StoryEditorOCM
KulturaDubrovačka pijanistica

Ivana Marija Vidović: Godina 2023. bila je godina u kojoj sam se usudila sve postići i uspjelo je. Glavni gradovi mog prošlogodišnjeg opusa postali su Dubrovnik i Sorrento!

Piše Bruno Lucić
15. siječnja 2024. - 10:23

Dubrovačka pijanistica Ivana Marija Vidović 2023. godinu pamtit će po mnogočemu: bila je ispunjena brojnim nastupima, gostovanjima, putovanjima, novim poznanstvima i prijateljstvima, susretima s prijateljima, kolegama, ali i s publikom.

Povezanost dvaju gradova

image
Privatni album

- Posebna je za mene bila 2023. Prepuna predivnih, nezaboravnih trenutaka. Usudila sam se sve postići i uspjelo je. Ovo nije lak trenutak našega vremena i smatram da je najteže usuditi se biti svoj, činiti svoj posao s predanim radom i vjerovati, ne posustati. Godina se odmotala kao predivno klupko s ovjekovječenjem bratimljenja među gradovima Dubrovnika i Sorrenta. To sam prijateljstvo s velikom ljubavlju inicirala još davne 2004. godine s dragim dugogodišnjim prijateljem, višemandatnim gradonačelnikom Sorrenta Marcom Fiorentinom uz asistenciju i kolege s onu stranu, Paolom Scibiliom. U veljači, uoči Feste sv.Vlaha, potpisana je dvojezična Povelja koja nadilazi naše vrijeme i ostaje zauvijek. Prisustvovala sam činu potpisivanja i to baš u našem Dubrovniku. Ovim se putem zahvaljujem sadašnjim vlastima što su stvar okrunili i time je uzdigli na pijedestal kojemu pripada. Velika je to stvar, diplomatski ambasadorski čin i time se ponosim i uvijek ću se ponositi. Ustrajala sam i kad su se vlasti mijenjale, a zahvaljujem svima koji su pridonijeli da se realizira. Dubrovnik i Sorrento ovim činom dobivaju oboje 13. grada prijatelja. Nije li to savršeno?! To se jedino može postići zajedništvom i uzajamnim poštovanjem, ističe Vidović te dodaje:

- Netom poslije toga bila sam gošća hrvatskom književniku i pjesniku, uredniku i velikom eruditi prof. Đuru Vidmaroviću u emisijama koje sam uređuje i osmišlja "Susret u riječi" pri Laudato televiziji. Govorili smo ponajviše o mom stvaralaštvu i naravno stalno se doticali nezaobilaznog mog suputnika, mog rodnog grada Dubrovnika. Puno zahvaljujem na toj prilici uredništvu LaudatoTV i gosparu Vidmaroviću. U ožujku sam u rodnom kraju Leonarda da Vincija bila članica žirija poznatog klavirskog natjecanja Giulio Rospigliosi uz velikane Pietra de Mariu i Stefana Fiuzzija. Prva sam iz Hrvatske koja je žirirala u tom sjajnom spektru talenata u toskanskoj vili od koje zastaje dah. U travnju sam nastupila u čudesnoj i očaravajućoj Granadi i to u centru Manuel de Falla uz izvrsne soliste iz orkestra Orquesta Ciudad de Granada na poziv našeg odličnog kontrabasiste gosp. Frana Kakarigija. Bilo je to pravo otkriće za mene. Taj tajanstveni svijet u kojem su prožete sklopljene, isprepletene ruke dviju jakih religija svijeta u tom moćnom zagrljaju gdje se nadopunjuju i kroz umjetnost tako nadovezuju. Dok postoji takva ljepota kao dokaz bez premca ne mogu izgubiti vjeru u čovječanstvo. Bila je ta turneja poput jedne Kolumbovske ekspedicije za mene. Toliko sam toga naučila! Iza Granade skok preko našega Jadrana i to u divnoj Jadroliniji (nikome brodovi Jadrolinije nisu toliko prirasli srcu kao jednoj Gruški!). U svibnju sam predsjedala žirijem u kamenoj utvrdi iz normanskog doba Sannicandro di Bari. Uglavnom je za mene predsjednik uvijek bio netko tko je nagrađen za životni opus i ima za sobom ohoho...) Uistinu sam se osjetila toliko počašćena da su pobjede kandidata ovisile o mojoj odluci. Dobiti takvu ulogu u velikoj Italiji za mene je bila sjajna uloga ali i velika zadaća i odgovornost. U Bariju mi je bilo prekrasno. Mi Dubrovčani smo u Bariju kao doma. Sedamnaesta edicija cavtatskog festivala Epidaurus golem je trud i strašna odgovornost. Festival od kojeg se svake godine očekuje više i bolje postao je poput pandorine kutije u koju svake godine treba iznova pripremiti blago.

image
Privatni album

A kako se rado kaže da nije blago ni srebro ni zlato, već je blago što je srcu drago. Ono što je meni drago je vidjeti da se Epidaurus usadio i "uselio" u srca sve brojnije publike kako domaće ali tako i iz inozemstva. To je onaj spoj onaj amalgam umjetnosti, turizma, tradicije, raznih kultura i intermedijalnosti koji se u cavtatskom naručju odlično osjeća. Iako je rad u organizaciji potpuno nešto drugo od nastupanja i sviranja, pisanja, meni je drago da s ovolikim iskustvom koje je rezultat Sizifovog dugogodišnjeg posla i mudrosti koja se dobije radom uz neizostvavni talent kojega se mora imati za ovakav tip posla da stižem voditi ga uspješno i evo... Punoljeće je na pragu! Netom je završio 17.Epidaurus gdje smo pokrenuli i arheološki novi lokalitet podno hotela Croatia i ovim se putem zahvaljujem upravi i direkciji hotela na ljubaznosti i susretljivosti, gdje smo u skrovitom vrtu Kneževog cavtatskog dvora odali počast velikom eruditi iz Konavala pok. don Mihu Demoviću, gdje nas je najvažnija hrvatska televizijska kuća popratila nekoliko puta kao i svi ostali mediji na čemu smo neizmjerno zahvalni, moje aktivnosti su se nastavile u Arianu u Campaniji. Još jednom predsjednica žirija natjecanja Ariano Piano International. Ah, divno je... osjetiti poštovanje prema onome što radiš. Moram se našalit... Kad ste predsjednik kao pijetao se osjetite... Kako se ono govori da je bolje biti jedan dan pijetao nego mjesec dana kokoš... U Arianu Irpinu, u tom carstvu keramike i burne povijesti u prekrasnom krajoliku bilo je nezaboravno predsjedati žirijem i to baš u gradskom muzeju keramike na proplanku odakle pogled seže na divan prizor. Usljedila je Catanija! A što reći o tom gradu gdje se gospodska Sicilija nazire u svakoj ulici. Gdje budna Etna poput vječne kulise nadzire baš sve.

Bilo je tu još angažmana izvan Lijepe naše. No, pamtit će umjetnica 2023. i po gostovanju u sicilijanskom gradu Cataniji.

- Nastupila sam uz orkestar i katalanskog dirigenta i imala dojam da me pozorno sluša i ta nadmoćna kraljica Etna! Fascinantan grad, unikatan, s jedne strane prekrasno more Sredozemlja, s druge sjajno čudovište Etna koja je uvijek aktivna, budna, promjenjive ćudi. Svirati okružen takvim nadnaravnim gigantom i takvim pozadinama sjajan je i nezaboravan osjećaj ljudske nemoći ali i važnosti. Kad zatvorim oči i mislim na Cataniju vidim bezbroj boja oker, smeđe, čeleste, smaragdnu, Bellini park i divne zelene nijanse, bjelinu sicilijanskog baroka koji je sveprisutan i čist poput filigrana i čipke. Kada eruptira Etna to je kao da kroz zemlju Bog progovara srdit i kao da ništa drugo više nije bitno. Priznajem, Etna je ipak prava dama! Nijedan vulkan nema takve promjene raspoloženja, takve ispade, napade bijesa. Unatoč tome što je vidljiva iz mnogih dijelova Sicilije, Etna se neprestano javlja svojim erupcijama, baš poput žene koja misli da joj se ne divimo dovoljno, uspoređuje pijanistica.

Zaokružena priča

Nakon Catanije, gostovala je u Sorrentu i Etnu takoreći zamijenila Vezuvom.

image
Tonći Plazibat/Cropix

- U Sorrentu se uokvirila sad već protekla, meni jako draga godina. Moj grad Dubrovnik potpisao je povelju u veljači, a Sorrento me opet uvrstio i počastio nastupom u svojoj prekrasnoj katedrali Bazilike Sant’Antonina gdje sam za kraj Dubrovnik Sorrento Days sad u prosincu nastupila uz Orchestra Sinfonica Basilicata i sjajnog dirigenta G.Greca, a na koncertu su nazočili predstavnici iz delegacije mog Dubrovnika i prethodni i današnji čelnici grada Sorrenta. Time se uokvirila cijela fabula 2023. s glavnim gradovima mog prošlogodišnjeg opusa Dubrovnik i Sorrento koji su postali prave sestre. Još će se puno nadopunjavanja, suradnje i dijaloga postići u budućnosti. Prisutnima sam izrecitirala na talijanskom jeziku i poeziju napisanu u to ime Città sorelle te se s radošću i mirom u srcu vratila iz jedne Božićne bajke u drugu. Nedavno sam svojim sudjelovanjem s Dianom Hilje pridonijela tradicionalnom Božićnom humanitarnom koncertu za Opću bolnicu Dubrovnik u Župi sv. Mihajla. U doba adventa ipak najviše prija darivanje. Ugrije srce za sljedeću zimu, za sljedeće bure i izazove... Ja zapravo još ne znam budi li me jutrom himna sv.Vlaha, sunčev odsjaj s Alhambre ili čudesna Etna, šutljivi, mudri Vezuv ili pak prekrasne mandoline napuljske pjesme Torna a Surriento... Zdrava i posebna 2024. jer Nova godina je kao istinski rođendan svakoga od nas, poručuje Vidović na kraju.

17. studeni 2024 18:14