StoryEditor
KulturaATRIJ PALAČE SPONZA

Ivona Šimunović dubrovačkoj publici predstavila svoju slikarsku "Oporuku": Talent i ideje koje su ‘tinjale‘ napokon su našle svoj prostor

Piše Bruno Lucić
3. svibnja 2022. - 22:42

U atriju palače Sponza otvorena je izložba "Oporuka" dubrovačke akademske slikarice Ivone Šimunović. Kustosica izložbe i autorica predgovora je Jelena Tamindžija Donnart.

image
Božo Radić/Cropix

- Kao što ste vidjeli, naziv izložbe je "Oporuka" i bilo nam je vrlo zanimljivo vidjeti reakcije ljudi koji su nas odmah pitali o čemu se radi, zašto naziv "Oporuka"?! U najavi nismo htjeli previše otkriti jer smo vam htjeli dati priliku da sami otkrijete neke ikonološke znakove oporuke u Ivoninim radovima. Ikonološke znakove koje odmah možete vidjeti u oporukama su primjerice 'mrlje' na radovima koji se mogu iščitavati kao otisci prstiju, ali i kao kraljevski žigovi, nešto što je vezano uz ikonologiju oporuke. Kao što vidimo na triptihu, tu je i ljubičasta boja koja je inače vezana za oporuku, u kršćanskog ikonolgiji sljedeća boja koja se u koroti koristi nakon crne je upravo ljubičasta boja. Zašto se oporuka veže uz Ivonine radove?! Tijekom višemjesečnih razgovora o izložbi, pripremi kataloga, neprestano smo se vraćali na tu žensku perspektivu, na ženski pogled na svijet i uopće ulogu žena u povijesti i ulogu žena u današnjem društvu. Kao što znamo, žene su uvijek bile te koje su čuvale tradiciju, čuvale običaje, one su zapravo na neki način predstavnice usmene književnosti i sve ono što danas imamo i što nazivamo tradicijom i običajima, rekla je kustosica te dodala:

image
Božo Radić/Cropix

- Ivona u ovom slučaju propituje položaj žena u društvu na način da smo mi kao žene na neki način primorane na razdoblja čekanja, razdoblja u kojim moramo 'stati na kočnicu' i napraviti nužnu stanku, bilo u profesionalnom ili privatnom životu. U katalogu navodim poveznicu s rimskom božicom Vestom koja je bila božica ognjišta i srca. Svećenice u hramu u Rimskom Carstvu su uvijek čuvale taj plamen koji bi trebao tinjati. Taj plamen odnosno ta Vesta je nekako ono što svi mi nosimo u sebi, bilo da se radi o ženskom pismu ili uopće o muškim jedinkama. I nakon tih stanki treba imati vjetar u leđa odnosno tu jednu slobodu, taj dotok kisika kako bi se taj plamen u potpunosti rasplamsao. Ivona je dočekala taj jedan trenutak, taj talent i sve te ideje koje su tinjale u sebi napokon su našle prostor gdje se mogu predstaviti na jednoj platformi, a njezina platforma su bile platno i uljane boje. Uljane boje tretira na način da ih pokušava ukrotiti, obuzdati jer su uljane boje zahtjevna tehnika. Iako ih pokušava obuzdati, one opet nekako pronalaze svoj prostor i Ivona to u svim svojim radovima preispituje. Među većim formatima možete naći manje, to je serija "Snovi" koja se neprestano provlači kroz Ivonine izložbe i to su kao sličice iz novčanika, izdvojeni detalji, kao šum iz glazbene kompozicije ili detalj iz likovne kompozicije koji nije točno specificiran, nego više jedan detalj u magli, fragmentirani snovi kojih se ne sjećamo dobro nego iz tih fragmenata nastojimo konstruirati narativ. To je upravo ono što Ivona nastoji stvoriti ovom izložbom, stvoriti vizualni kod po kojemu ćemo se prepoznati. Završila bih s rečenicom spisateljice Danijele Crljen čiju knjigu krasi naslovnica Ivone Šimunović i koja je točno navela da: "Gradovi, kao i ljudi, rastu onoliko koliko im mi sami dopustimo" - rekla je Tamindžija Donnart zahvalivši voditelju Galerije Forum Feđi Gavriloviću jer se izložba nakon Dubrovnika u rujnu 'seli' u Galeriju Forum.

image

Ivona Šimunović

Božo Radić/Cropix

Autorica je zahvalila svima koji su na bilo koji način sudjelovali u realizaciji izložbe, ali i okupljenima na dolasku.

- Ovo je prirodni ciklus, možda nastavak na moju prošlu izložbu "Rascjepi stvarnosti". Ciklus je nastajao u zadnje dvije godine, sastoji je od 21 rada većeg i manjeg formata, riječ o uljima na platnu, ali i tri manja rada nastalih 2018. koji nisu izlagani u Dubrovniku. Cijeli ciklus nazvala sam "Oporuka", znam da taj pojam za sebe veže negativnu konotaciju jer znamo svi što je oporuka: jedan vrlo jaki pisani dokument kojim oporučitelj raspolaže u onom trenutku kad dođe kraj. Međutim, meni je taj moćni naziv poslužio kao metafora, ali ne do kraja. Ipak se radi o nekakvom nasljeđivanju, o nasljeđivanju onih stvari koji preko generacija, preko koljena dobivamo i koje ostavljamo za sobom, to više stvari psihološkog karaktera. To je onaj trenutak kad u svome djetetu vidimo sebe ili svoju majku. Istina, to je jedna 'ženska priča', jedno putovanje, jedno superponiranje u sebe, ta riječ superponiranje ili 'superponere' s latinskog dosta je bliska mojem slikarstvu. To je preslagivanje, to znači slagati nešto jedno na drugo, više se koristi u fizici, ali mi je jako blisko sa slikarstvom i s onim što radim. Svaka moja slika ima bezbroj naslaga: jedna na drugu, jedna priča na drugu, jedan život na drugi dok se dođe do konkretne stvarnosti, pojasnila je autorica te dodala:

image
Božo Radić/Cropix

- Istovremeno radim na više djela i vjerojatno radim jednu, drugu, treću i onda taj rad završim na četvrtoj slici i to je uvijek takav proces. Nekad to traje mjesec, dva, nekad tri, pokušavam pronaći neke svoje prostore i jako je teško u moru apstrakcije biti originalan. Međutim, za baviti se slikarstvom, konkretno apstraktnim slikarstvom, morate biti jako dobar poznavatelj povijesti slikarstva. Ja radim, radim i dođem do nekog prostora koji je dobar, koji može podnijeti kritički sud, ali nije moj. Znam da ga moram napustiti i to napuštanje znači 'rušenje' kompletne slike, kompletne kompozicije i idem dalje. I tako opet tražim svoj prostor, 'rušim', tražim... U apstraktnom slikarstvu morate dosta misliti, ono ne smije biti 'lijeno'. Nekad kažem da više razmišljam nego što slikam, sliku gledam mjesecima i u glavi zamišljam što bi trebalo napraviti. Kad sam vidjela Sponzu ovako punu, ostaje mi jedna potvrda i obaveza da i dalje nastavim raditi ovo što radim, poručila je umjetnica.

Izložbu je otvorila dogradonačelnica Jelka Tepšić.

image

Julijana Antić Brautović, Mato Brautović i Nikolina Pozniak

Božo Radić/Cropix

- Jako je važno da naši likovni umjetnici i svi oni koji u Dubrovniku stvaraju kulturne projekte i kojima se svi mi dičimo i volimo ih pogledati, da to podijele s ostalima i stoga nas osobito veseli što ove godine Ivona ide u Zagreb sa svojom izložbom i što će to biti jedna od nekoliko izložaba posvećenih Dubrovčanima i njihovim djelima koje će biti predstavljene u Zagrebu. Bila sam među onima koji su pitali zašto "Oporuka", a nadam se da će ova simbolična izložba biti "Oporuka 1" i da će biti još "Oporuka". Definitivno, oporuke ne znače kraj, ono što mene osobno fascinira da tako krhke žene stvaraju tako fizički velika djela i nadam se da će i ovaj amblematski prostor Sponze doprinijeti da Ivona dobije još malo snage i motiva. Rekla je da inspiracija nije presudna, nego rad, a ja joj želim da i u budućnosti bude tako vrijedna i kreativna kao što je dosad, istaknula je Tepšić.

Izložba se može pogledati do 17. svibnja.

25. svibanj 2022 00:11