StoryEditor
KulturaUSUSRET SV. VLAHU |

DANIEL PREMERL Sve katedrale imaju moći, imaju riznice, to je uvijek bilo posebno čašćeno, ali u dubrovačkom Moćniku ima nešto posebno

Piše Bruno Lucić
28. siječnja 2021. - 22:43
Daniel Premerl održao je predavanje u KatedraliDubrovačka biskupija

U katedrali Gospe Velike održana je druga tribina iz ciklusa "Ususret sv. Vlahu", a zbog epidemiološke situacije mogla se isključivo pratiti putem izravnog prijenosa na internetu. U sklopu tribine predavanje "Barokno uređenje Moćnika dubrovačke katedrale" održao je viši znanstveni suradnik s Instituta za povijest umjetnosti, doktor znanosti Daniel Premerl. Nekoliko uvodnih riječi u ime Vijeća za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije, rekao je povjesničar umjetnosti Ivan Viđen koji je naglasio kako će se ove godine tijekom Feste posebno obratiti pažnja na čašćenje svetačkih moći jer je Moćnik katedrale Gospe Velike dovršen prije 300 godina odnosno 1721., osam godina nakon blagoslova sadašnje barokne katedrale (1713.) izgrađene nakon Velike trešnje iz 1667.

image
Dubrovačka biskupija


U nju su upravo na blagdan sv. Vlaha 1721. godine svečanom pokorničkom procesijom vraćene svetačke relikvije spašene iz ruševina stare romaničke katedrale koje su se 54 godine čuvale u kapitulu dominikanskoga samostana. Svečani prijenos svetačkih moći simbolički je označio konačni dovršetak izgradnje nove katedrale, ali je istodobno bio i važna potvrda kontinuiteta.

Viđen je dodao kako proces restauracije Moćnika traje više od 10 godina te je pri samom kraju. Tako se restauratorski radovi na Moćniku izvode najvećim dijelom zahvaljujući sredstvima Ministarstva kulture i medija, a manjim dijelom sredstvima same Katedrale odnosno Katedralne župe. Radove vodi Hrvatski restauratorski zavod iz Zagreba. Zahvalio je Viđen HRZ-u te vanjskim suradnicama HRZ-a koje su na terenu Ivani Pegan Baće, Tjaši Kolačko i Claudiji Pezzi. Zahvalio je povjesničar umjetnosti svima koji su obavljali pomoćne radove tijekom zahvata, a napomenuo je kako radove nadzire Konzervatorski odjel u Dubrovniku.

- Za koji dan se navršava tristota obljetnica svečanog prijenosa starih dubrovačkih relikvija iz njihovog privremenog depozita u kapitulu dominikanskog samostana u novi Moćnik koji je upravo tada zgotovljen. To je bila svečana, pokornička procesija u kojoj je sudjelovao kler grada, vlastela, puk i zabilježeno je da su bosonogi nosili to blago relikvija koje je sačuvano nakon tog strašnog potresa i dugo je čekalo da bude preneseno u novu Katedralu, preko 50 godina. 1721. zgotovljena je prostorija Moćnika u Katedrali koja se, dakle, nalazi preko puta sakristije, iz prezbiterija se ulazi u tu prostoriju. Riječ je o jedinstvenom spomeniku naše i europske baštine, doista je poseban i malo tko je vidio nešto slično ili prispodobivo. Sve katedrale imaju moći, imaju riznice, to je uvijek bilo posebno čašćeno, ali u tom dubrovačkom Moćniku ima nešto posebno. Recimo, možemo spomenuti da je on malen, a tako skladan. Često puta su mnoge stvari u našoj baštini malene, kao što su ti naši prostori i granice često puta skučeni, ali u tom ostvarenju, u estetskim dosezima nisu maleni i upravo su suprotno od toga, a tako će biti i ovaj jedinstveni, maleni prostor, naglasio je predavač te nastavio:

image
Dubrovačka biskupija


- Ono što je važno i zanimljivo istaknuti i što znam iz vremena kad sam istraživao povijest opremanja Katedrale, to je prva u dahu realizirana stvar u unutrašnjosti Katedrale. Katedrala je relativno brzo sagrađena nakon potresa, za 40-ak godina, što za katedrale nije tako puno. I, u toj gradnji katedrale, također je važno istaknuti da je ona dovršena izvana uključujući pročelje, što je meni dosta zanimljivo jer ima mnogo poznatih katedrala kojima pročelja nisu nikada pravo ni dovršena ili su dovršavana u 19. stoljeću. Znači, bilo je važno da ona zasja u svojoj veličini, vani prema Gradu, prema posjetiteljima kao simbol vjere i državnosti, a unutrašnje uređenje je strašno sporo išlo. To je ono što danas kad uđemo u crkve ne možemo tako doživjeti jer mislimo da je unutrašnjost (orgulje, oltari, klupe…) nastala kad i sakralna građevina. U dubrovačkom je slučaju to vrlo sporo išlo, njima je bilo bitno da se to izvana definira, a unutra je išlo sporo. Išlo je sporo jer je glavni naručitelj i financijer bila Republika i oni su vrlo pažljivo i vrlo racionalno raspolagali sa sredstvima - i vrlo tvrdoglavo i uporno, nikad se to nije popuštalo jer oni su iz tih sredstava kojima su raspolagali financirali i mnoga druga djela - dobrotvorna djela, na primjer, rekao je predavač.

Bogato urešeni katedralni Moćnik važan je spomenik kršćanske duhovnosti starih Dubrovčana, ali i remek-djelo barokne umjetnosti u Hrvatskoj. Na njegovome uređenju radili su talijanski i domaći majstori (drvorezbari, klesari, pozlatari, kipari i slikari), među kojima slikar Petar Mattei Matejević (1670.-1726.), arhitekt Marino Gropelli (1662.-1728.) koji je projektant nove barokne crkve sv. Vlaha, marmoraro Carlo delli Frangi, a ikonografski program najvjerojatnije je osmislio isusovac o. Bernard Zuzorić (1683.-1762.). Matejević i delli Frangi u katedrali su zajednički ostvarili i monumentalni bočni oltar sv. Bernarda, financiran iz ostavštine kanonika arhiđakona Bernarda Đorđića (Giorgi).

Cijelo umjetničko uređenje Moćnika usmjereno je da vjerniku pruži čvrstu ideju o slavi mučeništva i vječnoga života. To je postignuto ne samo cjelokupnim ugođajem, već i rasporedom relikvija, simbolima, biblijskim citatima i slikama kojima se posebno ističu dva velika Matejevićeva platna koja prikazuju alegoriju Vjere i alegoriju Mučeništva.

image
Dubrovačka biskupija


- Naslućujem da će buduća istraživanja nešto više reći općenito o tom kršćanskom poimanju smrti u to vrijeme jer tada su vrlo aktivne bratovštine Dobre smrti, u Dubrovniku također, u Dubrovniku posebno jer je u Dubrovniku poznati propovjednik Bernard Zuzorić držao čuvene propovijedi. Bio je jedan vrlo karizmatični misionar i propovjednik koji je misionario po čitavom dubrovačkom zaleđu, ali je imao redovite propovijedi u Katedrali, pogotovo dubrovačke bratovštine Dobre smrti prvi crkvi sv. Ignacija i već se tu naslućivalo da je u toj ikonografiji Moćnika on dosta bitan za taj ikonografski program, što vrlo vjerojatno jest, ali će buduća istraživanja to detaljnije moći utvrditi jer je on za sobom u rukopisu na hrvatskom jeziku ostavio svoje propovijedi, duhovne besjede. Bilo mi je drago da smo obilježili tristotu obljetnicu nastanka ovog jedinstvenog i prelijepog prostora, da se malo sjetimo njegovog nastanka i meni je bilo drago vidjeti kako on danas izgleda zahvaljujući restauratorima pa mi je posebno drago da se i današnje generacije na dostojan način brinu o baštini i da su dostojni svojih predaka i prečasnika, zaključio je Premerl.      

Izdvojeno

03. ožujak 2021 07:37