Perica Vulić Vočanec predstavila je u prostoru Udruge Vestigium u Zagrebu zbirku pjesama "Svjetionik". Riječ je o prvoj promociji prve zbirke poezije ove Dubrovkinje koja više od 10 godina živi i radi u Zagrebu. Knjiga je objavljena prvog dana svibnja u nakladi izdavačke kuće Redak iz Splita. Predstavljanje je moderirala novinarka i književnica Maja Hrgović, a stihove su čitali glumci Goran Navojec i Vedran Mlikota.
- Pišem cijeli život, a knjiga donosi pjesme koje su napisane kroz jedan dulji vremenski period. Pjesme su najviše reflektivne i ljubavne... Već ranije sam neke objavljivala u godišnjaku Društva dubrovačkih pisaca "Literat", pisala sam i kolumne, ali ovo je moja prva objavljena zbirka pjesama. Pogovor za zbirku napisao je akademik Luko Paljetak. Pogustale su ga pjesme, a mene je pogustalo to što je njega pogustalo, kaže Vulić Vočanec te dodaje:
- Odavno sam imala želju objaviti svoju zbirku pjesama, riječ je o dvoznamenkastom broju godina otkad kod mene postoji ta želja da svoje pjesme objavim u knjizi. Uvijek je tu previše prepreka, to je ono kad sami sebe 'stopiramo' pitanjima poput: "Kud ćeš te knjigu objaviti?", "Kako ćeš knjigu objaviti?", "Koliko to košta?", "Tko bi to uopće htio čitati?” Sve su to neki 'zidovi' koji su, što stvoreni, što stvarni, a koji blokiraju čovjeka da krene. A, onda život donese neke druge prioritete pa se treba baviti djecom, pa ovim, onim... kako život to već donese. Ali, sad sam došla na red – moja zbirka i ja! (smijeh) Imam već gotovog materijala za još dvije knjige, idemo s 'baby steps', ali nadam se da nećemo stati na ovome, ističe autorica.
Otkrila je kako izgleda proces stvaranja:
- Moje pjesme su kao plima koja krene pa se prelije preko mulića. Tako i ja kad nešto osjećam ili doživim, bilo divno, krasno, ganutljivo, teško, tužno ili grozno: kad me ti osjećaji napune cijelu, kad ih je viška i kad ne znam kamo s njima onda se 'preliju' preko mulića u pjesmu! Ta pjesma se napiše odmah, krene me 'škakljati' po glavi, pa možda o njoj malo razmišljam, pa mi se navraća dan, dva i onda kad sjednem, napišem je odmah. Pjesme ostaju takve kakve jesu, nema naknadnih korekcija. One su u neku ruku terapeutske: kad sam tužna, kad mi je teško, kad napišem pjesmu s tim 'prelijevanjem' bude mi lakše, poslije se osjećam bolje. A kako su tu pjesme o trenucima koje su mi za život važni, kad pročitam tu jednu pjesmu opet 'oživim' cijeli taj trenutak, kao da ponovno proživim određenu situaciju ili doživim neke ljude. To su mi kao sačuvani trenuci u vremenu, kao da su negdje u malim bočicama, opisuje sugovornica.
Zbirka na 123 stranice donosi stotinjak pjesničkih uradaka.
- Nije mi bilo lako izabrati pjesme za objavu, to je trajalo. Nakon toga nisam znala kojim redoslijedom bi ih posložila, tu mi se opet pojavio nekakav 'zid' pa sam potražila pomoć Marijete Matijaš koja vodi Facebook-stranicu "Od rukopisa do čitatelja" i koja pomaže u tom procesu izdavanja. Predala sam joj materijal, a ona me spojila s urednicom Marijom Klasiček i s grafičkom urednicom Majom Škiljaicom koja je zadužena za ovu prelijepu naslovnicu zbirke. Knjiga je zaista jako lijepo grafički oblikovana. Te tri 'moje' dame na "ma" – Marija, Marijeta i Maja pomogle su mi da to sve skupa dođe do izdavača onako kako sam zamislila i kako je najbolje, priča sugovornica, inače po struci učiteljica.
Knjiga nosi naslov "Svjetionik" po pjesmi iz zbirke koja za pjesnikinju ima osobno značenje, ali se isto tako svatko može prepoznati u njoj.
- Zbirka donosi pjesme vezanog, a ima i slobodnog stiha. Luko Paljetak je napisao da su ritmične bez obzira je li stih vezan ili nije. Citirao je dio moje pjesme "Pisar": "Tko li to retke moje piše? Ponekad, čini mi se, pisar sam samo, pisar i ništa više”, a onda je dodao: "suvremenoj hrvatskoj poeziji, drugi bi dodali ženskog rukopisa, dobro je došao ovaj pisar." Tako je Paljetak završio pogovor, navodi Vulić Vočanec.
Najavljuje autorica i promociju u rodnom gradu - čim dođe u Dubrovnik tijekom ljeta, a u planu je i promocija na Mljetu jer preko oca, poznatog dubrovačkog radijskog novinara i 'glasa' Pomorskih večeri Hrvatskog radija, Boža Brzice, vuče korijene s Odisejevog otoka koji obožava:
- Kako bi to bilo da nema predstavljanja na Mljetu?! Pola pjesama su more, valovi, jugo, bura... To su motivi u mnogim mojim pjesama iako nužno ne znači da pjesma u kojoj se spominje more govori o moru, ali more jednostavno iz mene ne ide, ono prožima sve. Zbirka je sadržajno podijeljena u pet odjeljaka koji nose nazive: "Pučina", "Nevera", "Luka", "Prostranstva" i "Poruka u boci". Znači, opet smo u moru i uz more, poetično zaključuje autorica na kraju.