Komornim gudačkim sastavom Dubrovačkog simfonijskog orkestra ravnao je Ivan Hut, ime koje svakako moramo zapamtiti – o čemu nam svjedoče i prijašnja iskustva. Solist je bio violist Šimun Končić, vođa dionice viola u DSO-u. I to je ime koje bismo voljeli češće slušati u solističkoj ulozi. Napomenimo kako je i Hut violist, osim što je dirigent, te da je kao i Končić diplomirao u klasi prof.Milana Čunka na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.
Večer su ispunile skladbe koje se rijetko ili rjeđe izvode, a vjerojatno je veliki dio publike u Kneževom dvoru neka djela čuo po prvi put.
Na programu je bila skladba Moba Šime Dešpalja, Hindemithova Žalobna muzika, Dubrovačka suita za gudače (pet starih dubrovačkih kanconeta) L.M.Rogowskog i Sukova Serenada za gudače. Za glazbeni dodatak odabran je Omaggio a Bellini Pavla Dešpalja. Istaknimo kako su i Šime i njegov sin Pavle Dešpalj na razne načine vezani za Dubrovnik, te da su ostavili duboki trag u njegovoj kulturnoj povijesti. Uz Rogowskog, također stranca u Gradu, koncertu su dali prizvuk one slavne dubrovačke patine.
Dirigent Ivan Hut je očito studiozno pristupio svakoj od interpretacija što je večer učinilo zanimljivom i posebnom, kako smo već istaknuli. Dionice gudača među kojima su neki pojedinci odlično izveli svoj solo, bile su jako dobro izbalansirane i s poletom su, entuzijazmom i potrebnom profesionalnošću pristupile svakoj od točaka. Pri tom su svirali izrazito muzikalno u svakom trenutku.
Dok se Dešpaljeva Moba referira na hrvatski folklor, druga točka, Hindemithova Žalobna muzika za violu i gudače napisana je povodom smrti Georgea V i to u jednom danu. Solist Šimun Končić izveo je solističku dionicu u najboljoj maniri. Punoća zvuka viole, muzikalnost, rafinirano fraziranje i staloženost izvedbe stvaraju posebno vrijedne umjetničke trenutke na ovoj večeri. Treća točka večeri, Dubrovačka suita za gudače L.M.Rogowskog, podsjetila nas je na stare dubrovačke napjeve kojima je očito bio fasciniran i upotrijebio ih na nevjerojatan način s puno topline. A odlična izvedba ovog djela dočarala nam je autorov pogled kroz prozor iz samostana u sv. Jakovu u kojemu je živio do same smrti. Serenada J. Suka donijela je blage reminiscencije na češki folklor u majstorskoj instrumentalizaciji i na najljepši mogući način zaokružila službeni dio programa. Na koji je elegična i raspjevana Omaggio a Bellini P.Dešpalja stavila jednu kratku, nezaboravnu točku.
Zahvaljujući isključivo domaćim snagama i gostujućem dirigentu Ivanu Hutu, gudači Dubrovačkog simfonijskog orkestra ostvarili su uspješan, nadahnut i programski jedinstven koncert. Svi koji su mu nazočili, te večeri Dvor su napustili puno bogatiji nego što su u njega ušli.