-Max Duboisa i zatim Tintamarre također francuskog skladatelja Régis Campoa. Nakon Tri scene koje potpisuje član Kvarteta Gordan Tudor izvedene su Tri studije B. Papandopula koje su u originalu pisane za klavir a koje je Ivan Batoš obradio za četiri saksofona. Pretposljednja skladba bila je Petrichor dubrovačkog trubača i skladatelja Petra Obradovića, a posljednja Rossini za četvero G. Rossinija u aranžmanu G. Di Bacca. Ovom koncertu su prisustvovala dva skladatelja -Tudor na podiju i Obradović u publici -što je nastupu dalo svečanu notu.
S rečenicom-dvije su nas članovi Kvarteta informirali o najvažnijim detaljima vezanim uz svako djelo. Bilo je to kratko i šarmantno obraćanje publici s kojom su odmah na početku uspostavili vrlo topao i srdačan odnos. Svaka je interpretacija imala visoki izvedbeni naboj i to bez i najmanjeg zastoja u intenzitetu. Članovi Kvarteta su pokazali izrazitu uigranost, zvukovnu izbalansiranost i muzikalnost, po potrebi duhovitost, a tehnička perfekcija svakog od člana te znanje i talent za komorno jedinstvo, ovoj večeri priskrbljuju najlaskavije epitete. Dodamo li tome opuštenost bez i trunka patetike kakvom nas znaju zasuti poneki izvođači, ovaj koncert možemo smatrati zaokruženim umjetničkim doživljajem punim pozitivnih značajki. U istom su duhu odsvirana i dva glazbena dodatka, a po reakciji publike ih je moglo bit i puno više. Bili su to Patchwork P.Geissa i Ausencia G.Bregovića ( obrada T.Žužak).
I po trajanju, i po odabiru programa kao i po kvaliteti izvedbe, ovaj je koncert zaista po mjeri elitnog ljetnog festivala. Napomenimo kako je Knežev dvor potpuno surađivao s četiri saksofona i omogućio da se u najboljem omjeru - bilo solo bilo u raznim formacijama - zvuk lijepo pronosi prostorom.
Kvartet Papandopulo je ovim nastupom pokazao sve odlike studioznog, kvalitetnog i zanimljivog komornog sastava. Pa bi u glazbenom programu Igara i s daleko jačom konkurencijom- koja je bila pravilo u nekim davnim, davnim sezonama! - bio u samom vrhu.