Najveći hrvatski slikar Vlaho Bukovac preminuo je prije točno stotinu godina, no njegovi su radovi još uvijek mamac za publiku, te kolekcionare. O tome svjedoči nevjerojatan interes za izložbu “Korijeni i krila. Vlaho Bukovac u Zagrebu, Cavtatu i Beču od 1893. do 1903.” koju je u zagrebačkoj Galeriji Klovićevi dvori u prvih deset dana od svečanog otvorenja razgledalo više od pet tisuća posjetitelja. Ostaje otvorena do 22. svibnja i na njoj se može steći duboki uvid u stvaralaštvo autora iz njegove najplodnije faze kada je Vlaho Bukovac postao nezaobilazno ime u europskom kulturnom krugu, prenosi Gloria.
“Sto pedeset izloženih slika donosi cjelovitu priču o najplodonosnijem razdoblju Bukovčeva stvaralaštva”, govori autorica izložbe dr. sc. Petra Vugrinec, koja nas je provela kroz izložbu i objasnila kontekst nastanka najvažnijih umjetnikovih radova.
Vlaho Bukovac rođen je u Cavtatu 4. srpnja 1855. u skromnoj obrtničkoj obitelji. Otac mu je bio Talijan, majka Hrvatica, a akvarele je počeo slikati i prodavati za krajcar u ranom djetinjstvu. Stric Frano ga je kao desetogodišnjaka poveo sa sobom u Ameriku, a nakon njegove iznenadne smrti stričeva udovica nije mu više željela plaćati školovanje i prehranjivati ga, nego je Vlahu poslala u centar za preodgoj maloljetnika u kojem su mu društvo bili - prijestupnici.
Bez novca i zanimanja vratio se kući u Cavtat i zaposlio kao pomorac na liniji Carigrad-Odesa-Liverpool, a 1873. s bratom Jozom odlazi u Peru, pa ponovno trbuhom za kruhom u San Francisco, gdje se izdržavao služenjem u gostionici Filipa Tripala, te radom u fotografskom ateljeu gdje je retuširao fotografije i počeo portretirati.
Zahvaljujući podršci dubrovačkog pjesnika grofa Mede Pucića i potpori Josipa Juraja Strossmayera odlazi u Pariz na školovanje i to u u klasu Alexandera Cabanela, jednog od najzvučnijih imena druge polovice 19. stoljeća, a 1893. dolazi u Zagreb privučen vladinim narudžbama.
Prije svega narudžbom kompozicije “Gundulićev san”, ali i portretima dobrostojećih obitelji tadašnje privredne elite, što mu je omogućilo da sebi i obitelji osigura egzistenciju.
"U to doba se Bukovac vjenčao sa suprugom Jelicom, s kojom je dobio četvero djece. Nakon medenog mjeseca u Engleskoj i Parizu, u Zagrebu su stanovali na raznim adresama, u najamnim zgradama obitelji Vranyczany i Pongratz, dok na kraju na Tomislavovom trgu nije našao zemljište i izgradio vlastitu najamnu kuću s ateljeom u dvorištu”, priča Petra Vugrinec.
Dodaje kako je Bukovac bio kozmopolit i poliglot, iznimno šarmantan čovjek magnetske privlačnosti koji je svojom pojavom, baš kao i slikama oduševljavao javnost i publiku.
“Bukovac je pokretač svih relevantnih zbivanja koja hrvatsku likovnu umjetnost uvode u epohu modernosti. Oko sebe je okupio koloniju umjetnika iz čega nastaje tzv. Zagrebačka škola, pokretač je izgradnje šest likovnih ateljea, što je jezgra buduće Akademije likovne umjetnosti. Zahvaljujući njegovom zalaganju da se hrvatska umjetnost predstavi na Milenijskoj izložbi u Budimpešti 1896. sagrađen je izložbeni paviljon čija je željezna konstrukcija poslužila za podizanje Umjetničkog paviljona. Autor je prve profesionalne izložbe u palači Akademije znanosti i umjetnosti koja je bila nevjerojatno posjećena i zapažena...”, nabraja Vugrinec jnjegove zasluge i dodaje kako je u tom razdoblju Bukovac portretirao najvažnije protagoniste gospodarskog razvitka i izgradnje Zagreba nakon potresa 1880, navodi Gloria.