Još je jedan etno koncert održan na 75.Dubrovačkim ljetnim igrama. Pa odmah recimo da bi u nekim prošlim vremenima svakako bio dio popratnog a ne redovnog programa. A riječ je o večeri pod imenom Bërbili što znači Slavuj na kojoj su predstavljene zaboravljene pjesme zadarskih Arbanasa. Osoba koja je najzaslužnija za njihovo sakupljanje, traženje kazivača i zapisivanje je Dina Bušić. Još kao studentica muzikologije prije dvadesetak godina, Bušić je započela s istraživačkim radom.
Radi se o glazbi Albanaca koji su bježeći pred Turcima prije 300 godina sa Skadarskog jezera došli u blizinu Zadra. U današnje Arbanase. Dina Bušić je njihov potomak pa je sasvim razumljivo da se bavi običajima svojih predaka. A koautorica ovog hvalevrijednog projekta je gitaristica Melita Ivković zbog čega se on i zove Dina e Mel. Inače, danas samo stotinjak Arbanasa njeguje govor koji je mješavina albanskog, odnosno gegskog narječja i hrvatskog i talijanskog. Pa izgleda da je ovo bio zadnji trenutak da se tradicija spasi od zaborava.
Uz Dinu Bušić koja nas je vodila kroz program i pjevala pjesme, nastupila su još četiri glazbenika. Najviše je na sceni bila gitaristica Melita Ivković. Yvette Holzwarth je svirala violinu, Miroslav Tadić gitaru a Edin Karamazov gitaru i saz. Riječ je o odličnim glazbenicima očito zanesenim odabranim programom koji je predstavljen s puno emocija, strasti a dijelom i nostalgije.
Sve osim jedne pjesme bile su tradicijske, a obrade potpisuju uglavnom svi sudionici. Bušić je naglasila kako su Arbanasi talentirani glazbenici i dobri pjevači što se može zaključiti i po brojnim imenima iz svijeta glazbe. Pjesme su tematski bile raznorodne, a melos kombiniran, kao da je objedinio sve karakteristike krajeva kojima su Albanci prolazili na putu do Zadra.
Bušić ih je interpretirala nadahnuto i zaista smo mogli uživati u njenom glasu. Međutim, moglo nam je smetati što je sve zanimljivosti o ovoj nepoznatoj glazbi govorila samo na hrvatskom a ne i na engleskom jeziku. Ili samo engleskom. Jer, ipak je riječ o međunarodnom festivalu.
I još nešto. Pitamo se je li plakat bio dovoljno jasan i promidžba dovoljno jaka. Jer, ovom je prigodom na taraci tvrđave Revelin bilo otprilike sto pedeset ljudi. Da je koncert bio u Dvoru, bio bi poluprazan. A to ne zaslužuje kvaliteta izvođača. Kao ni Igara.