Povjesničar umjetnosti Ivan Viđen održao je na kampusu Sveučilišta u Dubrovniku predavanje „Izvangradske fortifikacije na teritoriju Dubrovačke Republike”.
- Volio bih da fokus rasprave bude na utvrđenja van Grada. Dubrovačke zidine uistinu jesu veličanstvene i posebne, ovakav fortifikacijski sustav oko jednog grada sačuvan i dandanas stvarno jest unikum na određeni način. Ali, zbog toga često iz vida gubimo da su Dubrovčani na čitavom svom teritoriju imali tvrđave i utvrđenja. Također, iz vida gubimo još jedan element: često govorimo o ladanjskoj kulturi i renesansni, a zaboravljamo da je vrlo važan element, važna sastavnica, 'sastojak' te ladanjske kulture i svega toga upravo sigurnost. Znači, oni se sigurno ne bi osjećali ugodno da nisu imali osjećaj sigurnosti. Tako su se posluživali sitnim 'trikovima i varkama' poput nazubljenih rubova oko ljetnikovaca koji 'glume' tvrđave, a bilo je i do pravih kula, istaknuo je povjesničar umjetnosti.
Postojale su javne i privatne fortifikacije.
- Na dubrovačkom se području najviše govori o kuli Sokol, a nije tu samo ona. Postoje kule koje su gradile lokalne zajednice, bratovštine kao što je utvrda Kaštio na Lopudu ili kao što je crkva-tvrđava Svetog Duha iznad Suđurđa na Šipanu ili recimo tvrđava Gospe od Špilice, također na Lopudu, pa do kula koje su gradili privatnici kao što je Zlatarićeva kula u Pijavičinu s početka 17. stoljeća, kula u Pakljeni na Šipanu, benediktinski samostan-kula na Mljetu… One su se konstantno gradile, međutim, njihov „bum“ bio je u 16. stoljeću. Ne samo zato što su 15. i 16. stoljeće zlatno doba Dubrovnika i ne samo zato što je bilo puno novaca, nego i zato što je, a to je još važnije, 16. stoljeće, pogotovo sredina i druga polovica 16. stoljeća, bilo jedno nesigurno doba, to je doba takozvane druge Svete lige, doba mletačko-turskih ratova, a najpoznatiji su ti ratovi po Lepantskoj bitci iz 1571. To je jedno tridesetak godina globalnih sukoba, tada su bili ”globalni” jer su seodvijali na Mediteranu, a sudjelovali su svi tada bitni akteri: Španjolska, Venecija... Nikoga to nije zaobišlo. U to vrijeme je i Jadran stradao, ne zaboravimo da je Petar Hektorović izgradio svoj dvorac Tvrdalj u Starom Gradu na Hvaru. U Jadranu su harali turski gusari i Turci, oni su više puta opljačkali pojedina mjesta na našim otocima. 1571. bila je i velika opsada Korčule tijekom koje se Korčula obranila i u spomen na taj događaj poznata je priča o raspelu na otočiću Badija. Dakle, dobar dio fortifikacija je iz druge polovice 16. stoljeća, napomenuo je Viđen.
Postavlja se pitanje jesu li za te utvrde bili angažirani poznati graditelji?!
- Koliko znamo, nisu. To ne znači da oni zaista nisu bili angažirani, to samo znači da možda do sada nismo otkrili koji su to. Našao sam jednog profesionalca koji nije pretjerano slavan, a koji je radio na crkvi-tvrđavi Svetog Duha na Šipanu. Dosad nije bio poznat u literaturi. Činjenica jest da Dubrovčani vjerojatno jesu angažirali neka velika imena, ali mi ne znamo koja. Nema nekakvog jedinstvenog tipa, jedinstvenog načina gradnje, nije isti oblik, vrsta, puno toga nije isto, objašnjava stručnjak.
O sigurnosti se više vodilo računa na otocima pa se otočne utvrde brojčano dominiraju.
- Na samom Lopudu ih je bilo desetak. To je ono što Talijani zovu ”casa-forte” odnosno kuća-kula. Njih ima tako malih do velikih poput Gospe od Špilice, tu je cijeli dijapazon po veličini. Na Kalamoti ih ima tri - od kojih je jedna bila kuća-kula, na Pelješcu ih je bilo pet, šest, ali to ne znači da ih nije bilo na kopnu, na kopnu su bili recimo Sokol, Tumba na Brgatu, Molunat, pa i Cavtat je bio utvrđen. Tamo gdje je spomenik Baltazaru Bogišiću u Cavtatu, tamo gdje je sada parkić bila su ustvari gradska vrata, tamo je bio gradski zid tako da je Cavtat bio odvojen od kopna zidom. Uglavnom, graditelji su se prilagođavali terenu, našim uvjetima, kazao je Viđen.
Naveo je i u kako te građevine stoje danas.
- Najvećim su dijelom u ne baš pretjerano dobrom stanju. Ili su zarasli ili u stanju teške zapuštenosti ili su prepuštene same sebi… Recimo, tvrđava Svetog Duha se zahvaljujući Društvu prijatelja dubrovačke starine uređuje, Francesca von Habsburg uredila je Gospu od Špilice. Primjer Sokola i primjer Gospe od Špilice pokazuju koliko je to sve skupa aktualno i koliko može poslužiti nekoj svrsi, istaknuo je Viđen.
Međutim, poručio je isto tako kako bi bila velika stvar kad bi se podatci o svim tim fortifikacijama istražili, ažurirali, objedinili i ukoričili u jednu knjigu. Viđen dodaje kako bi to bio ”jedan lijepi doktorski rad”.
- Ono što me dojmilo kod svega ovoga jest činjenica da tih fortifikacija ima puno više nego što ih doživljavamo, praktički su nam na svakome koraku, barem na Elafitima, zaključuje Viđen.
Predavanje je svojevrsni hommage djelu povjesničara i konzervatora Lukše Beritića (1889.-1969.) iz čijeg je pera nastala do danas relevantna literatura o svim tim izvangradskim utvrđenjima. Ove godine se obilježava 50. godišnjica njegove smrti. Mišljenja je Viđen da Beritić nije zaboravljen jer se 'ugradio' u današnji identitet i sliku Dubrovnika, ali istovremeno upozorava:
- Trebalo bi napraviti neki zbornik radova jer je povodom 70. Godišnjice njegovog života, 1960. Društvo prijatelja objavilo jedan zbornik njemu u čast, mislim da bi sad bilo red 50.godina nakon njegove smrti da objavimo zbornik radova njemu u čast ili da se više govori o njemu. Ne bi bilo na odmet! Ali, ne mogu reći da je zaboravljen - za razliku od nekih drugih povjesničara, konzervatora i zaslužnih ljudi. Njegovo životno djelo DPDS ipak skrbi o njegovoj uspomeni, naveo je Viđen.
Predavanje je održano u sklopu edukativnih aktivnosti za javnost koje organizira Hrvatski restauratorski zavod unutar projekta “Ruralna, poučna, kulturno-etnografska turistička atrakcija”. Nositelj projekta je Dubrovačko-neretvanska županija, a administrativno ga vodi Regionalna agencija DUNEA s deset partnera. Ukupna vrijednost projekta je 32.645.708,48 kuna, od čega su bespovratna sredstva 27.748.345,48 kuna. Projekt je sufinancirala Europska Unija iz Europskog fonda za regionalni razvoj, a provodi se kroz Operativni program konkurentnost i kohezija 2014.-2020. bLu